DALEKO od glamura Premiershipa i vrha tablice u Championshipu stigla je vijest da je vodstvo engleske Football League odobrilo prodaju Charlton Athletica koncernu East Street Investments iz Abu Dhabija.

Nije to neka senzacionalna vijest, ali je spas za klub koji je nekad bio stabilan premierligaš i primjer "malog, simpatičnog, dobro vođenog kluba". Za to što je došao na rub propasti kriv je bio samo jedan čovjek, koji je ovaj londonski klub doživljavao kao vlastitu igračku, zarobljen u svojoj suludoj viziji "globalne nogometne mreže".

Legenda kluba Richard Rufus, Scott Parker, Scott Carson i Darren Bent bili su igrači s kojima je Charlton sasvim dobro živio na početku stoljeća u Premiershipu. Godine 1998. u finalu doigravanja tadašnje First Division Charlton je u do danas najdramatičnijoj utakmici u povijesti Wembleyja pobijedio Sunderland 7:6 na penale nakon 4:4 poslije 120 minuta i plasirao se u Premiership. Odmah je ispao, ali se već 2000. godine vratio i u eliti bio sve do 2007. godine. 

U tih sedam odličnih sezona Charlton je unatoč skromnim sredstvima bio solidan u Premiershipu, a u sezoni 2003./2004. osvojio je sedmo mjesto, što će ga u konačnici stajati ispadanja u nižu ligu. Veći dio te sezone Charlton je vodio borbu za Ligu prvaka, ali je u zimskom prijelaznom roku Chelseaju iznenađujuće prodao svojeg najboljeg igrača Scotta Parkera, pao u formi i završio sedmi. Iako je taj rezultat za klub malih mogućnosti bio sjajan rezultat, apetiti su nerealnom vodstvu porasli.

Očajni potezi uprave odveli Charlton u krivom smjeru

Najednom više nisu bili zadovoljni plasmanom u gornji dom tablice nego su od trenera s nedovoljno dobrim igračkim kadrom tražili još više. Ligu prvaka nitko nije spominjao, ali ona je bila tiha želja klupskih vlasnika, koji su počeli mijenjati trenere jednog za drugim, a Charlton je polako tonuo te je 2007. godine ispao iz Premier lige.

U momčad je uloženo dosta s namjerom da se odmah sljedeće godine vrati u Premiership, ali Charlton je završio na 11. mjestu i onda su počeli problemi. Vlasnici su očajnički željeli prodati klub i praktički sve dogovorili s jednom tvrtkom iz Dubaija, ali je posao propao kad su Arapi doznali da je klub 13 milijuna funti u minusu. Svi igrači koji su valjali su prodani, a treneri su se opet mahnito mijenjali i Athletic je 2009. godine ispao u League One.

Četiri godine trebale su mu da se vrati u Championship, a 2014. godine klub je konačno prodan anonimnom belgijskom ulagaču Rolandu Duchateletu koji ga je kupio za samo 14 milijuna funti. Belgijac je Charlton želio dodati svojoj mreži klubova u kojoj su, ne nužno istovremeno, bili i Carl Zeiss Jena, Ujpest, Standard Liege, Sint-Truiden i Alcorcon.

U sljedećih pet godina Duchatelet će u Charltonu promijeniti 11 trenera, voditi katastrofalnu klupsku politiku, dovesti nogometnu akademiju na rub propasti, a cijeli klub na rub gašenja. 

"Mene se u tom klubu nije ništa pitalo. Nitko me nije konzultirao pri dovođenju novih igrača, a o svemu je odlučivao samo jedan čovjek. Ne znam zašto sam dobio otkaz, njega pitajte", rekao je Guy Luzon, koji je u jesen 2015. godine otpušten nakon što je sezonu ranije klub spasio od ispadanja u League Two.

Navijači okrenuli leđa

Charlton se u međuvremenu vratio u Championship i 2016. opet ispao u League One, a Duchatelet kao da se trudio da dodatno napakosti klubu kojemu su leđa okrenuli i navijači. Stadion The Valley postajao je sve prazniji, a do 2018. godine imao je samo 5000 pretplatnika, dvostruko manje nego prije Duchateletove ere. Ugovori koje je sklapao s trenerima koje bi onda otpuštao stajali su klub golemih otpremnina, a dugove koji su se nagomilali krpao je prodajom svega što je vrijedilo u svlačionici.

Charlton je uvijek imao jako dobru akademiju iz koje je izvlačio igrače za prvu momčad, ali Duchatelet ih je doslovno rasprodavao kako bi pokrpao klupski minus jer mu klub više nije trebao. Od početka 2018. godine tražio je kupca pa je računao da će ga lakše prodati ako su financije koliko-toliko stabilne.

Tako je Charlton za samo tri milijuna funti Brentfordu prodao Ezrija Konsu, osvajača U-20 SP-a s Engleskom. Mogao je za njega dobiti puno više jer su ga tražili i Liverpool i Everton, ali se Belgijcu žurilo i uzeo je "sitniš". Tri godine ranije je Joea Gomeza prodao za samo 3,5 milijuna funti, a jedina prava prodaja bio je Ademola Lookman kojeg je Everton 2017. kupio za 11 milijuna funti. No to je bio novac kojim se krpao golemi minus. Charlton je godišnje gubio 10 milijuna funti, a u siječnju 2018. godine bio je u situaciji u kojoj bi svakog igrača prodao ako bi za njega dobio ponudu od milijun funti.

U takvom okruženju nije želio raditi više nitko osim Leeja Bowyera, legendarnog veznjaka Leeds Uniteda koji je u ožujku postao vršitelj dužnosti trenera Charltona. To mu je bio prvi trenerski posao u karijeri, a njegovo dovođenje jedini pravi Duchateletov potez, koji je dugoročno vjerojatno spasio klub.

Entuzijastičan i sa željom da iskoristi priliku koju je dobio, Bowyer je s limitiranim kadrom dovukao Charlton do 6. mjesta i plasmana u doigravanje, ali je ondje izgubio od Shrewsburyja. I dok je Bowyer radio čuda na terenu, Duchatelet je svojim potezima u ljeto 2018. godine klub bacio na samo dno. 

Ukinuo vodu, doručak, Wi-Fi

London su tog ljeta grijale rekordne vrućine, a Belgijac je, kako bi uštedio, naredio štednju vode i struje. Samo su igrači prve momčadi dobivali flaširanu vodu, a svi ostali uzrasti stajali su u redu ispred slavine kako bi napunili bočice i napili se. Klima-uređaji radili su samo u nekim prostorijama, a u akademiji je ukinut doručak. Nije bilo čak ni Wi-Fia, a struja se štedjela na svakom koraku.

"Moramo biti racionalniji ako želimo preživjeti. Klub je u teškoj situaciji i takvi koraci su nužni", rekao je Duchatelet, što je dodatno razbjesnilo ono malo navijača koji su i dalje dolazili na utakmice.

Uoči sezone 2018./2019. Duchatelet je tri najbolja igrača prodao za pet milijuna eura i istovremeno je dogovarao prodaju kluba australskom koncernu, koja se nikad nije dogodila. Dovedena su tri starija igrača bez odštete i Lee Bowyer je praktički bio u bezizlaznoj situaciji.

"Moram raditi s time što imam, ali uvjeravam svoje igrače da su dobri i da imaju potencijala. Nisam im lagao. Zaista smo dobra momčad, koja ima tu nesreću da radi u nemogućim uvjetima. No nema vremena za kukanje, moramo raditi", rekao je Bowyer.

Suprotno svim očekivanjima i u velikoj konkurenciji League One, Charlton je sezonu završio na trećem mjestu i ušao je u doigravanje za Championship. Prvi dio sezone nije bio bajan, ali je Bowyer od 32. do 46. kola izgubio samo jednu utakmicu i s osam pobjeda u posljednjih devet kola stigao u play-off. Ondje je u polufinale na penale prošao Doncaster i u finalu na Wembleyju golom Bauera u 94. minuti s 2:1 pobijedio još jednog velikana u problemima, Sunderland.

Iako su navijači okrenuli leđa Duchateletu, nisu i Bowyeru i njegovim igračima te su napunili Wembley i zdušno ih nosili prema Championshipu.

"Moji dečki su strašni. Nitko nam na početku sezone nije davao šanse, a vrlo lako smo mogli potonuti prema dnu. No bili su hrabri i bili su muškarci. Ovo im je nagrada", rekao je Bowyer nakon dramatične utakmice.

Na Wembleyju su bili i australski investitori koji su dogovorili kupnju kluba od Duchateleta. Čekalo se samo zeleno svjetlo Football League, no vodstvo iz nepoznatih razloga nije dozvolilo registraciju novih vlasnika. Tako je Charlton u povratničku sezonu u Championshipu ušao s istim vlasnikom koji je ljetos prodao još dva važna igrača i nije doveo nikoga. 

Nije mogao pomoći ni čudotvorac Bowyer, čija limitirana momčad nakon 25 kola drži 19. mjesto s pet bodova od zone ispadanja, ali i utakmicom više. Bowyerova momčad zabila je isto golova kao četvrtoplasirani Nottingham, no nedovoljno kvalitetna obrana i brojne ozljede stajale su ga puno bodova, iako je u posljednjih pet kola relativno popravio formu.

I onda je drugog dana nove godine došla vijest koju su svi očajnički čekali. I navijači i igrači i Bowyer. Duchatelet je uspio prodati Charlton arapskim investitorima i to u savršeno vrijeme - na početku zimskog prijelaznog roka. 

Da nije bilo Leeja Bowyera, tko zna gdje bi danas Charlton bio. No njegova predanost i očit trenerski talent omogućili su klubu da se vratio u Championship, a Duchateletu da ga napokon proda i dopusti mu da prodiše. Mladi trener uspio je u onom najvažnijem - vratio je i navijače na stadion. Bowyer je nedavno dobio novi ugovor, a dobije li nekoliko kvalitetnih pojačanja, ni tih 13 bodova, koliko ga dijeli od play-offa, nije nedostižno.

Ne uspije li Charlton ove sezone, sljedeće će biti jedan od favorita za Premiership.