KRAJNJE je vrijeme da se prestane s uobičajenim narativom o sestrici Lokomotivi koja postoji samo da bi pomagala starijem bratu Dinamu. Udarac koji su Silvijo Čabraja i njegovi izabranici sinoć nanijeli Modrima samo je jedan u nizu dokaza da je Lokomotiva odavno prestala biti filijala Dinama.

Prošlost je i dalje kamen spoticanja za priznavanje uspješnog rada kluba s Kajzerice, i to iz dva kuta. Jedni ne mogu i ne žele zaboraviti kako je Lokomotiva uopće postala prvoligaš i kako je godinama funkcionirala, a drugi se pretvaraju da se ništa sporno nikada nije ni događalo. Itekako se događalo. Da bi se percepcija Lokosa u javnosti promijenila, nužno je prvo stvari prikazati onakvima kakve su bile.

Odnos Dinama i Lokomotive bio je duboko nemoralan

Prošlo je više od 15 godina otkako je započeo obiteljski odnos dva zagrebačka kluba od kojeg su oba profitirala. Dinamo je imao mjesto gdje je mogao poslati svoje mlade igrače da se razvijaju bez pritiska u prvoligaškom okruženju, što je, dakako, duboko nemoralno i pogrešno. Da je normalno na taj način poslovati, valjda bi se neki Real ili City dosjetili toga davnih dana.

Činjenica da je HNS dozvolio nekome da ima drugu momčad u istom rangu natjecanja neoprostiva je i to je zaprljalo ligu toliko da je postala gadljiva. Postalo je besmisleno pratiti broj igrača koji je prošao kroz oba kluba jer je to u jednom trenutku dovedeno do apsurda. Minimalno 135 (slovima: sto trideset i pet) igrača je od 2008. godine do danas prešlo iz Dinama u Lokomotivu posudbom ili transferom. Pretvarati se da je to bilo normalno potpuno je kontraproduktivno za bilo kakvu raspravu.

Odlaskom osuđenog bjegunca od hrvatskog pravosuđa preko granice u Međugorje počeo se raspadati uobičajen način poslovanja Dinama, a posljedice Mamićeve vladavine danas se itekako osjećaju. Iza sebe je ostavio kaos u kojem se nekada sporedni likovi na Maksimiru međusobno glođu kako bi ulovili što bolje pozicije moći za kojom toliko žude. Dobrobit Dinama njima je tu potpuno sporedna.

Lokomotiva je danas samostalna i zna što radi

Usporedno s dvorskim borbama u Dinamu, raspao se i stari odnos s Lokomotivom. Broj igrača koje su klubovi razmijenili u posljednjih nekoliko godina drastično je pao i može se izbrojati na prste ruku. Danas Dinamo plaća 100.000 eura Lokomotivi da mu u zimskom roku vrati Morena Živkovića s posudbe i to je sve što treba znati da bi se vidjelo koliko se odnos klubova promijenio.

Svakome tko se malo zagleda u te brojke jasno je da stvari više nisu iste, ali problem je što Lokomotiva i Dinamo nikada nisu osjećali posljedice svog nemoralnog i prema ostalim klubovima nepoštenog odnosa. Za ekipu s Kajzerice to će biti teret koji će morati nositi još jako dugo, ali za razumijevanje današnjeg stanja besmisleno je stalno se vraćati na tu priču. HNS nije napravio ništa i nikada neće napraviti ništa po tom pitanju. Vrijeme je odavno prošlo za tako nešto.

Ovo nije tekst koji nekoga treba uvjeriti da mu Lokomotiva treba biti simpatična ili da se sve negativne stvari trebaju zaboraviti, ali Silvijo Čabraja i njegovi dečki zaslužuju poštovanje te da im se prestane na leđa stavljati teret koji s njima nema nikakve veze. Oni bodove uzimaju svima, igraju atraktivan nogomet godinama i ne zaslužuju uoči svake utakmice protiv Dinama čitati komentare da je njihova utakmica kazališna predstava.

Brojke su neumoljive, Lokomotiva je postala crna mačka za Dinamo

U posljednje tri sezone SuperSport HNL-a samo su tri momčadi pobijedile Dinamo više od jedanput. To su Hajduk (4) te Osijek i Lokomotiva s dvije pobjede. Kada te brojke proširimo na cijelo razdoblje od kada se igra liga 10 (od sezone 2013./14.), samo četiri kluba imaju više od dvije pobjede protiv Dinama, a to su Hajduk (10), Osijek (8), Rijeka (7) i Lokomotiva s pet pobjeda protiv Modrih.

U posljednjih pet sezona Lokomotiva ima potpuno jednak broj pobjeda protiv Dinama i Hajduka. Brzo se zaboravilo da je Hajduk imao šansu prije dvije sezone za osvajanje titule, između ostalog i zbog toga što je Lokomotiva otkinula dva boda Dinamu u jeku borbe za naslov prvaka.

Lokomotivi se te stvari uopće ne priznaju i brzo zaboravljaju. Kada je počela osvajati svoje prve bodove protiv Dinama, tada je narativ bio da Dinamu bodovi nisu bili nužni pa se, eto, slučajno odigrala poštena utakmica. Kad se to događalo u utakmicama u kojima su Dinamu bodovi trebali, onda su se nakon utakmica svi pretvarali da se nije ništa dogodilo.

Čabraja i Lokomotiva zaslužuju poštovanje

Dinamo je ove sezone imao jedan ludi preokret protiv Lokosa u sudačkoj nadoknadi i to je došlo kao naručeno onima koji vole jašiti po Lokomotivi i njezinoj moralnosti. Zamjena domaćinstva uoči jučerašnje utakmice bila je krunski "dokaz" da će Lokomotiva pomoći svom braci. Izjave Čabraje da nije gledao Dinamo na pripremama uzimane su za ozbiljno, kao da je čovjek amater, a ne trener kojem svake sezone promijene pola momčadi i on svejedno svima otkida bodove.

Javnost ne smije zaboraviti kako je izgledao odnos Dinama i Lokomotive godinama jer je to jedini način da se takve stvari ne ponavljaju u našem nogometu. Ali krivnju i ljutnju što za to nije bilo posljedica treba usmjeriti prema HNS-u. Lokomotivu treba pustiti na miru jer igra pošteno, bodove osvaja protiv svih i protiv svakoga igra atraktivan i otvoren nogomet.

Lokomotiva dopušta da navijači Hajduka kupe cijelu Kranjčevićevu i time pokazuje da razmišlja samo o sebi. Da, prošla je bez posljedica za svoj odnos s Dinamom, ali zato Dinamo danas itekako osjeća posljedice. Poetska je pravda da je Dinamu jedan od najtežih udaraca u hvatanju nove titule zadao upravo klub koji je stvorio i koji je godinama koristio za svoje potrebe. Lokosi su sinoć zadali povijesni šamar Dinamu i zaslužuju da im se to pamti kad sljedeći put budu opet igrali s njim, a ne da slušaju priče o sestricama i filijalama. Vrijeme je.