ČETIRI BODA protiv Rijeke i Hajduka, hrabra igra i niz propuštenih šansi kratak su presjek četiri proljetna kola Istre 1961, trenutačno osmoplasirane momčadi SuperSport HNL-a. Klub iz Pule povratkom trenera Gonzala Garcije raste iz kola u kolo, a pozornost plijeni atraktivnim mladim igračima i najmlađom momčadi u ligi.

Prosjek godina Garcijinog rostera je 23.8, no u toj momčadi su prekaljena imena poput Slavka Blagojevića (37), Josipa Radoševića (30) i Stjepana Lončara (28). Istra izvana djeluje kao vrlo stabilan i posložen klub, a dokaz tome su i njihove društvene mreže, odnosno visoko kvalitetna produkcija klupskih objava, posebno kada je riječ o predstavljanju novih igrača. Tu i tamo znaju efektno podbosti protivnika, no sve je to dio folklora u kojem se pulski prvoligaš dobro snalazi.

Istra je u ovom trenutku značajno osvježenje za hrvatske nogometne uvjete i pristojan dokaz zdrave sportske sredine koja ostvaruje zapažene rezultate u SHNL okvirima. Istrom upravlja baskijska grupacija Baskonia-Alaves, koja je klub kupila prije sedam godina, no od ljeta 2022. glavni operativac kluba je aktualni sportski direktor Saša Bjelanović (45).

Riječ je nekadašnjem hrvatskom napadaču koji je igračku karijeru gradio kroz Zadar, Dinamo, Istru i Varteks, prije nego što se otisnuo u Italiju gdje je promijenio 13 klubova, među kojima i Atalantu, Genou, Como, Ascoli i Torino. Upravo to talijansko iskustvo donijelo mu je posebne konekcije u svijetu nogometa koje danas kvalitetno koristi u svom radu.

Bjelanović se školovao za sportskog direktora u Italiji, a prvi posao dobio je u Hajduku. U Splitu je na funkciji sportskog direktora bio od 1. lipnja 2018. do 9. studenog 2019. Potom je neko vrijeme boravio u Atalanti, a od 1. srpnja 2022. šef je sportskog sektora u Istri 1961.

Bjelanović se posljednje dvije sezone etablirao kao jedan od najboljih hrvatskih sportskih direktora. Uspio je u Istri razviti način rada koji klubu donosi milijunske zarade. Ove zime Istra je prodala 19-godišnjeg Mauritanca Beyatta Lekoueirya za dva milijuna eura u švicarski Lausanne-Sport.

Ofenzivac Beyatt je za Istru odigrao 17 utakmica i pritom zabio četiri gola, uz četiri asistencije. Bilo je to i više nego dovoljno da ga primijete strani klubovi, a to je ujedno bio i novi dokaz Bjelanovićevog kvalitetnog rasta u sferi skautinga, na kakvom Istri može pozavidjeti gotovo cijeli SHNL, a i dobar dio regije. Upravo to Istru izdvaja od ostatka hrvatske elite.

No nije Beyatt jedina prodaja Istre. Podsjetimo, Istra je u sezoni 23/24 prodala braniča Maura Perkovića (20) u Dinamo za dva milijuna eura te alžirskog napadača Monsefa Bakrara (22) za jednaku cifru u New York City. Vrijedi spomenuti i jesensku prodaju ukrajinskog veznjaka Oleksandra Petrusenka (26) u tursku Antalyju za pola milijuna eura.

Istra je, dakle, pod Bjelanovićevom vladavinom zaradila oko šest milijuna eura od prodaje igrača, a na odštete je potrošila - 50 tisuća eura, i to na mladog ofenzivca Vinka Rozića, o kojem će biti riječi u nastavku teksta.

U kolovozu 2024. bivši Osijekov sportski direktor Jose Boto ispalio je u javnost stav kako klub djeluje potpuno amaterski i za to popio brojne negativne komentare hrvatske javnosti. Ciljao je iskusni Boto na neposložene strukture koje je zatekao u Osijeku, posebno vezane za skauting i praćenje igrača.

Portugalac je odmah detektirao problem, ali i brzo zbrisao u brazilski Flamengo. Vrijeme i ostvareni rezultati će pokazati što je Osijeku donio njegov jednogodišnji rad u klubu, no on ionako trenutačno nije tema.

Kod Istre je situacija itekako drugačija jer s Bjelanovićem postoji kontinuitet. Već dugo vremena se vide opipljivi rezultati Istrinog sportskog direktora, koji posljednje dvije i pol godine kroji klupsku politiku. Upravo to Istru izdiže iznad klasičnog hrvatskog amaterizma i neozbiljnosti po pitanju skautinga i analitike.

To čini razliku prilikom selekcije igrača, a posljedično i izlaznih transfera u kojima Istra radi izvrstan posao. Mnogi hrvatski klubovi imaju što naučiti od Bjelanovića i njegovog tima, koji je od dugogodišnjeg davljenika napravio poželjnu i stabilnu sredinu za mlade igrače diljem svijeta. Od Finske do Mauritanije.

Bjelanovića smo nazvali jutro nakon 1:1 s Hajdukom u 21. kolu SuperSport HNL-a, gdje je Istra, spomenuli smo, ostavila odličan dojam. Istra je bila puno bliže pobjedi i nedostajalo joj je tek malo preciznosti i sreće da nakon 1:0 pobjede na Rujevici skine još jednog prvenstvenog lidera.

Bjelanović je uoči našeg poziva taman gledao snimku meča s Hajdukom, a nakon toga smo porazgovarali s njim o aktualnostima vezanim za klub, ali i načinu funkcioniranja jednog od najzanimljivijih hrvatskih klubova, koji se posljednje dvije godine nametnuo kao ozbiljan igrač na tržištu zahvaljujući kvalitetnom skautingu i umreženosti.

Istra je povratkom Gonzala Garcije promijenila stil igre. Nakon Paola Tramezzanija, koji je gajio nešto tvrđi nogomet, vratio se Garcia i danas pulska momčad djeluje lepršavije. U čemu su osnovne razlike između ta dva stila i je li promjena trenera odrađena dijelom zbog toga što je ofenzivnijim nogometom lakše razvijati talentirane napadače?

Ako ćemo gledati neke brojke, ispada da smo kod Tramezzanija više primali i više zabijali, što ne prati tu neku liniju da se igralo defenzivnije. Drugačiji su stilovi nogometa. Ja to volim gledati kroz usporedbu nogometa Gasperinija i De Zerbija. Radikalan je prijelaz.

Kod Tramezzanija smo igrali uz puno agresivnosti, duela i igre čovjek na čovjeka. Sada je to drugačiji nogomet, dužeg posjeda, traženja lopte, čekanja i odgađanja napada. Mislim da su i jedan drugi stil nešto novo u današnjem nogometu.

S Tramezzanijem zadnjih deset utakmica prošlogodišnjeg prvenstva je bilo jako uspješno jer je to bilo nešto novo u Hrvatskoj. Protivnici još nisu to uspijevali analizirati i to je izgledalo dobro.

Ovo pod Garcijom je nešto što odgovara karakteristikama naših igrača jer su tehnički vrlo dobri, a opet je tu neki sustav koji igračima daje samopouzdanja. Kada uđu u automatizme, tada na terenu djeluju puno jače i uvjerljivo. S novim trenerom radimo nešto više od mjesec dana, ali dugoročno, s ovom igrom se možemo samo dizati.

Posebno je zanimljiv vaš ulazak u meč protiv Hajduka. U prvih nekoliko minuta žestoko ste pritisnuli favoriziranog lidera prvenstva i niste bili nimalo impresionirani. Možemo li takav pristup očekivati protiv svih u ligi?

U zadnje četiri utakmice ovog prvenstva s novim trenerom najlošije smo igrali protiv Rijeke koju smo pobijedili, što se tiče ulaska u utakmicu i posjeda. Protiv Dinama smo u prvom poluvremenu bili jako dobri, protiv Gorice smo dopustili jednu jedinu šansu...

Momčad je brzo prihvatila postavke novog trenera. Vidi se to po igračima i po njihovom govoru tijela. Vidi se da su dobri. Pričajući s poznanicama uoči Rijeke i Hajduka bio sam uvjeren da nećemo izgubiti u tim utakmicama. Vidim ih sve kako rade, kako se osjećaju i kako odrađuju zadatke.

Što je glavni cilj Istre kao kluba i Baskonije kao vlasnika? Postoji li ambicija da se klub uključi u borbu za Europu?

Mi smo ove godine daleko najmlađa momčad. U 11 od 22 kola smo startali s najmlađim prosjekom godina prvih 11. Mi smo klub koji treba biti razvojni klub, to je bila prvotna ideja vlasnika. To su Španjolci, Baski. Kod njih ne ide ništa preko noći. Oni rade dugoročno i gledaju da se stvari rade sistematski.

Kroz zadnje dvije, tri godine smo došli u situaciju da smo napravili dobru bazu i s dolascima Radoševića i Lončara, vlasnici su pokazali ambiciju da bi htjeli napraviti nešto više. Dosta se tu spočitavao kroz zadnjih deset godina raznim vlasnicima nedostatak ambicije. I pri mom dolasku je bilo vrijeme u kojem se trebalo stabilizirati i napraviti neke temelje.

Ova momčad s ovim trenerom, da prvenstvo počinje sada, mogla bi se uključiti u borbu za nešto puno više u odnosu na ono gdje smo dosad Istru viđali. Ova polusezona nam je važna. Doveli smo malo starije igrače, koji su nam donijeli personality i iskustvo u momčad.

Ne smijemo se opustiti, i dalje smo šest bodova udaljeni od posljednjeg mjesta. Nastojimo što bezbolnije uhvatiti sigurnu poziciju i onda stvarati temelje da dogodine uz jako malo nadogradnje se pokuša nešto više. 

Istra je na transferima u posljednja dva prijelazna roka zaradila šest i pol milijuna eura, a potrošeno je svega 50 tisuća eura, i to na odštetu Vinka Rozića. Planirate li nešto od zarađenog novca uložiti u odštetu za nove igrače ili ćete se i dalje držati aktualnog modela po kojem dovodite igrače bez ugovora i bez odštete?

Napravili smo jedan iskorak po pitanju izlaznih transfera kojih donedavno nije bilo. To je pohvalno za sve nas u klubu jer je smo svi osuđeni na prodaje i živimo od toga. Vlasnicima je isto ugodno vidjeti da im se nešto vraća nakon nekoliko godina financiranja kluba.

To je velika satisfakcija jer se prepoznao rad. Nije lako, mi još uvijek nemamo brend što se tiče prodaje. To je nekakav proces koji se mora izgraditi. Počeli smo s tim prodajama, koliko god teško to bude jer prodaješ uvijek najbolje igrače, to je nešto što je naša realnost. Mi moramo raditi na tome da prije prodaje imamo spremne neke alternative za te igrače koji odlaze.

Nije nužno da uvijek moraš platiti odštetu da igrač bude dobar. Mi smo dio novca od prodaje Beyatta uložili u Radoševića i Lončara, koji su ipak igrači, uz dužno poštovanje nama kao klubu, za višu razinu, gledajući njihove karijere. Nekad su plaće nešto u što moraš uložiti. Vlasnici imaju taj mindset da se jedan dio zarađenog novca mora uložiti u nove igrače. 

Kolike su Vaše ovlasti kao sportskog direktora u Istri? 

Zadužen sam za cjelokupan sportski sektor kluba. Isključivo sam se fokusirao prvu momčad. Vođenje akademije i procese sam prepustio svom suradniku Andri Fistoniću, koji to dobro obavlja.

Moj fokus je davati autonomiju suradnicima jer nastojim većinu vremena provoditi uz prvu momčad oko kadroviranja, dolazaka, odlazaka i svega vezanog uz to. Vlasnici mi od prvog dana daju slobodne ruke i nisu se nikada uplitali. Njihove su odluke isključivo vezane za financijski dio, a što se tiče izbora igrača, to prepuštaju meni.

Kako funkcionira Istrin skauting i na koji način dolazite do talentiranih mladih igrača iz raznih krajeva svijeta?

Radio sam oko godinu dana u Atalanti uz sportskog direktora Giovannija Sartorija, jednog od najboljih u Italiji. Tu sam naučio dosta toga. Vodim se njihovim načinom organiziranja skautinga. To iziskuje puno novca, što nije lako. Po prirodi sam perfekcionist i želim da bude sve posloženo.

Nekad budem frustriran jer nemamo sve i ne možemo to pratiti. U Istri mi se priključio nažalost pokojni kolega Cristian Argurio. Tu smo nas dvojica dvije godine funkcionirali uz poznanstva.

Nakon toga smo proširili bazu jer želim uključiti što više ljudi, unutarnje i vanjske skaute. Imamo ideju, ali to je još daleko od idealnog. Sada je to na dobroj razini u odnosu na ono kad sam došao. Tu sam ja i dva skauta što rade u klubu, ovo drugo su vanjski skauti. 

Kako ste došli do Beyatta, koji je stigao iz Mauritanije?

Skauting funkcionira nekad čudno i teško ga je objasniti, a nekad je to baš jednostavno. Sve ovisi o tome koliko si kao klub, direktor i odgovorna osoba spremna i željna raditi, žrtvovati se i ulagati vrijeme. Smatram da je Afrika velik izvor potencijalno dobrih igrača.

U kontekstu naše lige su i dalje su nam prihvatljivi zbog odnosa cijene i kvalitete. Teško je nama kao Istri dovesti top mladog hrvatskog reprezentativca iz velike četvorke za male novce. To je skoro pa i nemoguće. U Africi i Južnoj Americi postoje dobre opcije ako dođeš na vrijeme kroz poznanstva.

Važan je dio i taj da ti ondje otputuješ, budeš npr. u Africi i sve popratiš. Smatram da danas skauting ima puno alata i platformi. Platforme se vode dosta analitikom, ali ja najviše vjerujem svom oku. Pored zdravog oka su ti platforme samo pomoćno sredstvo. Ne mogu ti biti isključivo glavni alat za dovođenje igrače.

Za Beyatta smo dobili dojavu. Aktivirali smo poprilično puno alata. Znali smo njegovog trenera iz mlade reprezentacije, koji je Španjolac. S njim smo odradili jako puno razgovora. Prikupili smo sve potrebne informacije i pričekali da Beyatt dođe u ljeto s reprezentacijom u Europu.

Otišli smo ga pogledati uživo da otklonimo i ono malo sumnji što smo tada imali. Po onom što smo vidjeli na materijalima, on je stvarno odskakao, ali nekad i to zna zavarati. Čekali smo da dođe u Europu i kad je došao u Španjolsku, ondje smo proveli sedam dana i pratili ga. Vidjeli smo da je to to.

Odmah je došao s nama iz Španjolske u Pulu i potpisao. I kod njega i kod Bakrara, kojeg smo prodali prije toga, imali smo sreću i znanje da ih pogledamo uživo. Mislim da je jedna stvar igrače gledati uživo, a druga stvar gledati kroz video platforme. Najvažnije je tu biti dosta organiziran, ambiciozan i ništa ne prepuštati slučaju.

Agenti se javljaju, ali stvar je koliko toga možeš isfiltrirati. Na dnevnoj bazi za vrijeme prijelaznog roka dolazi nam stotinjak igrača koje je nemoguće popratiti i pregledati. Nekad nešto bude dobro bez da primijetiš, ali zato je važno imati ljude od povjerenja i koji znaju ono što klub traži i koje su karakteristike igrača po određenim pozicijama. I najvažnija stvar je povjerenje.

Finski stoper Ville Koski (23) igra u sjajnoj formi i pisalo se o interesu stranih klubova za njega. Kako ste došli do njega i je li on sljedeća velika prodaja Istre?

Nismo ga ovu zimu htjeli prodavati. S prodajom Beyatta to bi nam bilo previše. Ne mogu biti objektivan do kraja u kontekstu svojih igrača i trenera. Bio sam nekakav nogometaš pa mogu procijeniti igrače i poprilično realno prosuditi.

Koliko god će to nekima zvučati čudno, onima koji ne prate detaljnije SHNL, mislim da je Koski među tri najbolja stopera lige u ovom trenutku. To je igrač kojeg smo doveli za nula eura, napravili smo malo čudo. 

Šest mjeseci prije isteka ugovora imao je stvarno dobre ponude iz drugih i jačih liga te većih klubova. Šest mjeseci prije smo ga privoljeli da potpiše za Istru, a doveli smo ga besplatno.

Imali smo ove zime razgovore s talijanskim klubovima jer ga ondje prate, ali smo odlučili da je najbolje ga sačuvati. Ovog ljeta ima U-21 Euro i kapetan je Finske. Po mom skromnom mišljenju to je igrač koji može igrati na puno višoj razini od Istre i SHNL-a.

Kolika bi bila njegova cijena?

Pričamo i o poziciji Istre na tržištu. Po meni nije ništa lošiji od Nike Galešića. Galešić je top igrač i top pojačanje za sve klubove u SHNL-u, ali isto tako mislim i za Koskija. Činjenica je ta da mi kao Istra ne možemo dobiti cijenu kao što može dobiti Rijeka. Tržište je to koje stvori svoju cijenu. Sigurno da Koski, ako nastavi ovako igrati, da će na ljeto moći birati između ponuda. 

Možete li opisati proces pronalaska i razvoja Morisa Valinčića, koji je kod vas postao reprezentativac i meta mnogih klubova. Došao je iz Širokog Brijega, no prethodno je prošao škole nogometa Rijeke i Dinama. Kako ste i u kojem trenutku prepoznali potencijal i shvatili da je to igrač za SHNL? 

Mi smo prisutni oko skautinga, pogotovo u Hercegovini gdje ima igrača s hrvatskim dokumentima. BiH nam je zanimljiva, fokus nam je na Hercegovini. On je u Širokom igrao dobro i konstantno. Nismo mi to toliko dobro obavili koliko su druge HNL momčadi spavale.

Meni je nepojmljivo to da jedan igrač koji ti je tu pred nosom, koji je bio pozivan u mladu reprezentaciju, da nitko nije bio uporniji da ga dovede. Znam da, kad smo ga kontaktirali, da su nas stavili na čekanje zbog mogućeg odlaska u Rijeku, ali kako se to nije dogodilo, mi smo opet uskočili i privoljeli ga da dođe kod nas i to se pokazalo jako dobrim.

Dakle, mogli ste prodati trojicu igrača ove zime, ali otišao je samo Beyatt. Istra si može priuštiti da povremeno odbije neke ponude za svoje igrače?

Klub je stabilan jer iza sebe ima grupaciju koja je financijski dobrostojeća. Neće se ništa dogoditi ako jedan prijelazni rok ne bude prodaje. To je nešto što ti daje veću stabilnost i mogućnost dugoročnog planiranja. Mi imamo stabilnost i sigurnost od vlasnika da su plaće redovne i svaki mjesec dolaze neovisno o transferima.

Pred nama je odgovornost, ali se i stavlja neki pritisak da budemo financijski neovisni, odnosno da se financiramo sami od sebe. Recimo, da od 100 posto budžeta 70 posto uspijemo namaknuti kroz transfere. To bi bilo stvarno idealno.

Vinko Rozić je u svoje prve četiri utakmice za Istru ovog proljeća pokazao naznake vrlo zanimljivog i ofenzivca. Bio je zapažen u svim utakmicama, a Hajduku je i zabio. Kako to da je on promaknuo drugim prvoligašima?

To je dečko koji je prošao kroz većinu akademije Dinama i znali smo ga dosta površno. Znao sam ga i prije Istre, nakon toga smo kroz selektivni skauting opazili njegove nastupe u Posušju zadnjih godinu i pol dana. Išli smo ga gledati kroz kontekst ne onoga kako igra u Posušju, nego kroz kontekst onoga koje su njegove karakteristike, osobine i što bi mogao s tim dati u Istri.

Svidio nam se, brzo smo se dogovorili s Posušjem. Njemu je isticao ugovor krajem ljeta 2025., pa nisu ni oni imali puno prostora za manevriranje. Dobili smo jako modernog krilnog napadača.

Protiv Gorice je imao dvije šanse, prijetio je protiv Rijeke, a jučer je zabio. Mogao je u prve četiri utakmice za Istru imati četiri gola. Najvažnije je gledati igrače koji igraju u slabijim ligama kroz kontekst ne onoga kako igraju u toj ligi, s određenim trenerima ili načinom igre, nego prepoznati može li se on uklopiti u ono što mi tražimo.

U klubu su od ove zime i Charles Agada i Logi Robertsson. Agada je 18-godišnji nigerijski ofenzivac koji je oduševio na poznatom Viareggio turniru u Italiji i igrač kojeg su pratili brojni veći klubovi. Robertsson je, pak, kapetan mlade reprezentacije Islanda. Što još možete reći o njima i kako ste uvjerili te mladiće da izaberu Istru prije neke jače i bogatije lige?

Mi nastojimo dati maksimalnu podršku kako u nogometnom, tako i ljudskom dijelu. Držimo se kao da smo mala obitelj. Imam veliku empatiju za mlade igrače koji dolaze ovdje i ostavljaju obitelj. Dođu na drugi kraj svijeta. Stalo mi je da njihov boravak tu bude što ugodniji. Imamo puno mladih igrača.

Robertsson je mladi igrač s puno prostora za napredak, kapetan je U-21 reprezentacije Islanda. Dovodimo ih znajući da će prvih pola godine možda biti problematično. Normalno je da će im trebati vremena za adaptaciju. S Beyattom je bilo drugačije. Tramezzani kad ga je vidio nakon dva treninga, odmah je rekao da će mu Beyatt uvijek igrati.

Za Salima Fagu smo trebali čekati par mjeseci, ali imao je i zdravstvenih problema. Ne stavljamo im veliki pritisak da ne bi odmah izgorjeli. Mislim da je okruženje Istre dosta mirno i idealno za razvoj mladih igrača. Oni to prepoznaju.

Imamo dobru suradnju s akademijom Mavlon, odakle je došao i Fago. Agadu smo zapazili na turniru Viareggio, jednom od najpoznatijih juniorskih turnira u Italiji. Bio je drugi najbolji strijelac s osam golova.

Tada se puno klubova motalo oko njega. On je napunio 18 godina tek kada su završili prijelazni rokovi u većini zemalja. Moglo ga se dakle registrirati tek ove zime. Trenirao je u engleskom QPR-u i bio je s njima, ali onda se u listopadu 2024. ozlijedio na utakmici reprezentacije.

Jako mu je stradao zglob i oni su mislili da će mu trebati dugo vremena za oporavak. To je dečko kojeg ćemo kroz juniore uvoditi, nećemo stavljati prevelika očekivanja. Sve igrače smo doveli bez plaćanja odšteta. Kad pričam s kolegama iz jačih liga, nezamislivo im je to da smo platili jako malo odšteta za igrače u ove moje tri godine.

Mi smo tu skloniji improvizaciji, kad znaš da nemaš, moraš naći način da uvjeriš klubove i igrače. Većina manjih SHNL klubova mora funkcionirati na sličan način. To su i mala čuda, uspijevati dovoditi igrače bez odštete. Pogotovo kad vidite da u nekim europskim ligama, koje nisu toliko ispred nas, klubovi troše 5-6 puta više od hrvatskih za odštete igrača.

Mogu li Istrini proizvodi Antonio Maurić i Mateo Lisica ostvariti transfer poput Maura Perkovića?

Mislim da mogu. Transfer Perkovića u Dinamo se dogodio u idealno vrijeme za nas. Istra je pobjeđivala u siječnju, imali smo par pobjeda zaredom i lijepo se pisalo o nama. Pod Gonzalom Garcijom Perković je stvarno igrao odličnu sezonu. Dinamo je bio u nekoj potrebi da angažira igrače jer dotad nisu doveli nikog i imali su veliki pritisak.

Za nas i Perkovića je ispala dobra stvar, dobar transfer koji je nama otvorio vrata idućim transferima i dao financijsku stabilnost klubu. On je generacija 2003., baš kao Maurić i Lisica, koji su bili jaki u mlađim selekcijama. Maurić dolaskom Garcije se diže i igra konstantno.

Lisica ima preko 120 utakmica za Istru, o njemu sve znamo. Ovu zimu nismo htjeli rasprodavati, ali smo imali ponudu za njega i Koskija. Odlučili smo prodati samo jednog igrača, to je bio Beyatt. Na ljeto će sigurno i Lisica imati jako dobre ponude, ako ovako nastavi.

Kakav je Vaš dojam o SHNL-u ove sezone? Neki kažu da je liga nikad slabija, neki će reći da je nikad tvrđa... Što je točno?

Svaki prijelazni rok gubiš najbolje igrače i stalno moraš tražiti nove. Slijedom logike je to da je liga sve slabija jer ne možeš naći toliko dobrih zamjena za igrače koji odu u bolje lige. Ali opet uspijevamo to sve nadomjestiti i zadržati nivo.

Liga drži nivo koji se stvorio zadnje tri do četiri godine. Ove sezone su sve velike momčadi ispod svoje razine, odnosno, prije svih, Dinamo. Nisam neki statističar, ali u zadnjih deset godina Dinamo bi u 22. kolu imao 52-55 bodova. Sad nema pa liga izgleda zanimljivo, pogotovo borba za prvaka.

Dinamo je zadnjih deset godina u ovom trenutku imao 50 i više bodova i to bila neka realnost. Nekad se događa da na račun slabijih igara konkurenata druge momčadi osvajaju trofeje ili ostanu u ligi. U nogometu 2+2 nije uvijek 4, ne znači da ako sve napraviš na pravi način da će biti i pravi rezultati.

Ovo je godina propusta koji dolaze na naplatu. Draž je još veća, svi su unutra, svi se s pravom mogu nadati da mogu biti prvaci. A i u borbi za ostanak smo svi tu negdje, svi se s pravom nadaju da će ostati u ligi. Bit će zanimljivo, dramatično i bit će puno stresnije svima nama koji smo unutra.

Biste li prihvatili ponudu nekog kluba iz velike četvorke?

Na ovaj posao gledam izuzetno profesionalno. Kao igrač sam promijenio velik broj klubova, možda i previše. Ne vidim zašto to ne bih mogao i u ovom poslu. Sad sam stariji i iskusniji u nekim stvarima, imam obitelj koja je sad na prvom mjestu. Sve te stvari vezane za budućnost moraju se prvo poklopiti s nekim obiteljskim planovima.

Ovo radim jer volim ovaj posao i to je moja strast, ali nastojim biti maksimalno profesionalac. Ovdje mi je stvarno super. Pogotovo taj obiteljski dio koji je meni jako važan, obitelji mi je stvarno super i Istra je pitoma sredina, dobra, mirna i idealna za živjeti i raditi.

Što se mene tiče, ostao bih ovdje još dosta dugo. Ne zato što nisam ambiciozan, nego što bih volio da se u Istri složi još malo bolja priča. Istra ima izuzetno puno potencijala i prostora za napredak. To je neki izazov za mene kada bih gledao u kontekstu da se od Istre napravi klub koji može svima pomrsiti planove.