BILO JE ljeto 2017. kad se tada 27-godišnji trener golmana Francesco Farioli odmarao u svom domu. Zazvonio mu je telefon, a s druge strane linije je bio Roberto De Zerbi, tada trener Beneventa.

U tom trenutku je Farioli radio u akademiji Aspire u Kataru, no De Zerbi ga nije pozvao da bude dio njegovog tima zbog rada u toj akademiji, već zbog napisanih članaka na internetu. Kao čovjek bez ikakvog profesionalnog iskustva u igranju nogometa, Farioli je danas najbolji trener francuske Ligue 1.

Čitao je Camusja i igrao golmana na terminima

Njegov put ka statusu koji uživa trenutno krenuo je na Filozofskom fakultetu u Firenci. Kao mladić je nogomet igrao isključivo amaterski, na raznim uličnim terminima ili po nekim nižim ligama, bez da je ikada upisao minutu igre u nekoj profesionalnoj utakmici.

I na tim terminima, bilo da se radi o tjelesnom u srednjoj školi, ili kasnije igrajući za ekipu fakulteta, Farioli je bio onaj kojeg su birali zadnjeg. Zbog toga je svaki put završio na golu. Igrajući tu poziciju shvatio je da golman ima jedinstvenu poziciju na terenu s koje može vidjeti sve što se događa tijekom utakmice te da za to ima puno više vremena negoli ijedan drugi igrač.

Na Filozofskom fakultetu je napisao rad pod nazivom „Filozofija igre: estetika nogometa i uloga golmana“ koji je bio temom izuzetno udaljen od klasičnih tema koje se obrađuju na tom fakultetu. Dotaknuo se u radu francuskog književnika i filozofa Alberta Camusja, koji je također u mladosti bio golman.

Camus je znao govoriti da se ljudska priroda, s naglaskom na iracionalnost i apsurd, može jako dobro promatrati kroz prizmu nogometne utakmice. Farioli je postavio to kao temelj rada, što je zaintrigiralo neke ljude iz obližnje nogometne zajednice.

Do ozbiljnog posla je došao pisanjem članaka na internetu

Dobio je posao trenera golmana u Margine Coperti, talijanskom niželigašu kojeg možemo izjednačiti s hrvatskim klubovima koji igraju najniži rang našeg županijskog natjecanja. Nakon toga je otišao u Fortese Juventus te potom Lucchese, klubove iz Serie D. Shvatio je da će mu put biti trnovit ako se bude vucarao po talijanskim niželigašima pa je odlučio barem unovčiti svoje znanje odlaskom u Katar.

Nakon odlaska u akademiju Aspire u Katar, Farioli je postao i puno aktivniji po raznim internetskim forumima i portalima, gdje je izlagao svoja viđenja o nekim taktikama viđenima u europskom nogometu. Piskarao je po internetu kao bloger, a onda je svoje tekstove prebacio na WyScout, internetsku platformu za analizu utakmica i skautiranje.

Tamo je u sezoni 15/16 napisao analizu igre Foggie koja je onda došla do klupskog stožera, a u konačnici i do De Zerbija, tada trenera Foggie. De Zerbi i njegov stožer su došli do zaključka da je Farioli bolje i detaljnije analizirao njihovu igru negoli čitav njihov tim.

Došli su do njegovog broja telefona, a onda ga je i nazvao sam De Zerbi. Farioli se priključio njegovom timu u Beneventu, a kasnije je bio i ključan dio struke Sassuola, koji je u De Zerbijevoj eri igrao atraktivnije negoli većina europskih klubova.

U Turskoj je preuranjeno dobio otkaz, Nica je to iskoristila

Farioli je za to vrijeme polagao i potrebne licence kako bi jednom i sam postao trener. Da se radilo primjerice o Hrvatskoj, Farioli nikada ne bi postao trener jer HNS traži barem četiri godine iskustva igranja nogometa. U većini nogometne Europe profesionalno igranje nogometa nije obavezan preduvjet pa tako nije bilo ni za Fariolija.

De Zerbijev odlazak u Šahtar Farioli nije ispratio, već se okušao prvi put kao pomoćni trener turskog Alanyaspora. Turski je klub imao niz sjajnih rezultata te se borio za naslov prvaka u sezoni 20/21, dok je Farioli obavljao posao pomoćnog trenera. U ožujku 2021. je dobio posao trenera turskog prvoligaša Fatiha Karamugruka. 

Nakon samo tri mjeseca rada u tom klubu, zvali su ga opet iz Alanyaspora, ovoga puta da preuzme ulogu trenera. Farioli je klub odveo do polufinala kupa te petog mjesta lige, no iduće je sezone dobio otkaz.

Iako je imao solidne rezultate s ekipom, u prijelazu sa siječnja na veljaču 2023. nanizao je tri poraza, što je tamošnjoj upravi bilo dovoljno. Treneri koji su došli nakon njega su klub gurnuli u još težu situaciju s tek 5 pobjeda u idućih 14 mjeseci, dok je Farioli dobio na ljeto poziv iz Nice.

Najbolja obrana Europe

Ono što radi u Nici oduševljava čitavu Europu. U 12 ligaških utakmica nemaju niti jedan poraz, primili su samo četiri gola te niti u jednom trenutku nisu gubili u nekoj utakmici. Ništa od navedenog nije ostvarila niti jedna ekipa u pet najboljih liga Europe. Da stvar bude bolja, Nica je u ovih 12 kola već igrala i protiv PSG-a i Monaca, glavnih konkurenata za naslov, te slavila u obje utakmice.

Fariolijeva filozofija igre u potpunosti se temelji na onome što radi De Zerbi u Brightonu te na sastancima s igračima često znaju gledati njihove utakmice i analizirati što se može napraviti da igra bude još bolja od Brightonove.

Osnovna formacija Nice je na papiru 4-3-3, no u posjedu se to pretvara u 2-3-2-3 ili 2-4-1-3. Njihovi stoperi stoje jako blizu golmana prilikom izgradnje napada te čekaju pritisak protivnika, pri čemu pokušavaju navući protivničko krilo da pritisne stopera. U tom slučaju se duboko povlači desna osmica koju pronalazi stoper, a onda taj igrač proigrava natrčalog desnog beka.

Protiv opasnijih ekipa, kao što je bio PSG, koriste još više igrača u svojoj trećini te postavljaju srednju liniju izuzetno usko. Međutim, u tim slučajevima se rijetko odlučuju na kratku loptu, već time otvaraju golmanu koridore dodavanja ka krilnim napadačima. U tim situacijama protivnik nema mnogo igrača na svojoj polovici jer je većini naloženo da zatvore srednju trojku i bekove.

Ipak, ono što je mnogo zanimljivije kod Nice je njihova pretvorba iz pragmatične obrane u onu visokog pritiska. Nica zna često stajati u bloku 5-4-1 pri čemu igrači promatraju na kojem dijelu terena će protivnik pokušati kreirati situaciju 3 na 2 protiv njihovog beka i veznog. Tada jedan od stopera više ne stoji u bloku od 5, već iskače na tog igrača viška.

Suprotno tome, Nica radi i frenetičan presing čovjek na čovjeka. Vidjelo se to sjajno protiv PSG-a kada su na taj način zabili i gol. Farioli analizira koliko dobro golman šalje srednje lopte na stranu ili na pivota i shodno tome traži priliku za presing.

Dva najvažnija igrača su Khepren Thuram i Morgan Sanson

U principu su im glavne mete krilni igrači, pogotovo oni koji moraju trčati prema natrag kako bi pokupili loptu. Takve igrače okružuju sa svih strana te im ekstremno limitiraju kuteve dodavanja i koriste to kako bi im ili oduzeli loptu ili presjekli povratno dodavanje.

Vjerojatno dva najvažnija igrača zbog kojih mogu raditi sve navedene varijacije su Khepren Thuram i Morgan Sanson. Oba su igrača jako disciplinirana te mogu bez problema tvoriti čvrsti srednji blok ili pak igrati visoki presing. Kod Thurama se ističe i kvaliteta trka s loptom. Izuzetno je koristan u tranziciji te osvaja ogromne dijelove terena vođenjem lopte, odnosno driblingom.

Stopere igraju Dante i Jean-Clair Todibo, koji tvore spoj iskustva i mladosti. Todibo je iznadprosječno brz stoper koji pokriva širok dio terena te je osigurač ako netko pokušava utrčati iza leđa zadnje linije. Dante je pak stoper u godinama, no i dalje jako dobro čita igru te u principu ne griješi sa svojim pozicioniranjem.

Youssouf Ndayishimiye je pak onaj treći stoper koji iskače svuda po terenu. Njegovi smjerovi kretanja te prosječne pozicije na kojima se nalazi sugeriraju da se radi o veznjaku koji se multiplicira po terenu kao nekoć Ngolo Kante, no u stvarnosti se radi o stoperu koji čeka da ga Farioli pusti s lanca ovisno o situaciji na terenu.

U napadu tri različite uloge imaju Terem Moffi, Jeremie Boga i Gaetan Laborde. Moffi može funkcionirati kao klasična devetka, no puno češće je čovjek koji odvlači stopere i otvara kanale za utrčavanje krilnih napadača ili Thurama.

Laborde najčešće pronalazi taj prostor, a posebno dobro napada drugu stativu te je tehnički jako dobar finišer. Boga je pak igrač koji voli primiti loptu na nižoj poziciji terena te na sebe navlači izlazak protivničkog beka sa svoje pozicije. Tu rupu iskorištavaju Moffi ili Thuram, a Boga ili njih proigrava ili nalazi kraću opciju koja ima bolji kut dodavanja prema tom otvorenom prostoru.

Zaljubljenik u analitiku i filozofiju je postao najbolji trener francuske lige

Nica je tako u samo nekoliko mjeseci stvorila igru koja uzima sve najbolje iz modernih nogometnih taktika, dok njihov trener kao metodični analitičar konstantno traži način kako unaprijediti tu igru. Miješanjem ideja primarno premierligaških trenera kao što su De Zerbi, Guardiola, Howe ili Klopp, Nica je stvorila svoj identitet tako što od elemenata tih ideja gradi svoju filozofiju.

Farioli je više sati u svom životu proveo pišući o nogometu negoli igrajući ga. Knjige, olovka, bilježnica, laptop i razne skauting platforme su mu bile alat kojim je izgradio trenutnu sliku o sebi.

Nije imao nogometna poznanstva, nije imao nikoga tko će ga gurati, bio je tek frajer zaljubljen u filozofiju, analitiku i nogomet te je iskoristio modernu tehnologiju dostupnu svakome od nas kako bi pretočio svoje ideje u tekstualni i vizualni prikaz.

Nešto što bi drugi vidjeli kao pametovanje frajera koji u životu nije igrao ozbiljan nogomet, De Zerbi je vidio kao rad nekoga tko isti taj nogomet razumije te ga odlučio uzeti pod svoje mentorstvo. Od studenta filozofije, preko trenera golmana niželigaša i internet analitičara, Farioli je dospio do statusa trenutno najboljeg trenera francuske lige.