"Nas pet napaljenih složili smo taktiku i otišli Keku. Tako je Rijeka postala prvak"
RIJEKA je trebala biti prvak prije 21 godinu, ali tada joj suci, politika i državni aparat to nisu dopustili. Prije tri godine nije bilo te sile koja bi mogla zaustaviti Riječane na putu do povijesnog naslova, prvog i jedinog u povijesti za klub s Kvarnera.
21. svibnja 2017. Rijeka je na krcatoj Rujevici razbila Cibaliju 4:0 i kolo prije kraja osigurala naslov prvaka ispred Dinama. Tu noć nitko u Rijeci nije spavao, a kadrovi s Rujevice ostali su za vječnost. Deset dana kasnije Riječani su u Varaždinu u finalu Kupa pobijedili Dinamo 3:1 i u izravnom dvoboju pokazali dominaciju. Rijeka je prije tri godine poharala hrvatski nogomet homogenošću i momčadskom igrom. Kek je stvorio uigran stroj iz kojeg nitko nije iskakao. Timski duh bio je adut Bijelih.
Ipak, jedan je igrač bio prevaga. Franko Andrijašević, Rijekin Heroj ulice, bio je pokretačka snaga ekipe, njen torpedo i njena katica za sve te, na koncu, najbolji igrač HNL-a. Franko se nakon te sezone otisnuo u Europu, potpisao je za Gent, ali ondje nikad nije dobio priliku. Ove zime se vratio na Rujevicu, na posudbu, i još je jednom pokazao zašto je miljenik Armade. S Frankom smo se prisjetili te čudesne riječke šampionske sezone.
''Tu noć nikad neću zaboraviti. Bile su to nezaboravne slike. Tada je Rijeka bila prava ekipa. Imali smo želju, volju i motiv. Nekako se poklopilo da smo bili momčad odbačenih, u drugim klubovima otpisanih igrača, koji su put do slave morali tražiti okolnim putevima. U nama je cijelu sezonu kuhalo. Imali smo nevjerojatnu potrebu da se dokažemo, da pokažemo svim tim klubovima koji nam nisu vjerovali da su pogriješili. Mislim da smo uspjeli u tome jer smo te sezone izdominirali hrvatskim nogometom. Uzeli smo i prvenstvo i Kup, a znamo li kakvu dominaciju Dinamo ima godinama u HNL-u, rekao bih da je to velika stvar'', kazao nam je Franko Andrijašević pa je nastavio:
''Proces stvaranja šampionske Rijeke nije se dogodio preko noći. Rijeka je i nekoliko sezona prije puhala Dinamu za vratom, a sezonu prije do posljednjih nekoliko kola bila je u borbi za naslov. Ipak, tada se sve poklopilo. Nekoliko nas je stiglo, nekoliko igrača je otišlo i stvorila se homogenost koja je bila presudna. Znate li kad smo bili svjesni da smo najbolji, da možemo i moramo uzeti naslov? Nakon što smo na Rujevici razbili Dinamo 5:2. Tada smo postali svjesni svoje snage. Samopouzdanje nam je raslo iz utakmice u utakmicu i bili smo bez poraza sve do Lokomotive, par kola prije kraja. Baš smo bili napaljeni, puni emocija. Bili smo svjesni da nam igra samo pobjeda svako kolo jer bi Dinamo bilo koji naš kiks iskoristio. Nismo imali namjeru stati i pružiti im šansu da nam uzmu ono što nam je, prema svemu prikazanom, pripadalo.''
Rijeka je na Maksimir u posljednjem kolu došla malo ''vesela'', a petarda Modrih joj je bila potrebna za finale Kupa
Nakon pobjede protiv Cibalije, Rijeka je u posljednjem kolu još mamurna od slavlja stigla u Zagreb i u utakmici koja rezultatski ništa nije značila izgubila 5:2. Andrijašević kaže da je taj poraz bio nešto što im je bilo potrebno da sezonu okončaju trijumfalno - duplom krunom.
''Na Maksimir smo došli, a rekao bih, malo veseli, ako me razumijete, i nismo pružili otpor. Dinamo je tada mislio da je bolji od nas, podcijenili su nas, a u nama se stvorio inat. To nam je trebalo da im u Varaždinu u jednoj utakmici pokažemo da smo bolji od njih. Nisu nikakve šanse imali tu večer. Rijeka je i dalje u fajtu s Dinamom, uvijek je druga, ali ta sezona je bila nešto posebno'', priča nam najbolji igrač HNL-a te sezone.
Nije Dinamo bio najvažnija utakmica, bio je to Belupo
Ako je pobjeda protiv Dinama 5:2 na Rujevici na početku prvenstva bila signal da se na Rujevici sprema nešto opako, za Andrijaševića je ključna bila utakmica protiv Belupa u Koprivnici tri kola prije kraja.
''Imali smo pet bodova prednosti prije utakmice u Koprivnici. S njima smo godinama imali problema i prvi put te sezone osjetili smo nervozu. Što ako izgubimo? Dinamo bi se primaknuo na dva boda, a u zadnjem kolu i ako pobijedimo Cibaliju išli bi njima u goste. Baš smo bili napaljeni. Sjećam se da je nas pet-šest u karanteni prije utakmice analiziralo svaki detalj. U tančine smo ih secirali i detektirali zbog čega su nam prije radili probleme. Znali smo što trebamo pokriti i na što pripaziti. S tim smo došli Keku. Premda ne sumnjam da su on i njegov stručni stožer spremili odličnu taktiku, na terenu se dogodilo upravo ono što smo mi između sebe pričali da bi se moralo dogoditi. Odmah smo poveli 2:0 i susret smo mirno priveli kraju. Tada smo postali prvaci jer smo znali da nam Cibalia dolazi na krcatu Rujevicu bez nekoliko važnih igrača i da ćemo ih sigurno pobijediti. Svi znamo kako je završilo'', kaže Franko.
Najbolji igrač HNL i promašaj u Gentu
Nakon što je Rijeka uzela duplu krunu, bilo je jasno da će teško moći zadržati Andrijaševića. Javio se Standard, ali je Franko na kraju otišao u Gent. Pokazalo se da je to bila pogrešna odluka.
''Sad vidim da bi bilo bolje da nisam tamo otišao, ali u to je vrijeme situacija bila posve drugačija. Zvao me i Standard, njihov sportski direktor me je želio, ali je ponuda Genta bila bolja za Rijeku i zbog kluba sam prihvatio. Trener me volio, sportski direktor Genta je dolazio u Rijeku zbog mene i u tom trenutku nije ništa upućivalo na to da bi transfer mogao biti promašaj. No doslovce preko noći se sve okrenulo naglavačke. Trener koji me je doveo je dobio otkaz nakon par kola, uprava kluba je potjerala i sportskog direktora, a ja sam imao peh da su me pogodile ozljede. Zaradio sam distorziju vrata i jednostavno sam postao višak. Čudno mi je bilo, nisam shvaćao što se događa. Potpisao sam ugovor na pet godina, za mene su dali ozbiljne pare, a ne žele mi dati priliku da igram. Ništa mi nije bilo jasno. Rekao sam im više puta da mi dopuste da odigram barem pet utakmica da pokažem što znam. Ne bude li valjalo, samo ću se skupiti s terena. Međutim, nije pomoglo. Posudba u Rijeku me spasila'', kaže Franko, kojeg smo za kraj razgovora pitali kakve su šanse da ostane još u Rijeci.
''Ne znam, stvarno ne znam. Imam ugovor još dvije godine, a situacija s koronavirusom je usporila sve u nogometu. Transferi više neće biti kao što su bili nekad. Znamo li da su u problemima i najveći klubovi svijeta, situaciju u HNL-u ne treba dodatno objašnjavati. Jedino što je sigurno, to je da se ja u Gent ne bih želio vratiti jer me tamo ne žele. Za sve bi najbolje bilo da ostanem još jednu sezonu na posudbi u Rijeci, gdje uživam i gdje igram.''
Franko u ovom trenutku ima specifičnu situaciju jer ga većinom plaća Gent, a kako je u Belgiji sezona završena, ne zna se što će biti dalje. U Gentu Andrijašević zarađuje između 700 i 800 tisuća eura godišnje, a to su iznosi koje Rijeka nije mogla plaćati i prije krize.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati