NEŠTO prije 13:45, 21. lipnja 1970. godine, na stadionu Azteca u Ciudad Mexicu, brazilski veznjak Clodoaldo uzeo je loptu na svojoj polovici igrališta. Finale Svjetskog prvenstva približavalo se kraju, Brazil je vodio 3:1 protiv Italije i ishod je bio odlučen. No, Clodoaldo i njegovi brazilski suigrači nisu bili zadovoljni. Clodoaldo je prošao pored trojice talijanskih nogometaša i dodao Rivelinu, koji se okrenuo i poslao loptu prema Jairzinhu. On je krenuo duž linije kaznenog prostora i na sredini dodao Peleu. Naizgled bez gledanja, Pele je dodao na desnu stranu. Na televizijskoj snimci vidi se kako Carlos Alberto ulazi poput parne lokomotive, udara loptu vanjskom stranom kopačke i zabija za konačnih 4:1, piše Planet Football.

Bio je to trijumf umijeća i tehnike, a ako se priklonimo frazama, krunski trenutak pohoda brazilske sambe do slave. No, osim što je bio demonstracija vrhunske sposobnosti, ovaj gol bio je i plod iznimne fizičke i taktičke pripreme. U pripremama za Svjetsko prvenstvo reprezentacija Brazila provela je tri mjeseca u intenzivnom kondicijskom kampu, pripremajući se za nadmorsku visinu i vrućinu u Ciudad de Mexicu. U pripremama za finale, tadašnji izbornik Brazila Mario Zagallo poslao je svog skauta za suparničke momčadi Carlosa Alberta Parreiru da gleda polufinale između Italije i Njemačke.

U svojoj autobiografiji, brazilski je centarfor Tostao napisao: "Parreira nam je s desecima fotografija u nizu, kao da je riječ o animaciji, pokazao kako Italija igra i kako pokriva suparnika. Četiri su braniča pokrivala određene suparničke igrače, dok je libero ostao iza te linije obrambenih igrača".

"U utakmici nije bilo iznenađenja. Italija je igrala obranu 'na čovjeka', ostavila je libera da pokriva iza četvorice braniča. I u drugom poluvremenu se umorila, kao što se često događa kod momčadi koje koriste ovu strategiju. Na poluvremenu, pri rezultatu 1:1, razgovarali smo i svi smo se složili da će nam se u drugom dijelu pojaviti prostor za pobjedu, kao što se dogodilo", objasnio je Tostao.

Brazilska je, dakle, bila pobjeda vještine, ali i taktičke nadmoći. "Pokrivanje čovjeka" bilo je prevladavajući oblik obrane u 60-im i 70-im godinama, posebice u Italiji. Specifični talijanski sustav postavili su i usavršili Nereo Rocco koji je s AC Milanom osvojio 10 velikih trofeja, te Helenio Herrera, koji je imao slične uspjehe u Interu. No, kao što je Brazil pokazao, ovaj sustav obrane imao je svoje slabosti. "Pokrivanje čovjeka" ispalo je iz mode, a zamijenjeno je zonskim sustavima Nilsa Liedholma i kasnije Arriga Sacchija.

Međutim, kao što je američki reper Q-Tip sa svojim sastavom A Tribe Called Quest sasvim ispravno pokazao albumom The Low End Theory, stvari se kreću u ciklusima. Q-Tipov otac rekao je kako ga hip-hop podsjeća na be-bop, a isto je tako moguće da se "pokrivanje čovjeka" vraća pet desetljeća nakon što je Brazil pobrisao pod s Azzurrima i njihovim markiranjem. Zašto? Preusmjerimo fokus s Aztece na Elland Road.

Bio je užitak gledati ove sezone Leeds United Marcela Bielse. Trčali su i borili se, postizali i primali golove i općenito se jako dobro zabavili. S momčadi koja je Bielsi bila na raspolaganju, deveto mjesto je odlično postignuće. A značajne zasluge za ovaj uspjeh ima i Bielsin povratak na "pokrivanje čovjeka". Međutim, kao i obično, ponovno pojavljivanje dolazi u pomalo falsificiranom obliku. Talijanski sustav Catenaccio bio je poznat po turobnim i dosadnim obrambenim utakmicama. Poznati austrijski trener Ernst Happel jednom je rekao: "Ako pokrivate čovjeka, na teren šaljete 11 magaraca". Ipak je Bielsin nogomet uzbudljiviji. Njegove momčadi jure prema naprijed i napadaju u svakoj prilici. Nema magaraca, samo punokrvnih konja.

Da bi se kombiniralo "pokrivanje čovjeka" i napadačku igru, nužno se koristi zagušujući presing, takav presing koji je, pak, jednostavnije organizirati prelaskom na "pokrivanje čovjeka". Pametno. Kad je riječ o takvom presingu, Bielsa nije usamljen. Bayern München visoko je pokrivao "čovjeka" pod trenerom Hansijem Flickom; nizozemska reprezentacija pod vodstvom Louisa van Gaala na Svjetskom prvenstvu 2014. koristila je određeno "pokrivanje čovjeka" u presingu. Razlika je ipak u tome što su ta dva primjera, a ima i mnogih drugih, hibridni sustavi.

Kad se lopta približi obrani, vraćaju se modernijem, navodno sigurnijem, zonskom pokrivanju, pri čemu svaki branič ostaje u unaprijed definiranom prostoru. S Bielsom, njegovi braniči i napadači i veznjaci prate svog čovjeka do kraja.
Bilo je slučajeva kada se Bielsi osvetio ovaj pristup. Sjećate se one utakmice na Old Traffordu u prosincu 2020. godine kada je Scott McTominay izgledao poput Bobbyja Charltona? No, tijekom cijele sezone, posvećenost Leedsa povratku u sedamdesete djelovala je iznenađujuće dobro. Možda će iduće sezone napraviti korak dalje i okrenuti se treningu u Ford Cortinasu, noseći zulufe.

Može li Bielsin čin potaknuti i ostale momčadi da inspiraciju potraže u prošlosti? On je ipak najinspirativniji trener u modernom nogometu. Pep Guardiola ga voli, Mauricio Pochettino na njega gleda kao na drugog oca, Jürgen Klopp pohvalio je Bielsin "sjajni nogometni mozak". A sada se pokazalo da njegova taktika djeluje u najboljoj ligi na svijetu.

Međutim, većina Bielsinih sljedbenika izbjegla je "pokrivanje čovjeka". Pochettino je 2020. objasnio razlike između svoje momčadi i momčadi svoga mentora: "Radi se o hrabrosti i igranju visoke obrambene linije. Ako uspijete i osvojite loptu, možete brzo napasti i to se događa kad su treneri spremni visoko pritisnuti. No, sve ovisi o tome kako ćete se ponašati ako suparnik probije vaš prvi presing, ovisi o tome hoćete li slijediti čovjeka".

Čak i Bielsa priznaje slabosti svog sustava: "Prednosti primjene pritiska ponekad opravdavaju obrambene resurse koji ulaze u 'pokrivanje čovjeka', ali uvijek sanjam o sustavu u kojem se i dalje može održavati pritisak sa svakim igračem na pravom mjestu, a da pritom naši ključni igrači budu slobodni. Sustav 'pokrivanja čovjeka' možda je nedostatak mojih vlastitih momčadi. To je nešto za što tijekom 30 godina trenerske karijere nisam uspio pronaći savršeno rješenje, pa sumnjam da ću to sada moći riješiti".

No, uskoro bi se na europskoj trenerskoj sceni mogao pojaviti još jedan soj Bielsina utjecaja, onaj koji koristi "pokrivanje čovjeka" jednako učinkovito kao Bielsa. Jorge Sampaoli je preuzeo Marseille. Njegove momčadi Universidad de Chile, reprezentacija Čilea, Santos i Atletico Mineiro njegovale su intenzivno "pokrivanje čovjeka", ali on ima malo iskustva u Europi - samo dvije trećine sezone sa Sevillom 2016./17. Bude li uspio na jugu Francuske, to će potvrditi valjanost Bielsina pristupa.

Isto tako, Hernan Crespo, koji je igrao pod Bielsom i s njim je imao odnos pun ljubavi i mržnje, sada je trener. Početkom 2021. u četiri mjeseca osvojio je dva trofeja s dva kluba, što sugerira da postaje vrlo uspješan trener. A u njegovoj momčadi iz Sao Paula koja je u svibnju osvojila naslov Campeonato Paulista, postojao je vrlo određeni element tog Bielsina utjecaja.

Osim što su igrali presing, nisu svi Crespovi igrači "pokrivali čovjeka". No, bilo je igrača, poput defenzivnog veznog Luana u finalu protiv Palmeirasa, koji su imali vrlo jasan zadatak pratiti isti broj na dresu u suparničkoj momčadi po cijelom terenu, sve do samog kraja. Ako Crespo nastavi s uspjesima, neće proći puno vremena prije nego što ga angažira neki europski klub u potrazi za ambicioznim trenerom. A ako prihvati poziv, vjerojatno će sa sobom donijeti taj utjecaj "pokrivanja čovjeka".

Hoće li ga početi pratiti i drugi treneri? Hoće li retro taktički blip postati trend? Ostaje vidjeti, ali sada su barem dobili ideju i dokaz da "pokrivanje čovjeka" i dalje može funkcionirati u vrhunskom nogometu, čak i protiv najboljih driblera i dodavača na svijetu. Budu li drugi htjeli slijediti "pokrivanje čovjeka", morat će uzeti još jedan list iz Bielsina priručnika za trenere. Kao što je Tostao rekao, momčadi koje koriste ovu strategiju obično se umaraju, jer to zahtijeva vrlo visoku razinu fizičkog napora i koncentracije. Dakle, ako treneri žele primijeniti ovu taktiku, morat će svoje momčadi dovesti u formu u kakvoj je Leeds. To bi se moglo pokazati kao teži dio posla, zaključuje Planet Football.