U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Danas odlazimo u Englesku, u prvu polovicu devedesetih, s pričom koja je kulminirala 1995. kada je Blackburn predvođen Alanom Shearerom osvojio tada najsenzacionalniji naslov engleskog prvaka.

Leicesterova titula 2016. godine najveća je senzacija u modernom klupskom nogometu i teško će je netko nadmašiti u skorije vrijeme. No, dok čudesna momčad Claudija Ranierija nije rasturila Premier ligu prije šest godina, tu titulu držali su Blackburn Roversi, koji su 1995. godine senzacionalno osvojili naslov prvaka Engleske.

Kad je Leicester osvojio svoju titulu i oduševio čitav nogometni svijet, brojni novinari vukli su paralele upravo s Roversima, koji su 21 godinu ranije šokirali tadašnje velikane engleskog nogometa iako je njihova priča dosta drukčija od Leicesterove.

Ranierijeva momčad, sastavljena od anonimusa i otpisanih igrača, dominirala je praktički čitavu sezonu, dok je Blackburn u jednoj od najdramatičnijih završnica engleskog nogometa prvo sve imao u rukama, onda sve prosuo i na kraju ipak prvi prešao crtu i osvojio naslov.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih Liverpool je bio daleko najveći engleski klub s 18 naslova prvaka i nijedan drugi nije izgledao kao da bi tako skoro mogao prekinuti tu zastrašujuću dominaciju. Titula koju je osvojio 1990. godine bila je Liverpoolu 18. u povijesti, a Arsenal je sezonu kasnije došao do svojeg tek desetog naslova, čime je bio drugi klub po uspješnosti u Engleskoj.

Ferguson počeo stvarati moćni United

No početkom devedesetih stvari su se počele mijenjati. Alex Ferguson stvarao je jaki Manchester United, koji je 1993. godine osvojio svoj prvi naslov prvaka nakon 28 godina i prvi od šest koliko će ih osvojiti do kraja tisućljeća. Bila je to prva sezona novoosnovane Premier lige i prva sezona u elitnom razredu za Blackburn, koji je godinu dana ranije osigurao plasman u prvu ligu nakon 26 godina.

Roversi su prvenstvo završili na odličnom šestome mjestu, ali to nije bilo dovoljno vlasniku Jacku Walkeru, koji je u klubu bio već drugu godinu. Walker je bio lokalni dugogodišnji navijač Blackburna koji se obogatio u biznisu s čeličanama i u njegovoj prvoj sezoni Blackburn je u drugoj ligi završio na 19. mjestu, no već uoči sljedeće sezone omogućio je klubu milijune za dovođenje novih igrača,.

Ključan potez povukao je kad je u listopadu 1991. godine doveo Kennyja Dalglisha za trenera. Blackburn je u sezoni 1991./1992. bio šesti u drugoj ligi, ali je u Premier ligu ušao kao pobjednik play-offa. 

"Želim da Manchester United kraj nas izgleda siromašno", rekao je Walker uoči ulaska u društvo najboljih.

Walker je već tad bio dosta omražen u engleskoj nogometnoj javnosti jer je izgledao kao tip s puno love koji želi kupiti naslov prvaka. Osim toga, živio je u Jerseyju, autonomnom otoku pod engleskom krunom nedaleko od Britanije, koji je bio porezna oaza, a na utakmice je dolazio privatnim avionom.

Rekordni transferi

Kao potvrdu da misli ozbiljno, Walker je ostvario najveći transfer u povijesti engleskog nogometa tako što je za rekordnih 3.5 milijuna funti kupio Alana Shearera. Sjajnog 22-godišnjeg napadača Southamptona željeli su brojni klubovi iz Premier lige, a osobito Fergusonov United.

No Fergie nije želio dati Sheareru plaću koju mu je nudio Walker i najtalentiraniji engleski napadač je umjesto na Old Traffordu završio na Ewood Parku. Shearer je u svojoj prvoj sezoni Roversima zabio odličnih 16 golova te je bio najzaslužniji za solidno šesto mjesto.

Od 1991., kad je Walker preuzeo klub, do početka sezone 1994./1995. Blackburn je na nove igrače potrošio 20 milijuna funti. Danas je to smiješno, ali u vrijeme kad se igrače kupovalo i za šesteroznamenkaste cifre, to je bio ogroman novac. Pametna ulaganja dovela su Blackburn 1994. do drugog mjesta s osam bodova iza Uniteda. Shearer je zabio čak 31 gol, ali mu je titulu najboljeg strijelca uzeo Newcastleov Andy Cole, koji je zabio tri gola više.

Krajem te netom završene sezone Dalglish je ostao bez odličnog napadača Kevina Gallachera, koji je slomio nogu, i trebao mu je netko tko bi pravio društvo Sheareru u napadu. Izbor je pao na 21-godišnjeg Chrisa Suttona, koji je za Norwich zabio 25 golova u prvenstvu i također ga je željelo pola Engleske. Godinu dana nakon što je Shearer bio najskuplji igrač u povijesti, taj rekord srušio je Sutton.

Roversi su ga platili nestvarnih pet milijuna funti, Shearer je dobio idealnog partnera u napadu i stvoren je legendarni tandem "SAS", "[S]hearer [A]nd [S]utton", iako je bolja kratica bila ona "Special Air Service", odnosno specijalna postrojba britanske vojske.

"Nije mi bio najdraži suigrač, ali smo na terenu funkcionirali jako dobro. Ne mogu reći da smo bili prijatelji, ali smo jedan drugome u igri odgovarali. On bi se nekad spustio niže po loptu, ja bih vezao stopere i bilo je jako teško igrati protiv nas. Izvan terena se nismo družili, ali to nije bilo ni bitno", rekao je Shearer.

Dalglish uvjeravao igrače da će se boriti za titulu

"Ja sam se uvijek zafrkavao da sam najzaslužniji za taj naslov. Da ja nisam slomio nogu, Sutton ne bi došao i ne bi bilo SAS-a. No velika je stvar da je uprava uspjela dovesti sve te igrače. Znam da su Walker i Dalglish svim igračima s kojima su pregovarali govorili da će se boriti za naslov. Tako je i bilo", rekao je Gallacher.

Nešto ranije, u studenom 1993., iz Leedsa je za 2.4 milijuna funti došao Tim Flowers, koji je postao najskuplji golman u povijesti engleskog nogometa. S njim je stigao i David Batty, a obojica su bila jedni od nositelja igre Leedsove momčadi koja je 1992. osvojila naslov prvaka. Iz Lensa je doveden Robbie Slater, a usporedbe radi, United je tog ljeta na nove igrače potrošio tek milijun i pol funti.

Iako je dovodio igrače koji su tad bili zvijezde i koji su puno koštali, Dalglish je ostatak momčadi stvorio od vrlo jeftinih igrača koje je našao odličnim skautiranjem. Čitava zadnja linija vrijedila je manje nego što je Newcastle na početku sezone platio za Darrena Peackocka, a čitava vezna linija vrijedila je manje od Leedsove nove akvizicije Carltona Palmera.

Walker je uoči sezone potpuno obnovio trošni Ewood Park, na kojemu se počela stvarati jako dobra momčad i jako dobra atmosfera. Za nju su najzaslužniji bili Kenny Dalglish, kojeg su svi igrači jako voljeli, te njegov pomoćnik Ray Harford.

"Strašno smo se zabavljali s njima dvojicom. Iako je bio trener, Kenny je pokušavao biti jedan od nas i to se svima svidjelo. Jednom smo autobusom išli na gostovanje kod West Hama i bilo nam je užasno dosadno. Netko je smislio užasno glupu igru s onim čekićem kojim se razbija staklo u slučaju nužde", prisjetio se veznjak Mark Atkins i nastavio:

"Onaj koji je prvi uzeo čekić morao je kucnuti u prozor, dati čekić igraču do sebe i on je morao kucnuti jače. Naravno, nasred autoputa netko je udario dovoljno jako da je staklo prsnulo. Kenny je sjedio naprijed i došao je do nas otraga da vidi što se dogodilo. Samo nas je sve pogledao, okrenuo se i nije ništa rekao. Mike Newell je do Londona sjedio kraj razbijenog prozora s četiri jakne." 

Ferguson doveo zvijezdu kako bi se mogao nositi s Roversima

U takvoj atmosferi Blackburn je nakon 11 kola bio osam bodova iza Newcastlea, ali se počeo dizati i nakon 11 pobjeda u 12 kola sredinom siječnja je bio prvi s pet bodova ispred Uniteda. Ferguson je prihvatio izazov i srušio Suttonov rekord kad je za šest milijuna funti iz Newcastlea kupio Andyja Colea. Dalglish je odgovorio dovođenjem Jeffa Kenne iz Southamptona za milijun i pol funti.

Grad je živio san. Nogometni klub bio je glavna tema svih razgovora u tom malom gradu, a euforiju nisu pokušavali stišati ni vlasnik Jack Walker ni predsjednik Coar, obojica rođena u Blackburnu i obojica navijači kluba koji sad vode prema povijesti. 

"Blackburn je radnički grad koji nije imao puno razloga za sreću od kad su se ugasile brojne industrije u modernom dobu. No, svi su bili izvan sebe zbog našega kluba. Pričalo se samo o Roversima, o Sheareru i Suttonu, i to je bilo nešto što je trebalo građanima", rekao je Coar.

Nogomet koji je Blackburn igrao nije bio pretjerano atraktivan. Nije bio ni previše inovativan. Dalglisheva momčad igrala je klasičnih 4-4-2 sa sjajnim krilima Wilcoxom i Ripleyem koji su imali jedan jedini zadatak. Doći dovoljno blizu da mogu uputiti kvalitetan centaršut u šesnaesterac gdje će SAS odraditi ostatak posla.

Momčad je bila vrlo kohezivna, s jasnim zadacima na terenu i s takvim pristupom i razaračima u napadu bilo ih je jako, jako teško pobijediti. Krajem travnja Roversi su s 2:1 pobijedili Crystal Palace i pobjegli Manchester Unitedu na sad već golemih osam bodova prednosti uz utakmicu više.

Pomogao je i Cantona

United je gubio korak nakon što je Eric Cantona u epskoj sceni 25. siječnja nokautirao navijača Crystal Palacea i dobio osam mjeseci suspenzije. No nisu ni Roversi bili bez problema. Gallacher, koji se tek vratio nakon ozljede, ponovno je slomio nogu, a vrlo važno krilo Jason Wilcox pokidao je križne ligamente.

"Incident s Cantonom nam je jako pomogao jer je pitanje bismo li izdržali da je on i dalje igrao. No United nije odustajao, a doveli su i Colea, koji je zabijao kao na traci. Rasturili su Ipswich 9:0 i tako nadoknadili gol-razliku, znali smo da ne smijemo izgubiti korak", prisjetio se Atkins.

No ono što je uslijedilo nisu očekivali ni najveći pesimisti. U 39. kolu Blackburn je izgubio u gostima kod West Hama, a United pobjedom protiv Coventryja smanjio zaostatak na pet bodova. Nakon što su Roversi pobijedili Newcastle 1:0, United je nadoknadio utakmicu minusa i pobjedom protiv Southamptona uoči zadnjega kola došao na samo dva boda zaostatka. Blackburn je gostovao kod Dalglisheva Liverpoola, a United je bio na Upton Parku kod West Hama.

"Četiri dana ranije bio sam među navijačima Southamptona, koji je igrao s Unitedom. Nadao sam se da će nam naš bivši klub pomoći, ali nije uspio. Zadnje kolo je odlučivalo. Kad je naš autobus dolazio na Anfield, navijači Liverpoola su nas bodrili i pljeskali nam. Nisu željeli da United osvoji i treći naslov prvaka u nizu. Svi su bili uz nas", prepričao je Kenna.

"Ja, Gallacher, Gale i Wilcox došli smo u svlačionicu sat i pol prije utakmice. Nismo igrali zbog ozljeda, ali smo željeli biti tamo. Dalglish je došao do nas i rekao nam: ‘Poludjet ćete ako ćete ovdje čekati, idite u kafić’. Otišli smo gore u ložu i definitivno smo previše popili jer smo za vrijeme utakmice sjedili na klupi i samo razmišljali o WC-u", rekao je Atkins.

Šokantnih 90 minuta na Anfieldu

Računica je jasna. Blackburn je prvak s pobjedom protiv Liverpoola, koji nije igrao ni za što. U slučaju remija i pobjede Uniteda naslov bi osvojila Fergusonova momčad zbog bolje gol-razlike. Igrači Blackburna bili su vidno nervozni kad je utakmica počela. Griješili su, nisu uspijevali naći ritam i Liverpool je skoro poveo u 15. minuti, ali je kapetan Tim Sherwood s crte očistio udarac Clougha.

Onda je SAS odradio svoje. Ripley je pet minuta kasnije probio stranu i vratio povratnu loptu u sredinu, gdje je Alan Shearer zabio svoj 34. prvenstveni gol i trasirao Roversima put prema tituli. U sljedećem napadu je Shearer promašio veliku šansu, ali ni to sad više nije bilo bitno jer se Anfieldom prolomila vijest da je West Ham poveo protiv Uniteda.

No Blackburn je nastavio s napadima pa je i Sutton promašio jednu dobru šansu. Početkom drugog poluvremena United je izjednačio u Londonu, a Blackburn je dominirao i trebao je voditi barem tri razlike. Igrala se 65. minuta kad je Mark Kennedy centrirao, Flowers loše izašao na loptu i John Barnes zabio za 1:1. 

Shearer je malo kasnije promašio još jednu dobru šansu i igrači Blackburna počeli su se gubiti. Znali su da im bod nije dovoljan ako United pobijedi jer ima bolju gol-razliku. Nervoza je rasla, da bi u 90. minuti Batty srušio McManamana u opasnoj zoni. Loptu je namjestio Jamie Carragher.

"Kad je Barnes zabio za 1:1, sve se nekako promijenilo na terenu. Ja sam stajao na kraju živog zida i točno se sjećam kako mi je lopta prohujala kraj uha. Pogledao sam preko ramena i vidio da ide u gol. Točno se sjećam kako sam pomislio - zajebali smo", rekao je Jeff Kenna.

Iako se golovi u 90. minuti za pobjedu na Anfieldu uglavnom euforično slave, na legendarnom stadionu Carragherov gol prihvaćen je - polovično. Navijači Blackburna bili su u šoku što bi mogli ostati bez naslova, a većina domaćih navijača nije željela da United osvoji titulu.

Vijesti s radioprijamnika

"Mi smo profesionalci i tog dana smo željeli pobijediti. To ti je u krvi i tako moraš razmišljati, bez obzira na to tko se bori za naslov. Bio je to jedan od najčudnijih trenutaka u mojoj karijeri. Zabio sam gol u 90. minuti za pobjedu, a praktički nitko nije slavio", rekao je Jammie Carragher.

Bilo je to vrijeme prije pametnih telefona i mobitela općenito pa je jedini izvor informacija bio poneki radioprijamnik na tribinama i onaj koji su imali na klupi Blackburna. Šokirani Dalglishevi igrači jednim okom gledali su što rade na terenu, a drugim prema klupi, očekujući vijest da je United zabio ili da je utakmica na Upton Parku završila.

Liverpool i Blackburn su još igrali kad je klupa Roversa eksplodirala. Iz Londona je stigla vijest da su West Ham i Manchester United odigrali 1:1 i da šokantni poraz od Liverpoola na kraju nije ništa značio. 

Srećom po Dalglisha i igrače da nisu gledali utakmicu s Upton Parka jer bi vjerojatno doživjeli nekoliko srčanih udara da su vidjeli silne promašaje Andyja Colea i ostalih igrača Uniteda koji nisu uspjeli probiti West Hamov bunker. Blackburn Rovers, klub koji je četiri godine ranije skoro ispao u treću ligu, postao je prvak Engleske.

"Kad je sudac odsvirao kraj, Shearer i Sherwood mahali su vlasniku Jacku Walkeru da siđe na teren, a u tome su mu pomogli domaći navijači. Liverpoolov predsjednik je u svojem uredu pripremio šampanjac za Jacka i mene. Kad ga je otvorio, rekao nam je: ‘Znate, bio bih jako ljut na vas da nisam imao priliku otvoriti ovu bocu’", prisjetio se Coar.

Trofej prvaka u svakoj školi

Dolje u svlačionici reporter Sky Sportsa pokušavao je dobiti izjavu od Alana Shearera, prvog strijelca lige s 34 gola. No to baš nije išlo. Prvo Shearera, a onda i novinara, ostali igrači Blackburna zalijevali su pivom od kojeg je uskoro i kamera bila mokra. U kratkim trenucima mira Shearer je uspio reći:

"Sad će se United sigurno žaliti na ozljede ovog i onog igrača, ali pogledajte tko je nama sve nedostajao. Bili smo loši danas, West Ham nam je pomogao i drago mi je da je konačno gotovo. Osjećaj je predivan, presretan sam", rekao je Shearer.

Ispred svlačionice Kenny Dalglish davao je intervju također za Sky. Trenera Blackburna zafrkavali su da je tijekom sezone davao dosadne odgovore koji su uglavnom bili "idemo utakmicu po utakmicu" pa je sad uzeo mikrofon Nicku Collinsu i on njega ispitivao o Blackburnovoj sezoni.

Sljedećeg dana organizirana je parada u gradu i na ulicama je bilo svih 100.000 stanovnika. Nije bilo škole u gradu u koju nije stigao pehar pobjednika, a škole su učenicima organizirale i fotografiranje s peharom budući da, kako smo rekli, nije bilo smartphonea s kamerama. Grad je sanjao i dočekao je da mu se san ostvari.

Blackburn je bio na vrhu engleskog nogometa, s puno novca na raspolaganju i, smatralo se, svjetlom budućnosti. Navijači su razmišljali koga će bogati gazda kupiti tog ljeta kako bi se klub što bolje predstavio u Ligi prvaka. No nitko nije stigao na kraju sezone, a Kenny Dalglish je s klupe otišao u ured i postao je direktor kluba.

Njegov zamjenik Ray Harford nije se dobro snašao, a nastup u Ligi prvaka bio je debakl. U skupini sa Spartakom, Legijom i Rosenborgom Blackburn je osvojio samo dva boda. Sutton se ozlijedio u pola sezone, Blackburn je igrao jako slabo i sezonu je završio na sedmome mjestu.

Pad u formi i ispadanje

Klub je obećavao da će sljedeće sezone biti bolji, ali nakon što je Alan Shearer poslije Eura 1996. prodan Newcastleu za rekordnih 15 milijuna funti, kola su krenula nizbrdo, i to velikom brzinom. Klub je 1997. bio 13. i, iako će oporavkom Suttona i dolaskom Thomasa Dahlina 1998. osvojiti sedmo mjesto, Blackburn je 1999., četiri godine nakon epske titule, ispao iz lige kao 19. momčad Premiershipa.

Iako je Jack Walker preminuo 2000., klub se nakon dvije sezone vratio u Premier ligu te je 2002. osvojio Liga kup. No dani slave i borbe za naslov prvaka bili su prošlost te je Blackburn 2012. ponovno ispao iz lige. Walkerova obitelj je klub 2010. prodala indijskoj obitelji Rao, čija se tvrtka Venkateshwara Hatcheries bavi uzgojem pilića i ima lanac fast food restorana "Venky’s". 

Ono što su Indijci radili nalikovalo je na scenarij nekakve komedije, ali navijačima Blackburna nije bilo smiješno. Čim su došli, otpustili su Sama Allardycea. Željeli su dovesti Ronaldinha, Beckhama i Raula, a na kraju su doveli Maura Formicu, Rubena Rochinu i Mylesa Andersona. Novi trener Steve Kean morao je jednom mjesečno letjeti u Indiju na sastanak s vlasnicima.

Kad je klub ispao iz lige 2012., Kean je dobio otkaz i u sljedeće četiri sezone Roversi su promijenili šest trenera. U međuvremenu su se našli i u trećoj ligi sve dok Indijci nisu shvatili da ne rade posao najbolje, pa su ga prepustili onima koji to znaju, iako su i danas vlasnici.

Za direktora je postavljen Steve Waggott, koji je na klupu doveo Tonya Mowbraya, a on je na klupi već pet godina, duže nego što je bio Kenny Dalglish. Blackburn je prije nekoliko dana pobijedio Middlesbrough i skočio na drugo mjesto Championshipa, koje izravno vodi u Premier ligu. Nakon deset godina čekanja i muke s Indijcima Blackburnovi navijači opet sanjaju. Ako ništa drugo, barem prvu ligu.