HRVATSKI rukometaši senzacionalno su prošli u finale Svjetskog prvenstva veličanstvenom pobjedom 31:28 protiv europskog prvaka i starog rivala Francuske. Već u prvom poluvremenu stvorili su razliku od čak devet golova i do kraja nisu dopustili protivnicima da ih ozbiljno ugroze.

Time je osigurala prvu medalju na velikim natjecanjima od europskog srebra 2020., a u nedjelju će u Norveškoj imati priliku osvojiti drugi naslov svjetskog prvaka u povijesti, a prvi nakon 2003. i zlata u Portugalu generacije predvođene Ivanom Balićem, Blaženkom Lackovićem i Petrom Metličićem.

Potonja legenda u razgovoru za Index prokomentirala je spektakularan uspjeh ove generacije predvođene Islanđaninom Dagurom Sigurdssonom. Metličić je analizirao kako je Hrvatska iznenadila favorizirane Francuze, dotaknuo se nekolicine igrača, pa tako i dvojca poniklog u Akademiji Balić Metličić, ali istaknuo da iznad svih treba pohvaliti kolektiv.

Zadovoljan je poslom koji je odradio Sigurdsson, kojeg je podržavao od njegova početka na klupi, iako je među bivšim suigračima i kolegama bilo glasnih kritičara. Kaže da mu je trebalo vremena da pronađe način da dopre do igrača drastično drukčijeg mentaliteta od njegovog, ali da je uspio i izvukao najbolje iz njih, posebno uslijed ozljeda veterana Duvnjaka, Cindrića i Karačića.

Kakav vam je dojam utakmice i plasmana u finale? Mnogi kažu da Hrvatska nikad nije odigrala bolje poluvrijeme.

Ovo je veličanstven uspjeh. Čuo sam da se posljednjih 20 godina nije dogodilo da netko protiv Francuza vodi devet razlike. Ali ne samo prvo poluvrijeme, odlično smo odigrali i drugo, koje je bilo jako teško. Do zadnjeg trenutka smo kontrolirali utakmicu, iako su oni igrali agresivno, na sve ili ništa.

Francuzi nisu kao prijašnje generacije, ali ipak su bili ogromni favoriti. Kako objašnjavate ovu pobjedu?

Ne treba ih podcjenjivati, nisu oni bili loši, nego smo mi bili fantastični. Dosad su bili bez poraza, sve su dobili relativno lagano, samo su imali malo problema s Egiptom.

Imali su problema s našom 5-1 obranom za koju nisu imali rješenja. Minne im je bio najbolji igrač do isključenja, najbolje se u tome snalazio, ostali nisu bili precizni. Ali, krivac za to je naša fantastična obrana, Dagur je znao kako je treba pripremiti, a Mamić je kao prednji odigrao izvrsno.

Njihova 6-0 obrana nije čvrsta kao nekad, naši bekovi su je fantastično probijali šutevima. Konačno, nisu nam davali lagane golove, imali su samo dvije kontre, nisu ih mogli razviti jer mi nismo imali tehničkih grešaka, a imali smo realizaciju.

Kuzmanović je imao 15 obrana, briljira cijelo prvenstvo, koliki je njegov značaj za momčad?

To je vrijednost golmana. Znamo što su Francuzi nama radili, kakvu je razliku činio Omeyer. Ovaj put smo mi imali prednosti, naši golmani su kvalitetniji, Kuzma je obranio tri, četiri teška udarca kad je trebalo, a to nam je donijelo sigurnost i na kraju pobjedu.

Srna je drugi put zaredom igrač utakmice. Kako se od jednog od kritiziranijih igrača prometnuo u junaka?

Njegova srčanost i borbenost nikad nisu bili sporni, ali nedostajalo mu je mirnoće. Već tri utakmice je jedan od najboljih, igra dosta hrabro, bilo je trenutaka kad nismo znali što ćemo, a onda bi on zabio.

Jelinić je imao 7/7, odličan je bio i protiv Mađara, a nije igrao u Parizu, niti bi vjerojatno sad da je Mandić spreman.

To je naša snaga. Izbornik je vjerovao u sve njih, bilo je rotiranja, ali tako im je svima dao samopouzdanje. Jelinić je jako zahvalan igrač, možda se napadački nije isticao, ali protiv Francuske mu se otvorilo, što reći nakon 7/7? Može biti ponosan. Nema Mandića, ali on uskače, iako u Parizu nije ni igrao. To je dokaz da kolektiv vodi do uspjeha, to donosi uspjehe. Svi su važni, svi imaju rolu koju odrade.

Kako ste zadovoljni Šipićem i Marašem, koji su počeli u vašoj Akademiji Balić Metličić?

Svi u klubu smo ponosni na njih. Oni su kod nas napravili prve korake, igrali u svim mlađim kategorijama i malo u seniorima, drago mi je da su tako dobri i konstantni. Veselimo se svakom dobrom potezu i tugujemo zbog svakog lošeg, ali nasreću njih je bilo malo.

Jeste li nakon svih crnih vijesti s početka turnira, ozljeda Duvnjaka, Cindrića, mogli očekivati ulazak u finale?

Zato je ovaj rezultat još vrjedniji. Treba isticati momčad, a ne igrače. Bilo je raznih heroja u dosadašnjim utakmicama, možda je Kuzma najistaknutiji, ali svi su dali svoj obol. Kad uzmeš ozljede Duvnjaka, Cindrića, Karačića, koji skoro uopće ne sudjeluju, ostali daju 150 posto i zato je ovo još vrjedniji, ekstreman rezultat.

Igrali su kod kuće, nosila ih je publika, naboj, sigurno ih je to guralo da daju još više od sebe. Nisu važna imena, nego kolektiv. Ne samo sad, to je krasilo reprezentaciju svih ovih 30 godina otkako nam je rukomet uspješan, uz male padove i krize.

Mišljenja o angažmanu Sigurdssona bila su podijeljena, ali vi ste ga podržali. Kako nakon ovog uspjeha gledate na njegov rad?

Podržao sam ga jer znam tko je, kakve rezultate ima iza sebe, a onda nema razloga sumnjati u njegov angažman. Poznavao sam ga iz Bundeslige, osvajao je medalje s Njemačkom, s Austrijom je bio jako dobar i podignuo je Japan na višu razinu.

Na početku mu je sigurno bilo teško jer je stranac, ne poznaje naš jezik, mentalitet je znatno drukčiji od islandskog, trebalo mu je neko vrijeme da uđe u glave igrača, ispipa tko što kako može. Uz sve probleme i izostanak rezultata na Olimpijskim igrama, vidjeli su se trenerski detalji kako je taktički vodio momčad. U nekim situacijama našeg bi trenera možda povukle emocije, a on je ostajao hladan, što je bitno.

Kritičara će uvijek biti. Nije savršen, ali bilo bi zločesto sumnjati u njegovu kvalitetu. Posvećen je ovoj reprezentaciji, pjeva hrvatsku himnu, to pokazuje koliko poštuje naše običaje, naše ljude i prvenstveno zemlju koju vodi, a to je velika stvar.

Ova ekipa ima ono nešto, samo je bilo bitno da se sklopi, a on je to uspio. Nadam se da više neće biti prvenstava na kojima nismo dobri.

Portugal se pamti kao mjesto osvajanja zlata 2003., ali reprezentacija im nikad nije bila ovako dobra. Otkud oni u polufinalu?

Nije to slučajno, ljudi koji bolje prate znaju da već tri, četiri godine u rukomet ulažu i nogometni klubovi poput Benfice, Sportinga i Porta. Složili su dobru reprezentaciju, poletna su ekipa i nije slučajno da imaju dobre rezultate. Nikad dosad nisu bili u polufinalu, ali su tu negdje. Svakako su osvježenje za rukomet. Ja ih simpatiziram zbog te 2003., ali nažalost igrali su s previše potentnim protivnikom.

Danska je ipak velik favorit i protiv Hrvatske.

U zadnje vrijeme su zaista fantastični, ali nisu nepobjedivi. Najvažniji su im igrači Gidsel, Pytlick i Nielsen na golu, oni sve vuku, a ostali jako dobro prate. Čvrsti su, agresivni, puno trče u napadu, protok lopte i brzina kojom igraju su fantastični. Golman im je najveća snaga, kad je teško, on čini razliku. Dobro ćemo se pripremiti, mogao bi biti sličan recept kao protiv Francuza. Danci su navikli na obranu 6-0, s 5-1 bi mogli imati problema.