"Ne znam čemu igrati ako suci dopuste boks"
LINO ČERVAR gotovo sigurno neće noćas mirno spavati. I sam je poprilično svjestan da su Norvežani jako krupan zalogaj pogotovo za utakmicu koja će odlučiti putnika za polufinale.
Više od kvalitete, krasi ih grubost, velika podrška s tribina, ali i vjetar u leđa sudaca, koji će gotovo sigurno puhati u njihova jedra, jer kakvo bi to rukometno prvenstvo bilo bez domaćina u polufinalu.
Trebala bi nas zabrinjavati i činjenica da našima nikada nisu pasale grubijanske "momčadi", čak i kada smo bili u naponu snage, bez problema s ozljedama i formom kojih sada ima napretek. Mi jednostavno nemamo razbijače, naši igrači su odreda tehničari, umjetnici s loptom i rukometni majstori. Svi se još bolno sjećamo Svjetskog prvenstva u Njemačkoj i grubih Francuza koji su nas jednini svladali i koštali nas tek 5. mjesta uz 9 pobjeda i nepravedan sustav natjecanja.
Da Norvežani nisu toliko kvalitetni, ali i da im nedostaje psihološke stabilnosti, nagovijestili su još jučer Poljaci koji su se vratili iz mrtvih i u 6 posljednjih minuta oteli bod, da bi konačna potvrda stigla današnjim porazom od gotovo otpisanih Slovenaca. Slovenska pobjeda je vrijedna utoliko što će Paklenima za prolaz u sutrašnjoj utakmici biti dovoljan i bod, a nije na odmet spomenuti da smo s Norvežanima jednom već igrali neriješeno na Svjetskom prvenstvu 1999. godine.
Stopostotni učinak u skupini
Očito je da kako odmiče ovo natjecanje, Norvežani su sve neuvjerljiviji, a počeli su gotovo idealno. U skupini su najprije svladali susjede i ljute suparnike Dance s golom viška nakon teških i neizvjesnih 60 minuta rovovske borbe i nagovijestili da bi uz podršku sudaca koji su od početka tolerirali njihovu iznimno grubu igru mogli dogurati dalje od njihove objektivne kvalitete i dosadašnjih rezultata na velikim natjecanjima.
Da će se takve teorije obistiniti konačno je potvrdila i druga utakmica, ona protiv Rusije kada su i osigurali drugi krug. Slabašni Rusi koji su na ovo prvenstvo doputovali bez cijele prve ekipe nisu bili sposobni pružiti ozbiljniji otpor prije svega sjajnom norveškom golmanu Seinaru Egeu, koji je već nakon prvog dijela imao 17 obrana od 27 udaraca koje su ispucali ruski igrači. Konačnih 32:21 zorno je pokazalo koliko su zapravo Rusi bili nemoćni, a koliko su Norvežani sjajno pripremljeni i iznimno učinkoviti nošeni punim tribinama.
Nakon Rusije na red je došla i Crna Gora koje je početni remi protiv Rusa vinuo na prag povijesnog uspjeha, plasmana u drugi dio već u svom prvom nastupu na Europskom prvenstvu.
Crnogorci su se solidno suprotstavili i ispunili cilj koji je prije svega bio ne izgubiti sa toliko velikom razlikom kao Rusi. Norvežani su tako vrlo uvjerljivo osvojili prvo mjesto u grupi i u nastavak prenijeli maksimalna 4 boda ispred Danaca i Crne Gore.
Grubi, ali psihički slabi
Našim jučerašnjim uvjerljivim porazom od Danaca u prvom kolu drugog dijela, Norvežani su zapravo već u prvoj utakmici dobili meč loptu na poklon, a od prolaska u polufinale dijelili su ih samo viceprvaci svijeta Poljaci.
Na našu sreću, Poljaci su ipak uspjeli pokvariti norveško slavlje iako je izgledalo kao da će domaćini upisati i četvrtu pobjedu u nizu i praktično rezervirati karte za Lillerhamer. Samo pet minuta i 45 sekundi prije kraja, imali su velikih 24:21, ali nisu izdržali silan pritisak koji se gomilao na tribinama kako su se uporni Poljaci približavali. Posljednjih minuta nisu uspjeli svladati poljskog golmana, što ih je na koncu koštalo vrlo vrijednog boda, ali i što je potpuno zakompliciralo stvari u našoj skupini koja je nakon jučerašnjeg prvog kola drugog dijela imala gotovo 40 mogućih raspleta.
Červar: Suci ne smiju dopustiti rat
"Zadovoljan sam s igrom koju smo prikazali protiv Crne Gore. Bilo je jako teško nakon poraza od Danske, ali pokazali smo veliku želju i motiv i to je ono što me veseli. Očekujem da protiv Norvežana bude još bolje, ali nipošto ne smijemo biti depresivni i malodušni kao što smo bilo protiv Danaca", laknulo je nakon pobjede nad susjedima izborniku Lini Červaru.
Mago di Umago ne nudi neutemeljenu euforiju. U stožeru su svi na oprezu nakon bolnog poraza od Danske, jednog od najtežih u povijesti hrvatskog rukometa. No, sada su sve misli okrenute Norveškoj.
Domaćini Eura bez većeg su uspjeha na rukometnoj sceni, a mnogi su se prije prvenstva kladili da neće puno toga napraviti niti na domaćem parketu. No, predvođeni bučnom publikom i pogurnuti sudačkim vjetrom u leđa, Norvežani su dogurali do drugog kruga i prilike da se bore za polufinale. Iako se najveći doprinos očekivao od nešto poznatijih rukometnih imena poput Kristiana Kjellinga, Balićevog suigrača iz Portland San Antonio te pivota Grasshoppera Franka Lokea, zabljesnuli su ponajprije Hagen Frode, lijevi vanjski razornog i preciznog udarca, te Havard Tvedten iz španjolske La Rioje. Sjajne je role odradio i vratar Steinar Ege, koji je na vratima reprezentacije od 1995. godine.
S Norvežanima smo se dosad susreli četiri puta. Odnijeli smo dvije pobjede; 2000. godine u skupini EP-a (27:23) i 2006. godine, također u skupini EP-a (32:28). Poraženi smo na SP-u 2005. godine u skupini rezultatom 28:25, dok smo remizirali u našem prvom međusobnom srazu, 1999. godine u skupini SP-a (23:23).
"Mi smo već u utakmici protiv Crne Gore mislima bili okrenuti Norvežanima i zato nam je bilo jako teško", podvukao je naš izbornik tijekom druženja s novinarima.
"Drago mi je što je Čupić opravdao svoje minute, kao i što smo uspjeli vratiti Lackovića u život. Ohrabrili smo ga i razigrali. Pravi Lac prijeko nam je potreban protiv Norveške", dodao je Červar.
Nije mogao izbjeći pitanja o brutalnoj utakmici Norvežana i Poljaka (24:24) u kojoj su pala četiri crvena kartona.
"Bio je to rat, samo bez pravog oružja. Takve utakmice nisu dobre za budućnost rukometa. Gledali smo boks, a ne rukomet. Ako suci sutra dopuste takvu bitku, ne znam uopće čemu igrati", ističe Červar.
M.P./D.R.
Foto: AFP