BJELORUSIJA je jedina država u Europi koja zbog pandemije koronavirusa nije prekinula nogometnu ligu, a tamo novu nogometnu mladost proživljava legendarni nogometni boem i idol Torcide Artem Milevski.

Prije dva dana u četvrtom kolu bjeloruskog prvenstva Dynamo Brest svladao je Isloch Minsk rezultatom 3:1, a 35-godišnji Milevski zabio je u 77. minuti za 2:1. Dynamo Brest trenutno je treći na ljestvici sa sedam bodova, a Milevski je zabio svoj drugi pogodak ove sezone i zaradio ovacije navijača s tribina.

Bjelorus s ukrajinskom putovnicom bio je velika nada ukrajinskog nogometa i kijevskog Dinama. Od 2003. do 2012. je igrao za Dinamo i u 178 nastupa zabio je 57 golova. Za reprezentaciju Ukrajine prvi je put zaigrao 2006., a u 50 nastupa zabio je osam golova.

Dvije godine uzastopce Milevski je bio najbolji igrač Ukrajine (2008. i 2009.), a sa samo 21. godinom bio je član reprezentacije koja je u Njemačkoj 2006. igrala četvrtfinale SP-a.

Trebao je biti novi Ševčenko, ali je umjesto Zlatne lopte postao simbol za uzaludno potraćenu karijeru

Milevski je kao klinac puno obećavao, imao je ono nešto što se ne može dobiti radom, već samo s rođenjem. Bilo je nešto čarobno u njegovom dodiru, načinu na koji je igrao. Trebao je biti nasljednik Andreja Ševčenka, no umjesto Zlatne lopte postao je simbol za uzaludno protraćenu karijeru.

Nikad nije bilo sporno što sve zna Artem Milevski, no problem je bila realizacija toga jer je teren zamijenio šankom, a pripreme je obavljao po noćnim klubovima svih gradova u kojima je živio dok je igrao. Imao je samo 28 godina kad je u jesen 2013. kijevski Dinamo zamijenio turskim Gaziantepom. Igrač za kojeg su se samo par godina ranije tukli engleski velikani, u Turskoj se zadržao samo šest mjeseci. Nakon što je mrtav-pijan razbio skupocjeni Ferrari, dobio je raskid ugovora.

"U Dinamu sam zarađivao dva milijuna eura po sezoni, a od svega toga ostao mi je samo jedan milijun. Sve ostalo sam spiskao", priznao je Milevski te je dodao:

"Na četiri automobila sam potrošio pola milijuna, a nijedan od njih više nije u životu. Ne žalim ni za čim što sam napravio u životu, mada mi je karijera ipak mogla biti i malo bolja", pričao je Milevski.

Premda je orgijao po splitskim noćnim klubovima, Torcida mu to nikad nije zamjerila: ''Arteme, povedi nas''

Tada ga je put odveo u Split, točnije u Hajduk. U Splitu su uvijek voljeli genijalce i boeme, pa je Milevski na Poljudu dočekan poput Mesije. Torcida je znala što radi Mile Viski, legendarne su postale priče i urbane legende o Artemovim noćnim tulumima po splitskim birtijama i kafićima, ali mu je opraštala. Nikad ga nisu uzeli na zub. ''Arteme, povedi nas'', klicali su mu.

''Nisam ja Mile Viski, ja sam Mile Splitski'', govorio je Ukrajinac, no bilo je jasno da na Poljudu neće ostaviti duboki trag. Hajduk je vrlo brzo zamijenio Splitom, a i s Parka mladeži je ekspresno potjeran zbog alkoholizma.

Lokao je dok su drugi igrali, sad kad nitko ne igra on zabija 

Nakon odlaska iz Splita probao je u Rumunjskoj, Rusiji i Mađarskoj, sve dok lani nije potpisao za Brest i uzeo naslov prvaka Bjelorusije. Paradoksalno, čovjek koji je visio za šankom dok su drugi igrali, danas igra i zabija kad nitko drugi ne igra.

Tražeći neke podatke o njegovoj karijeri naišli smo na zanimljiv članak u kojem je njegovo ime na vječnoj listi najvećih alkoholičara u povijesti nogometne igre.

Milevski deseti u društvu ikona i genijalaca pijanaca kao što su Garincha, Socrates, Gazza, Best, Maradona...

Portal znakovitog imena Lord of the drinks  objavio je popis od 11 najpoznatijih nogometaša pijanaca u povijesti, a bivša hajdučka desetka dobila je desetu poziciju na tom popisu na kojem se nalaze same nogometne ikone.

Brazilac Garincha je prvi na listi. Dvostruki prvak svijeta s Brazilom i čovjek koji je gotovo sam (Pele je bio ozlijeđen) Selecau 1962. donio naslov prvaka svijeta, 1983. u 50. godini života umro je natopljen alkoholom kao beskućnik u totalnoj bijedi. Iza sebe je ostavio (koliko je poznato) 14-oro djece.

Osim Maradone na svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986., povijest Mundijala ne pamti da je jedan igrač igrao tako veličanstveno, da je gotovo sam donio svojoj momčadi naslov svjetskog prvaka, kao što je to u Čileu 1962. igrao Manuel Francisko Dos Santos, poznatiji kao Garrincha. 

George Best je naravno drugi. Legenda Manchester Uniteda, čudesni Sjeverni Irac i najbolji  nogometaš Ujedinjenog Kraljevstva svih vremena.

Best je napustio ovaj svijet prije 15 godina, nije ga spasila ni presađena jetra, no znajući kakav je bio duh, vjerujemo da na samrtnoj postelji nije žalio ni za čim. Živio je upravo kako je igrao - brzo, neuhvatljivo, divlje, nepredvidivo i razuzdano. Na terenu nije štedio protivnike, ali popusta i milosti nije davao ni sebi.

"Puno sam novca potrošio na piće, žene i brze automobile. Ostatak sam spiskao'', slavna je Bestova izjava.

Paul Gascoigne je treći. Gazza je bio najtalentiraniji engleski nogometaš s prijelaza iz 80-ih u 90-e, ali ga je alkohol uništio. Prije nekoliko godina je pokušao samoubojstvo.

''Obožavao sam tog dečka, bio je genij, umjetnik, ali šteta je što je svoju ljepotu uništio žderanjem i lokanjem", s tugom u glasu pričao je veliki Dino Zoff, čovjek koji je Gazzu vodio u Laziju.

Impresivno četvrto mjesto među ovim legendama drži Ladislav Kubala, veliki Mađar koji je igrao za Čehoslovačku i Španjolsku. Sredinom 50-ih je trebao postati igrač Reala, sve je bilo dogovoreno, ali je na prevaru odveden na Camp Nou. Tamo se toliko dobro snašao da je dobio spomenik ispred stadiona. Oni koji su ga gledali kažu da je jednako dobro žonglirao s loptom i bocom.

Maradona je peti. Premda se za Diega uglavnom veže ovisnost o kokainu, nikad Malom zelenom nije bila mrska ni čaša. A što tek reći za genijalce  i pijance poput mitskog Arsenalovog stopera Tonyja Adamsa i najvećeg intelektualca među nogometašima Socratesa. Velikog Brazilca je alkohol ubio 2011. Englez Jimmy Greaves je osmi, neprežaljeni Brazilac Adriano devet, a Artem Milevski deseti na ovoj zanimljivoj listi portala za ljubitelje dobre kapljice.

''Votka i žene Milevskom su bile zanimljivije od nogometne karijere. Živio je kao Bog u Kijevu'', piše LOTD.

Posljednje, 11. mjesto drži bivši ruski reprezentativac Roman Širokov. Širokov sigurno nije najveći alkoholičar među ruskim nogometašima, ali je svakako najpoznatiji. Bio je velika zvijezda Zenita i CSKA, no karijeru su mu obilježile brojne promjene klubova koji nisu imali strpljenja prema prevelikoj ljubavi ruskog veznjaka i alkohola. Za Rusiju je u periodu od 2008. do 2016. odigrao 57 utakmica  zabio 13 golova.