HRVATSKA reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo porazom od Engleske. To nikad nije dobra stvar za čuti, pogotovo kad je riječ o utakmici u kojoj je reprezentacija primila četiri gola i izgubila s dva pogotka razlike, a da nije bilo fantastičnog Livakovića, vrlo lako je moglo biti i više.

Ipak, postoji kontekst, i prije i nakon utakmice. Priča uoči utakmice svodila se na kontrast dvije momčadi. Hrvatsku su pratile lošije forme ključnih igrača te nesigurnost u promjeni formacije. U utakmicama protiv Belgije, Kolumbije i Brazila je zaostajala po pitanju posjeda i kontrole, svega u čemu inače briljira.

S druge strane, Englezi su, van svojih klasičnih medijskih priča oko popisa, ušli u Svjetsko prvenstvo pod naletom dobre forme, energije i igre pod Thomasom Tuchelom te su proglašeni jednim od glavnih favorita prvenstva koji napokon ima stil igre i trenera za dominaciju nad protivnicima.

Neočekivan odnos snaga na sredini terena

Od samog početka, Hrvatska je pokazala ono što se nije moglo očekivati s obzirom na pripremne utakmice. Nije izgledala kao pasivna momčad koja s pet braniča čuva prostor, već je demonstrirala jedan od najboljih visokih presinga na cijelom turniru, u kojem dosad prevladavaju pasivniji blokovi.

Momčad je iz 5-4-1 mogla iskakati visoko tako što je Baturina stajao uže kao dodatan igrač u sredini terena, dok su Perišić i Gvardiol iza njega iskakali na beka i krilo Engleske u prostore koje je on napuštao. 

Engleska je zabila dva pogotka iz bizarnih pogrešaka i lošeg branjenja prekida, ali je u otvorenoj igri svedena na minimum u prvom poluvremenu. Hrvatska također nije kreirala znatno više, ali je nadmašila očekivanja time što su uspjela nametnuti protiv Engleske i njenog presinga, koji je najrazvijeniji i najuigraniji od svih velikih reprezetacija na turniru.

Dinamične kretnje četvorke u sredini nisu dopuštale Englezima da pritišću igrač-na-igrača. Hrvatska je tako mogla umrtviti utakmicu, što joj puno više odgovara, a zatim i dolaziti gore, prijetiti i do kraja poluvremena zabiti dva gola.

Tanka je granica između hrabrosti i naivnosti

Treći pogodak Engleske bio je primjer rizika koji je puno donio u prvom poluvremenu, ali je odmah i uzeo na početku drugog dijela. Jedno iskakanje u presing s dva vezana izgubljena duela bilo je dovoljno da Englezi s više fizički dominantnih igrača dođu iza leđa hrvatske zadnje linije i vrate vodstvo.

Što se promijenilo nakon pogotka jest, najjednostavnije opisano, hrabrost. Nije riječ o floskuli koja se tiče želje i motivacije igrača ili nečeg takvog, već konkretnih odluka u igri. Englezi su počeli s više hrabrosti ići u izigravanja i driblinge kako bi uspostavili kontrolu utakmice.

U isto vrijeme, Hrvatska je pala u istim stvarima - Livaković je počeo ispucavati svaku loptu, čak i ako to tada nije imalo smisla. Nedostajao je rizik u izgradnji koji bi dopustio Hrvatskoj dolazak do slobodnog igrača koji bi pomaknuo linije i umirio utakmicu.

Umjesto toga, Englezi su tu nesigurnost iskorištavali kako bi uspostavili dominaciju. Udarci Ricea i Bellinghama glavni su primjer situacija u kojima je Hrvatska neposložena dočekivala prilike za posjed, ispucavala, a Englezi na posloženu loptu stvarali opasne tranzicije.

U kombinaciji s fantastičnim taktičkim odlukama koje je Tuchel donio, poput uvlačenja O'Reillyja, Kanea i Jamesa puno više u sredinu kako bi se naglasio višak u centralnim zonama, Englezima nije bilo teško dominirati.

Čak i nakon tog negativnog perioda, Hrvatska je dokazala da se može resetirati i ponovno nametnuti. Ulazak Marca Pašalića i prelazak na četvorku u zadnjoj liniji opet su Hrvatskoj donijeli period igre u kojem je stvorila nekoliko prilika i dokazala da ima širok niz rješenja i kvalitetnu klupu za utakmice protiv najjačih ekipa.

Probleme u obrani prekida ne treba ignorirati, ali se mogu riješiti

Najočitiji i daleko najveći problem Hrvatske na ovoj utakmici bio je obrambeni prekid. Koliko god taj aspekt igre izgledao loše, to je nešto što se najlakše može riješiti i popraviti preinakama na koje će se sigurno staviti fokus uoči nastavka Svjetskog prvenstva.

Ako bi se cijela situacija gledala iz pozitivne perspektive, a postoji mnogo razloga za to - ako je obrambeni prekid daleko najveći problem o kojem Hrvatska mora brinuti nakon žive utakmice s jednim od glavnih favorita Svjetskog prvenstva, to samo može biti pozitivna stvar.

Hrvatska je u više navrata dokazala da se ne mora bojati ovakvih utakmica te da ima karakter, taktičku prilagodljivost i raznovrsnost kvalitetnih rješenja da se bori s najjačima. S obzirom na najistaknutije probleme i činjenicu da su najlošije odigrali oni koji inače igraju na najvišoj razini, Hrvatska, unatoč porazu, dalje može ići s utemeljenim optimizmom.