ZAŠTO Zdravko Mamić ne pita za cijenu, kada Luki Modriću nudi novi ugovor, čija se vrijednost, hipotetski govoreći, može rastegnuti i do dva milijuna eura godišnje? Vjerojatno jer, kao vrsni poznavatelj propuha u zakonu, zna da kako glasi članak 17. Fifinog pravilnika, tzv, Websterovo pravilo koje kaže da igrač od 28 godina starost nakon tri godine provedene u klubu stječe pravo na otkup preostalog dijela ugovora.

Preciznije, ne može se dogoditi da igraču, unatoč dugogodišnjoj papirnatoj vjernosti, bude onemogućen raskid ugovora, jer prema paktu Fifproa (sindikat pro-nogometaša) i Europske komisije profesionalni nogometaš mora imati pravo na slobodu rada.

Modrić se na famozni Fifin članak može pozvati u prosincu 2008. godine, kada će se napuniti treću godinu maksimirskog staža. U prosincu 2005. godine Modrić je potpisao ugovor s Dinamom u trajanju od deset godina, po kojem godišnje prima oko 360 tisuća eura godišnje. U prosincu 2008. godine Modrić stječe pravo na otkup ugovora za svotu od oko dva i pol milijuna eura.

Kada bi se Modrić odlučio tjerati mak na konac, javio bi se Fifi koja po to pitanju oformljuje tročlanu komisiju u sastavu; nezavisni član - predstavnik Fifproa i predstavnik nogometnog saveza pod čijim je igrač okriljem. Komisija ima mogućnost povećanja odštete zbog porasta vrijednost igrača.

Mamići i njima slični od ovakvih se situacija mogu braniti produljivanjem ugovora ili odredbama o fiksnim odštetama nakon određenog razdoblja. No, teško je vjerovati da će u Maksimiru na ljeto odbiti nove nalete kupaca, jer osim Lukine odlučnosti da napusti Zagreb, nakon EP-a cijena bi mu trebala biti najveća.

D.R.
Foto: Index