ČEKANJU je kraj. Pet mjeseci nakon što je prvi put osvojio naslov prvaka Hrvatske, Futsal Dinamo kreće u europsku avanturu. Liga prvaka dolazi u Zagreb i održat će se u Draženovom domu od utorka, 24. listopada, do petka, 27. listopada. Podsjetimo, u skupini je Dinamo s tri prvaka - švedskim Orebrom, poljskom Lubawom i crnogorskim Titogradom.

Samo će prvoplasirana momčad iz skupine izboriti plasman u Elitnu fazu, u kojoj će igrati 16 najboljih momčadi kontinenta. U srijedu počinje turnir Lige prvaka i za hrvatskog viceprvaka Olmissum, koji je dobio paklenu skupinu u kojoj mora biti među tri najbolje momčadi.

Uoči povijesnog trenutka za klub porazgovarali smo s Matijom Đulvatom, današnjim trenerom, a nekadašnjim predsjednikom kluba i jednim od osnivača. On je za Index pričao o Ligi prvaka, pripremi momčadi i planovima, ali i problemima vezanim uz dvoranu o kojima se posljednjih tjedana pisalo.

Možeš li nam za početak malo približiti što se točno događalo oko dvorane za Ligu prvaka? Zašto baš Draženov dom i zašto se Aco Petrović žalio na to?

Čim smo se prijavili za domaćinstvo, znali smo da samo dvije dvorane dolaze u obzir - KC Dražen Petrović i Arena. Ledena dvorana Doma sportova je izvan funkcije, a Dvojka, koja nam je pravi domaći teren, ipak je premala za sve koji su zainteresirani. Da ni ne ulazimo u to koliko je UEFA zahtjevna oko organizacije. 

Tako nam je na koncu ostala samo jedna opcija, a to je Draženov dom. U Areni se održavaju koncerti, a mi smo se, srećom, najavili i organizirali na vrijeme, pa smo izbjegli koncerte u Ciboni i dobili smo tu dvoranu za Ligu prvaka.

Kako su u organizacijskom smislu tekle pripreme za Ligu prvaka? Ipak je ovo najveći događaj u povijesti kluba, barem iz tog aspekta.

Purgi, Martina, Seb, Tina, Grga, Modri (članovi Uprave, djelatnici i treneri kluba, op.a.)... Hrpa volontera... Svi su jako zapeli da se pokažemo u pravom svjetlu. Sastančilo se, debatiralo se, mijenjale su se odluke, na sve se pazilo.

Možete biti sigurni da će svi koji dođu i budu dio Lige prvaka uživati kao što su uživali i u završnici Hrvatske malonogometne lige u svibnju, kad smo osvojili prvi naslov državnog prvaka u povijesti kluba.

Ljudi koji nisu potpuni futsalski fanatici ne gledaju strane lige i ne znaju kakvi su Dinamovi suparnici u LP-u. Koliko ih poznaješ? Možeš li ih usporediti s drugim klubovima lige i smjestiti ih u neke jakosne kategorije?

Sigurno je da su Poljaci gornji dom HMNL-a po kvaliteti, dok su Šveđani i Crnogorci ipak u onom donjem dijelu. To znači da mogu iznenaditi, ali Dinamo je izrazit favorit s obzirom na to da igra na domaćem terenu.

Poljaci su ozbiljna ekipa, ali opet će sve ovisiti o nama. Dodatnu prednost će opet napraviti naši navijači i na njihovim krilima, uz tu energiju, probat ćemo taj doživljaj i prednost pretvoriti u pobjedu.

Kako se u futsalu uopće dolazi do materijala da skautiraš suparnika?

Za Poljake imam Antuna Bačića, našeg trenera koji je sada trener u Poljskoj, pa mi je poslao materijale, a Mario Modrušan i Frane Despotović također poznaju njihovu ligu, pa sam i s njima prokomentirao tu ligu i suparnika.

Za Šveđane je prilično jasno kako ću doći do informacija (Đulvat je izbornik švedske futsal reprezentacije, op.a.). Imam svoje informatore i u Crnoj Gori, tako da je sve dostupno, samo treba obaviti par telefonskih razgovora.

Tempo je takav da će Dinamo imati tri jake utakmice u četiri dana, što nikad nije slučaj u normalnim okolnostima. Kako se na to pripremiti mentalno i fizički?

 U futsalu je to bio slučaj sve do prošle sezone jer su se grupe u kojima nastupaju klubovi i reprezentacija uvijek igrale u takvim ili sličnim formatima. Završnica našeg kupa, u kojoj igra osam ekipa, igra se na taj način.

Svi turniri se igraju iz dana u dan, tako da naši igrači nisu nenaviknuti na ovaj način igranja, ali istina je da to iziskuje puno energije i širok roster koji mora kvalitetno pokriti sve utakmice i sve minute u tim utakmicama.

Fizička sprema tu jako dolazi do izražaja jer je brzina oporavka najbitnija na ovim turnirima. Često u prvoj utakmici slabije ekipe daju više od 100% i onda kroz turnir padaju ili se igrači ozljeđuju, dok one prave ekipe uspiju imati konstantu u svim utakmicama. Točno tako se i mi pripremamo.

Hrvatskim klubovima je dosad Elitna runda bila neprelazna prepreka. Misliš li da je to objektivni plafon klubova iz naše lige s obzirom na razlike u budžetima u odnosu na klubove iz Portugala, Španjolske, Rusije...?

Ne mislim da su budžeti presudni jer ne igra novac, ali da pomažu u sastavljanju ekipe, to je činjenica. Naša ideja je da u svom dvorištu stvorimo igrače koji će se moći nositi s najboljima na svijetu i da ih pokušamo zadržati kada dobiju iskustvo kroz kvalitetu rada s njima i to će biti izazov.

U ekipi sada imamo igrače s 21, 22, 23 godine koji već znaju igrati velike utakmice. Sad će dobiti iskustvo Lige prvaka, ako bi u kontinuitetu igrali na ovom nivou zajedno, tri ili četiri godine, mislim da bi onda bili legitimni kandidati za osvajanje Lige prvaka.

Ako bismo išli kupovati pojačanja izvana, onda se slažem s konstatacijom da je naš limit Elitna runda jer ekipe izvana imaju veću kupovnu moć pa će bolji igrač završiti prije u nekoj od tih ekipa nego kod nas. Mi moramo stvarati igrače.

Dinamo se sad prvi put našao u situaciji da ne mora paziti samo na prvenstvo. Koliki ti je izazov bio držati momčad fokusiranom na ligaške utakmice umjesto da svi samo čekaju Ligu prvaka?

Osvajanje prvenstva sve promijeni preko noći kod igrača i sad više nemam u ekipi Antu, Matea, Filipa, Antonija... Sad imam Piplicu, Mužara, F. Novaka, Konsua (prezimena prethodno spomenutih igrača po imenu)...

Sve se gleda drugim očima i sad više nije sve što se napravi dobro, nego je ono što se pogriješi loše i s time se treba znati nositi. Kako? Raditi, biti maksimalno koncentriran i gladan usavršavanja i poboljšavanja. 

Onda će se, i kad se desi kriza, lakše preboljeti kritike i porazi koji su dio igre. Moj stožer nastoji tempirati formu na način da u određenim periodima malo dignemo ili spustimo opterećenje, da pokušamo dati priliku svim igračima i da oni svi znaju da su bitni i da u svakom trenutku moraju biti spremni preuzeti glavnu ulogu jer ćemo inače teško kompletni doći do kraja.

Naših pet reprezentativaca će od petog rujna do osamnaestog prosinca odigrati više od trideset utakmica, što je jako puno. Ako ih ne budemo pazili, dozirali i planski vodili cijeli proces, lako se može desiti da stradaju.

Draženov dom je prije pet mjeseci bio centar sportskih zbivanja u gradu koji je poludio za Futsal Dinamom. Kako iz ove perspektive, nakon devet godina postojanja kluba u ovom obliku, to objašnjavaš?

Jednostavno je - ljude nemreš prevariti... Krenuli smo od nule i krenuli smo graditi. Padali smo, griješili smo, dizali se, veselili se, plakali, ljutili se, bili razočarani pa opet bili uporni. Nismo ništa forsirali, bili smo iskreni i otvoreni.

Ljudima je jednostavno lijepo u dvorani na našim utakmicama, doživjeli su emocije (ne uvijek pozitivne), a na kraju to je ono za što se živi. Nemreš ljude prevariti. Kaj se mene tiče, ja sam presretan, meni se jedan veliki san ostvario. Srećom, ja sam veliki sanjar pa sanjam dalje.

U slučaju da Dinamo prođe u Elitnu rundu, može li se klub prijaviti za još jedno domaćinstvo? 

Možemo se prijaviti ako prođemo dalje i to nam je svakako u planu, ali prvo moramo proći. Ako ima više od četiri prijave, onda se radi ždrijeb domaćinstva. Za kraj bih pozvao sve da dođu i da nas podrže ova tri dana i da ponovo svi zajedno stvorimo energiju i atmosferu u kojoj ćemo uživati i o kojoj ćemo danima pričati. Pokažimo svijetu još jednom tko je i kaj je Dinamo.