DO ZADNJIH sekundi mirisalo je na opasnost. Rijetko kad je u Premier ligi bila neka utakmica u kojoj je bilo toliko uloga toliko puno kola prije kraja prvenstva. Početak je travnja, a izgledalo je kao da je kraj svibnja. Sve je bilo na kocki i bilo je to poslijepodne za pamćenje.

Kako se bližilo zadnjih 15 ili 20 minuta, čekalo smo onaj trenutak koji uvijek dođe u ovakvim utakmicama. Trenutak u kojem oba trenera i obje momčadi podsvjesno pristanu na ono što imaju. Uzmi bod, idi kući i pripremi se za sljedeću utakmicu. To se u pravilu uvijek događa.

Ne i ovaj put. Ni u tragovima. Zamjene su govorile same za sebe. Ni Klopp ni Guardiola nisu ni pomislili uvesti dodatnog braniča ili veznjaka kojima bi zatvorili utakmicu. Umjesto toga, ne teren su ubacili milijune napadačkih eura - Jacka Grealisha, Riyada Mahreza, Roberta Firmina i Luisa Diaza. To govori sve o načinu na koji ove momčadi pristupaju utakmicama. Ako toneš, potoni sa stilom.

Liverpoolova obrana kao ukopana

Na kraju priče, Liverpool je mogao biti nokautiran. Kloppova momčad bila je bolja u drugom poluvremenu, nestala je njihova kaotična igra iz prvog poluvremena. No u sudačkoj nadoknadi su još jednom izgubili loptu duboko u svojoj polovici i Mahrez je jurnuo kroz otvoreni prostor sam prema šesnaestercu.

Valovi Cityjevih napada u pijesku su ukopali Liverpoolovu obranu koja ne da nije izgledala kao ofsajd zamka, nego je više nalikovala na rasklimana vrata koja lamaću na proljetnom vjetru. No Mahrezov pokušaj loba bio je loš i zadnji sučev zvižduk konačno je popustio Cityjev stisak oko Liverpoolova vrata.

Ali bilo je toliko toga čemu ste se mogli diviti u Liverpoolovoj igri. Njihov duh, vjera i otpor bili su nevjerojatni. Nisu odstupali od svojeg tehničkog nogometa u svom tom ludilu tempa i Cityjeva pritiska. A tek onaj Thiagov pas za Alexander-Arnolda prije prvoga gola ili Salahovo proigravanje Manea za 2:2...

Unatoč svemu tome, bili su inferiorni veći dio tog nevjerojatnog poslijepodneva. Tek desetak minuta drugog poluvremena, odmah nakon Maneova gola, izgledali su kao da kontroliraju tempo i ono što se događa na terenu. Ostatak vremena City je bio bolja momčad i zato se Guardiola i njegovi igrači mogu osjećati kao da je ovo bila propuštena šansa.

Centrifuga Cityjeve vešmašine

Liverpool je, osobito u prvom poluvremenu, osjetio kako je drugim momčadima kad igra protiv njega na Anfieldu. Znao je Liverpool na isti način stisnuti i City, ali ovaj put su igrači u crvenom bili ti koji su se pogubili u centrifugi Cityjeve vešmašine.

City je nagazio Liverpool najboljom verzijom svojeg presinga i Kloppovi igrači nisu to mogli pratiti. Griješili su i gubili lopte u opasnim zonama i njihova obrana, koja je znala ispadati i protiv puno lošijih momčadi, konstantno je bila na udaru.

Redsi su na poluvrijeme otišli s aktivnim rezultatom i to je jedino s čim su mogli biti zadovoljni. U nastavku je bilo puno izjednačenije. Maneov gol na početku drugog poluvremena najbrži je gol koji je City primio nakon odmora nakon gotovo 18 godina.

Nakon Maneova gola svijet je gledao očaravajuću utakmicu. Bila je to demonstracija koliko daleko su Guardiola i Klopp odveli engleski nogomet. Onima koji se namjeravaju uskoro uključiti u utrku za dominaciju Premier ligom ostaje jedino da dočekaju pad ovog dvojca jer nerealno je očekivati da bilo tko drugi može biti na ovom nivou.

Sve je bilo na kocki

Na travnjaku su se vodili dueli koji su izgledali da je ulog puno veći od samih bodova. Ovdje se radilo i o ponosu. Nakon jednog uspješnog duela protiv Fodena Alexander-Arnold je podigao šaku u zrak kao da je zabio gol. Na drugoj strani Van Dijk je krajnjim naporima vrhom kopačke očistio loptu s peterca, a minutu kasnije jedva je srušio De Bruynea.

Bio je to dan u kojem je sve bilo na kocki. Tako je ova utakmica bila najavljena, tako su je treneri postavili i tako su je odigrali. Konačno, bila je to utakmica koja je i više nego ispunila golema očekivanja.

Ove dvije momčadi sastat će se ponovno već u subotu na Wembleyu u polufinalu FA kupa. Teško je očekivati još jedan ovakav spektakl, ali za razliku od nedjeljne utakmice, ovaj put će netko morati pobijediti. S tom spoznajom u glavi ne bi bilo loše da ne planirate ništa za subotu.