"Moramo dati šansu izbjeglicama, i ja sam bio izbjeglica. Naravno da sam nekoliko puta s roditeljima razgovarao o tome što se dogodilo jer je prirodno da želiš znati više, ali kada mamu pitam nešto, ona zaplače. Nije joj lako prisjećati se. Meni je teže razumjeti jer sam bio dijete, ali njezine emocije govore mi dovoljno o tome koliko nam je kao obitelji bilo teško", krenuo je pričati Hrvat.

 

Kao dijete je morao pobjeći s obitelji u Njemačku, a to je bila jako teška odluka.

 

"Odlazak u Njemačku bila je teška odluka za moje roditelje. Otišli smo praktički bez ičega, s odjećom koju smo imali na sebi, bez torbi. Ništa nismo ponijeli. Bio sam dijete pa i nisam znao mnogo toga, znao sam samo da idemo na novo mjesto gdje ćemo biti sigurniji. Tek sam sa sedam ili osam godina krenuo shvaćati zašto su se moji roditelji odlučili na odlazak", rekao je 27-godišnji Lovren.

 

 

Lovren je ispričao Englezima kako nije bilo sigurno ostati u Zenici, gdje je stradao i njegov bratić...

 

"Mnogo je ljudi ostalo u Zenici, neću reći da su pogriješili, ali ostanak je značio kockanje vlastitim životom. Bratić je ubijen u kući iz koje smo pobjegli samo tjedan dana ranije. To je bila realnost. Bilo je strašno i događalo se to mojoj obitelji i ljudima koje sam poznavao. Da smo ostali u Bosni, moji roditelji sada možda ne bi bili živi, možda bih i ja bio ubijen", poručio je reprezentativac Hrvatske.

 

Lovren je s roditeljima preselio u Munchen, gdje je početak bio užasan.

 

"Kad smo stigli u Munchen, nisam razmišljao o tome da sam drukčiji od drugih. Bio sam dio grupe u vrtiću u koju su išla i druga djeca koja su bila u sličnoj situaciji. Oko mene su bila djeca iz Turske i Bosne i svi smo pričali istim jezikom. Ali jako rano sam shvatio da je mojim roditeljima mnogo teže nego meni. Kada bih došao kući, našao bih uplakanu majku ili bi se roditelji svađali jer nije bilo ni novca ni posla. Kako sam odrastao, počinjao sam shvaćati sam razliku. Gledao sam kako se njemačka djeca igraju međusobno i znao sam da nisam poput njih".

 

Lovren je usporedio danas izbjeglice iz Sirije sa svojom životnom pričom, te pozvao javnost da podrži te ljude...

 

"Kada danas gledam izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja, moja je prva reakcija da im moramo pružiti priliku. Oni zaslužuju priliku kakvu smo dobili moji roditelji i ja kada smo napustili Bosnu. Uvijek ću biti zahvalan Njemačkoj na tome. Njemačka nam je pružila sigurnost, mjesto gdje možemo biti zajedno kao obitelj i gdje mogu odrastati bez straha hoće li mi se nešto ružno dogoditi. Nemoguće je tako nešto razumjeti ako kroz to nisi prošao. Drukčije je kada se to gleda na televiziji. Ljudi koje gledamo na TV-u bore se za svoje živote. Oni su izbjeglice. Oni ne žele biti dio rata, rat su izazvali drugi, a oni jedino mogu pokušati pobjeći od toga. Čovjek želi živjeti, želi normalan život i želi da mu djeca mogu ići u školu. Zbog toga su obitelji poput moje ostavile svoje domove, zbog toga ljudi postaju izbjeglice", kazao je Lovren.