Tekst: Vedran Buble

U OVOM nastavku serijala o najstrijelcima svjetskih prvenstava približit ćemo vam čuvenog brazilskog playmakera Leonidasa da Silvu, čovjeka koji je izmislio popularne škarice i kojega se smatra jednim od najboljih nogometaša prve polovice 20. stoljeća.

> Najstrijelci SP-a: Guillermo Stabile, čovjek koji je nakon 76 godina umalo izbrisan iz povijesti

> Najstrijelci SP-a: Oldrich Nejedly 16 godina nakon smrti postao najbolji strijelac SP-a 1934.

Leonidas je rođen 6. rujna 1913. godine, a bio je sin portugalskog mornara i brazilske kuharice. 1922. godine nakon smrti oca posvojio ga je majčin novi muž, nekada šef kuhinje u kojoj je radila. Očuh je nekoliko mjeseci kasnije napravio željezni gol na obližnjoj livadi, livadi gdje je Leonidas započeo svoj nogometni put koji će kasnije postati praktički besmrtan. Sa 16 godina Leonidas potpisuje za svoj prvi klub Sao Cristovao. Uskoro je prešao u Sirio e Libanes, a 1931. godine prelazi u Bonsucesso. Nakon što je debitirao za reprezentaciju Brazila i odmah u prvoj utakmici postigao dva gola, Leonidas je za prvi malo ozbiljniji transfer, 1933. godine, od urugvajskog Penarola dobio dva para cipela i dva odijela.

Ipak, godinu dana kasnije se "Crni dijamant" ili "Čovjek guma", kako su ga zvali zbog nevjerojatne tehnike, vraća u Brazil, gdje u dresu Vasco da Game osvaja naslov prvaka Brazila. 1934. godine prelazi u Botafogo i također osvaja naslov prvaka Brazila. 1936. godine, kada je prešao u Flamengo, Leonidas se odlučio zadržati nekoliko godina. U šest godina, koliko se borio protiv predrasuda jer je bio jedini crni igrač tada elitističke Flamengove momčadi, Leonidas je u 89 utakmica zabio nevjerojatnih 88 golova. Poslije Pelea, smatra se najučinkovitijim strijelcem u povijesti Carioca. Naime, u 21 utakmici zabio je sjajnih 19 golova.

Brazil - Poljska 6:5: Prve škarice na svjetskim prvenstvima

Kao što smo već spomenuli, Leonidasa se smatra izumiteljem popularnih "škarica". Prvi put ih je upotrijebio 24. travnja 1932. godine u susretu između Bonsucessoa i Carioca. U idućih nekoliko godina koristio ih je još nekoliko puta, a najpoznatije su one iz studenoga 1948. godine i masivne 8:0 pobjede protiv Juventusa. Kada ih je pak upotrijebio na Svjetskom prvenstvu 1938. godine u Francuskoj, sudac je zastao i nekoliko minuta razmišljao je li takav udarac uopće dopušten u nogometu. Euforija s tribina nagnala ga je da prizna gol Brazilcima, započevši tako jednu novu nogometnu eru. Upravo na tom prvenstvu Leonidas se pobrinuo da njegovo ime nikada ne izađe iz povijesnih knjiga, a evo i zašto.

Nakon Urugvaja 1930. godine i Italije 1934. godine, Svjetsko prvenstvo 1938. godine dodijeljeno je opet jednog europskog državi, preciznije Francuskoj, a ta odluka izazvala je bijes u Južnoj Americi jer su očekivali naizmjenična domaćinstva, nikako dva zaredom u Europi. Krenula je lavina kritika prema Fifi i ultimativno traženje da se odluka mora promijeniti. Budući da do promjene nije došlo, Argentina i Urugvaj objavili su kako će prvenstvo bojkotirati. Na prvenstvo nije došla ni Španjolska, koja je postala prva država u povijesti koja je zbog rata (Španjolski građanski rat) propustila ovo nogometno natjecanje. Prvenstvo je, kao i četiri godine prije u Italiji, bilo u knockout formatu, ali bilo je to posljednji put, kasnije je vraćeno natjecanje po skupinama predstavljeno u Urugvaju 1930. godine.

Najinteresantnija utakmica prvog kruga bila je svakako ona između Brazila i Poljske pred 16 tisuća gledatelja na stadionu Meinau u Strasbourgu. 1:0 poveo je Brazil golom Leonidasa, a uzvratila je Poljska preko Scherfkea iz kaznenog udarca. Do 53. minute Brazil je preko Romeua i Peracija zabio još dva gola te poveo 3:1. Uslijedio je mini show Ernsta Wilimowskog koji je u 36 minuta zabio tri gola, između čega je još zabio i Peracio za Brazil, tako da je nakon 90 minuta utakmica završila 4:4. Tada je na scenu stupio čuveni Leonidas koji je golovima u 93. i 104. minuti vratio Brazil u prednost i donio mu toliko očekivanu pobjedu. Da Brazilci strepe još nekoliko minuta pobrinuo se u 118. minuti svojim četvrtim golom na utakmici sjajni Wilimowski, ali premalo je potom ostalo vremena da se Poljska još jednom vrati i osigura ponovljenu utakmicu.

Pimentina pogreška života

U četvrtfinalu Brazil se namjerio na Čehoslovačku, s kojom je morao igrati dvaput da je dobije. U prvoj utakmici 12. lipnja 1938. godine susret je završio rezultatom 1:1 i nakon produžetaka. Leonidas je doveo Carioce u vodstvo u 30. minuti, a 25 minuta prije kraja najbolji strijelac SP-a u Italiji Oldrich Nejedly vratio je stvari na početak. Dva dana kasnije igrala se nova utakmica, sve je bilo isto, osim gledatelja kojih je bilo za nekih pet tisuća manje. Čehoslovačka je povela golom Kopečkija, a Brazil je preokrenuo preko Roberta i Leonidasa, kojemu je to bio peti gol na Svjetskom prvenstvu. Vjerojatno najveću grešku u životu izbornik Adhemar Pimenta napravio je kada je odlučio Leonidasa odmarati u polufinalnoj utakmici protiv Italije, čuvajući ga za finale s opasnim Mađarima. Talijani su, naravno, iskoristili to i golovima Colaussija i Meazze u 55. i 60. minuti poveli 2:0. Leonidas je kasnije ušao, ali bilo je prekasno. Romeu je samo smanjio u 87. minuti i Brazil je morao u borbu za treće mjesto.

Na isti dan i u isto vrijeme kada je Italija pred 60 tisuća gledatelja u Parizu pregazila Mađarsku sa 4:2 golovima Colaussija i Piole, Brazil je 800-tinjak kilometara dalje u Marseilleu svladao sa 4:2 Švedsku, osvojivši brončanu medalju. Velodrom je postao povijesno mjesto za Leonidasa da Silvu, koji je s nova dva pogotka prestigao na ljestvici strijelaca Mađara Gyulu Zsengelléra. Sa sedam golova u pet susreta Leonidas "Crni dijamant" postao je najbolji strijelac trećeg Svjetskog nogometnog prvenstva. Sama finalna utakmica između Italije i Mađarske čuvena je zbog spornog telegrama koji je Mussolini poslao talijanskim reprezentativcima, a u kojem je pisalo "Vincere o morire". Kako i ostatku svijeta, tako su i Mađarima preveli poruku riječima "Pobijedite ili umrite". Dugo godina kasnije spominjalo se da su se Mađari prestrašili za živote svojih kolega na drugoj strani pa su zato pustili iako je pravo značenje izraza "Vincere o morire" bilo: "Momci, dajte sve od sebe".

Čokolada "Crni dijamant" u čast Leonidasu

Titulom najboljeg strijelca i broncom ovjenčanog Leonidasa su u domovini dočekali poput princa, organiziravši mu paradu gradom u kabrioletu. U čast njemu lokalna tvornica počela je proizvoditi čokoladu naziva "Crni dijamant". Ipak, taj zvjezdani status nije zadržao dugo, jer je već 1941. godine završio u zatvoru na deset mjeseci zbog krivotvorenja potvrde o regrutaciji. Godinu dana nakon izlaska iz zatvora Leonidas je prešao u Sao Paulo, s kojim je osvojio pet uzastopnih naslova prvaka Brazila, postavši sa 140 golova ikona momčadi. 1950. godine, nakon što je objesio kopačke o klin, Leonidas je radio kao radioreporter, a otvorio je i prodavaonicu pokućstva. Tri godine kasnije ipak se vratio nogometu kao trener Sao Paula.

Leonidas da Silva umro je 2004. godine u 90. godini života zbog komplikacija s Alzheimerovom bolešću, od koje je bolovao još od 1974. godine. Pokopan je na groblju Da Paz u Sao Paulu uz riječi dramskog pisca Nelsona Rodriguesa: "Bio je on istinski brazilski nogometaš. Imao je fantaziju, dječju zaigranost, improvizaciju i senzualnost najboljih".

U sljedećem nastavku pročitajte priču o Ademiru Marquesu de Menezesu, koji je zbog svog prepoznatljivog izgleda dobio nadimak "Ralje".