"NEVJEROJATNO. Nemoguće je bolje od ovoga. Teško je ući u borbu s pištoljem bez metka, ali uspjeli smo. Ono što mi daje samopouzdanje su duh i mentalitet ove momčadi. Fantastična grupa momaka", rekao je poslije utakmice i poraza protiv Leipziga 0:1 Jose Mourinho, očito optimističan što se tiče šansi Tottenhama u uzvratu.

Razloga za optimizam ima jer je prošlosezonska prva polufinalna utakmica protiv Ajaxa izgledala vrlo slično pa su Pijetlovi uspjeli nakon šokantne 3:2 pobjede u Amsterdamu ipak stići do finala Lige prvaka.

Međutim, iako je Mourinho mogao smisliti niz dobrih isprika koje su sve vezane uz njegov ozljedama desetkovani kadar, pravih isprika nema. Prije svega zato što je s višestruko skupljom momčadi igrao protiv ekipe koja je također u ključnom dijelu terena bila u velikim problemima s izostancima.

Mourinho nije mogao računati na Kanea, Sona, Sissoka, a na klupi je morao ostaviti tek oporavljenog Ndombelea i Lamelu. Međutim, njegovi su protivnici imali gotovo podjednak broj problema.

Leipzig, ekipa bez obrane

Više iz nužde nego iz potrebe, Julian Nagelsmann već neko vrijeme igra u formaciji 3-4-2-1, istoj onoj koju smo u osmini finala Lige prvaka vidjeli od Borussije, Atalante i PSG-a. Dobrim dijelom zbog ozljeda Orbana i Konatea, a u ovoj utakmici i bez suspendiranog Upamecana, stručnjak njemačke momčadi morao je postaviti formaciju u kojoj vanjske stopere igraju igrači koji su po vokaciji primarno bekovi - Klostermann i Halstenberg.

Obojica su sezonu započeli kao desni i lijevi bek, samo da bi bili prekomandirani na ponešto drugačija mjesta u sasvim novoj formaciji. Međutim, najveći problem bila je činjenica da je trener RB-a na najosjetljivije mjesto u obrani - ono centralnog braniča - morao postaviti Ethana Ampadua, velškog tinejdžera i igrača od kojeg se ove sezone očekivala tek afirmacija u prvoj momčadi.

Ampadu ima tek 19 godina, nije započeo niti jednu utakmicu u Bundesligi te je prije dvoboja protiv Tottenhama odigrao tek jednu utakmicu od početka. Bio je to domaći dvoboj protiv Benfice, u kojem je Leipzig iščupao 2:2 remi u sučevu dodatku, a Ampadu je zamijenjen nakon manje od 60 minuta, nakon što je bio jedan od najlošijih ljudi na terenu.

S potpuno golobradim mladićem na mjestu koje ne trpi pogreške te s dva beka koji igraju stopere, Leipzig gotovo 80 minuta nije dopustio Tottenhamu pravu priliku za postizanje pogotka. Ta je činjenica prilično impresivna.

Leipzig je igrao kao da je domaćin

Posljednjih 10 minuta utakmice Tottenham je bio jako opasan na protivničkoj polovici. U tom periodu igre Pijetlovi su uputili pet udaraca, a gosti nijedan, imali su posjed oko 75 posto, a igralo se gotovo isključivo na polovici gostiju. Vidio se tada veliki zamor materijala RB-a, a u tom je periodu i potpuno nestao njihov intenzitet u igri. Sve osim toga, za domaćine je bilo potpuno za zaborav.

U svim elementima igre Leipzig je dominirao. Utakmica je bila nalik onoj u kojoj Leipzig igra na domaćem terenu protiv neke od momčadi iz donjeg dijela Bundeslige. Bikovi su ekipa koja ne preferira visok posjed lopte - u Bundesligi drže prosjek oko 53 posto - ali u Londonu su držali Tottenham zatočen na vlastitoj polovici. Njihova kombinatorika i otvaranje pozicija u igri bez lopte bile su nerješiva zagonetka za domaćine. Kada bi se Tottenham i odriješio pritiska, bio bi izložen tranzicijskoj igri gostiju koja je i inače njihov najjači adut.

U tom smislu Mourinho može biti vrlo zadovoljan da je njegova ekipa do posljednjih 10 minuta prošla sa samo jednim pogotkom zaostatka. To se dogodilo jer su imali i dosta sreće.

Sustav protiv nedostatka sustava

Glavna razlika ove dvije momčadi je sustav. Leipzig se nije Tottenhamu suprotstavio s igračima koji su nosioci igre najboljih svjetskih reprezentacija, poput kadra kakvog ima primjerice PSG ili Liverpool. U London su došli s nekoliko mladih i za širu javnost potpuno anonimnih igrača - kakvi su Mukiele, Nkunku i Ampadu - te s igračima koji su tek igrači visoke europske klase, a nipošto velike internacionalne zvijezde. Jedini koji eventualno spada u tu kategoriju je Timo Werner, ali Leipzig nije dobio utakmicu na njegovu individualnu kvalitetu. 

Dobili su je jer su momčad, jer imaju uigranu shematizaciju u napadu i dorađenu tranziciju i transformaciju u fazi obrane. Elementi koji su jako nedostajali Tottenhamu.

Baš zato kolokvijalno se može reći da je Nagelsmann školovao Mourinha. Pokazao mu je kako sistemski rad može kompenzirati i velik broj ozljeda na jednoj poziciji i kako kamuflirati slabosti koje s tim dolaze. Pokazao je također kako je iskustvo jako precijenjeno jer nogomet se mijenja iz dana u dan. Usvajanje novih znanja i ideja puno je time vrjednije.

Mourinho doista ima mnoštvo dobrih isprika; od situacije s ozljedama njegovih najboljih igrača, preko odlaska Christiana Eriksena te činjenice da je momčad preuzeo tijekom sezone. Međutim, kod momčadi Bundeslige ove sezone - pogotovo BVB-a i Leipziga - vidi se nešto što nedostaje momčadima poput Tottenhama.

Vidi se ne samo mladost i polet, nego sistemski rad na suvremenim nogometnim rješenjima i fleksibilnost taktike kakvu mnoge ekipe nemaju. Baš zato, Mourinhov bi optimizam ipak trebao biti vrlo umjeren. Jer koliko god mu se igrača vratilo za uzvratni susret, ova će razlika i tada postojati.