NIKOLA KARABATIĆ (40) je nedavno završio svoju bogatu karijeru. Najtrofejniji, a po mnogima i najbolji rukometaš svih vremena je zadnju utakmicu odigrao na Olimpijskim igrama u Parizu, gdje je njegova Francuska poražena s 35:34 u četvrtfinalu turnira protiv Njemačke nakon produžetaka.

Podsjetimo, Francuska je na toj utakmici u zadnju minutu ušla s vodstvom od 29:27. Renars Uščins je 13 sekundi prije kraja iz sedmerca smanjio na -1, a Francuska je "ukrala" par sekundi i zvala time-out. Poslije time-outa uslijedila je nevjerojatna greška francuskih rukometaša. Uščins je presjekao dodavanje Dike Mema i u zadnjoj sekundi zabio za produžetke u kojim su Nijemci slavili i prošli u polufinale.

Tužan kraj najveće karijere u povijesti rukometa

Poraz Francuske je značio da je Karabatić odigrao zadnju utakmicu u životu i na šokantan način se oprostio od rukometa. "Gotovo je, više nikada neću doživjeti ovakvu atmosferu. No sa zadovoljstvom zatvaram svoju karijeru, i dalje ću bodriti ovu talentiranu francusku momčad. Ostvario sam svoje snove, ponosan sam na sve titule i medalje koje smo osvojili", razočarano je pričao Karabatić pa se kratko osvrnuo i na šokantan kraj susreta s Njemačkom: ''Jako smo razočarani, sport zna biti okrutan.''

Karabatić je s reprezentacijom Francuske osvojio tri olimpijska zlata (2008., 2012. i 2020.), četiri svjetska zlata (2009., 2011., 2015. i 2017.) te četiri europska zlata (2006., 2010., 2014. i 2024.). U klupskoj karijeri također je osvojio sve više puta, a izdvajaju se tri Lige prvaka. Tri je puta biran za najboljeg igrača svijeta (2007., 2014., 2016.).

Emotivna poruka brata

Nakon vremenskog odmaka od zadnje utakmice njegov brat Luka oglasio se na Instagramu i posvetio mu emotivnu objavu: "Moj brate, nije lako pronaći riječi. Toliko toga za reći, toliko stvari i dogodovština zajedno doživljenih. I kao što si mi često govorio, nisam najbolji u pokazivanju svojih osjećaja i otvaranju srca.

HVALA! Hvala ti što si najstariji i krčiš put. Hvala ti što si odabrao rukomet i što si me poveo za sobom. Hvala ti što me nikad nisi ostavio po strani dok smo bili mali. Hvala ti za iznenadna iskustva, udarce nogom koji su trebali stati 2 cm od mog oka, ali nisu, blokove ispod popluna, davljenja i gušenja, bacanja pijeska na plaži koji završi u očima i hitne slučajeve.

Hvala ti što si mi pokazao da je važno biti dobar u školi. Hvala ti što si vjerovao u mene kad sam otišao u tenis, a još više kad sam se vratio rukometu. Hvala što si mi usadio osjećaj obitelji, što si uvijek njegovao bratski odnos. Hvala ti na velikodušnosti i osjećaju za dijeljenje.

"Visoko si postavio letvicu i upisao naše ime u panteon francuskog sporta"

Hvala ti što si me tjerao da sanjam, što si mi pokazao da je to moguće, što si tjerao milijune ljudi da sanjaju, što si inspirirao tisuće malih rukometaša, što si upisao naše ime u panteon francuskog sporta. Hvala ti za igranje ping-ponga, tenisa i hokeja, igranje rizika i bacanja kockica u glavu, igranja PES-a, bacanja kontrolora i glavobolje.

Hvala ti na sudjelovanju, iskustvima, otpornosti, smijehu i hihotanju s prijateljima i suigračima. Hvala ti što si visoko postavio letvicu, kao što je tata rekao. Zaslužio si svoj ratnički odmor. Uživaj u Geraldine, Aleku i Nonu. Mogu biti ponosni što imaju tatu poput tebe. Sad će mami biti manje stresno kad gleda utakmice. Što se mene tiče, izgubio sam brata na terenu, ali život je puno više od toga i još puno lijepih stvari čeka nas, siguran sam... Tvoj brat koji te voli."