TONI KUKOČ u telefonskom razgovoru za NBC Sports Chicago prokomentirao je prve dvije epizode desetosatnog dokumentarca Posljednji ples o posljednjoj šampionskoj sezoni Chicago Bullsa, koji je zapravo film o Michaelu Jordanu. Nisu mu se svidjele.

"Nadam se da će ostale epizode biti vedrije i više slaviti košarku nego propitkivati tko je kriv za što i zašto nisu osvojili osam ili deset naslova. Svijet je bio sretan dok se to događalo, ne znam zašto se svi ljute", rekao je Kukoč na početku razgovora.

Jedan od najboljih hrvatskih i europskih košarkaša svih vremena s Bullsima je bio tijekom drugog "three-peata", odnosno kad su drugi put osvojili tri titule u nizu. U prvoj od te tri sezone osvojio je nagradu za najboljeg šestog igrača lige, bio je jedan od ključnih kotačića te legendarne momčadi, a danas je savjetnik predsjednika kluba Michaela Reinsdorfa.

Najveća razlika između Kukoča s jedne, a Jordana, Scottieja Pippena i trenera Phila Jacksona s druge strane bio je odnos s ondašnjim generalnim menadžerom, pokojnim Jerryjem Krauseom. On je 1990. draftirao Kukoča na prijedlog hrvatskog skauta i bivšeg igrača Jugoplastike Ivice Dukana, tri ga je godine vrbovao da dođe iz Europe u Chicago i hvalio ga na sav glas, što je posebno išlo na živce Jordanu i Pippenu, koji su stoga kao članovi Dream Teama na Olimpijskim igrama u Barceloni protiv njega igrali s posebnom žestinom jer je on za njih predstavljao omraženog Krausea.

"Te tri godine me je uvjeravao da dođem, govorio mi kako imaju nevjerojatnog trenera, sjajne starije igrače poput Paxsona i Cartwrighta, nevjerojatne atletične igrače poput Jordana i Pippena koji mogu što god požele... Govorio je o svemu s nevjerojatnom radošću. Rekao mi je koliko bi ludo bilo da ja vodim kontru, s jedne strane trči Jordan, a s druge Pippen. Nikad nije govorio kako je on složio tu momčad i pripisivao si zasluge, samo je pričao koliko su Bullsi sjajna organizacija", rekao je Kukoč.

U dokumentarcu se razjašnjava zategnuti odnos između Krausea i Phila Jacksona kojeg GM nije želio zadržati kao trenera, bez obzira na šesti osvojeni naslov u osam godina. To je naposljetku dovelo do raspada šampionske momčadi jer Jordan i Pippen nisu željeli ostati u klubu ako Jackson više nije na klupi.

"Ljudi koji nisu bili prisutni sad kažu kako je njegov ego uništio dinastiju. Nije da ne cijene ono što je napravio, ali stalno ga omalovažavaju. A on više nije tu, ali ne želim reći da se ne može braniti jer se nema zbog čega braniti. On je bio generalni menadžer šesterostrukih prvaka. Nabrojite mi još pet ljudi na svijetu koji su to napravili, u bilo kojem sportu", rekao je Kukoč.

Ipak, priznao je da nije znao koliko je bio loš odnos između Krausea i Jacksona dok nije pogledao prve dvije epizode dokumentarca.

"Možda sam previše gledao svoja posla. Znaš da se neke stvari događaju oko tebe, ali svakog dana ideš na trening, a onda se vratiš kući obitelji i gledaš svoja posla. Nisam toliko obraćao pažnju na to. Osim toga, Phil nas je uvijek držao svakog za sebe. Bilo je jasno da Michael neće igrati za drugog trenera, baš kao ni Scottie. To je bio kraj. Nadao sam se da će se svi složiti da se trebamo vratiti i ponovno braniti naslov, ali sad vidim da su neki odnosi došli do točke s koje nema povratka. To je tužno. Ali zajedničko vrijeme bilo je sjajno", rekao je Kukoč pa otkrio koliko je bilo teško i naporno igrati u finalu tri godine zaredom.

"Bili smo iscrpljeni, sve nas je boljelo, vukli smo kronične ozljede, mijenjali obuću zbog bolnih stopala... Svake godine bilo je sve teže. Ne možeš samo tako ušetati u finale. Uvijek govorim da su Utah i Indiana vjerojatno bili poput nas, naporno su trenirali, voljeli se međusobno, bili potpuno posvećeni pobjeđivanju. A onda su izgubili od nas. I nitko ništa ne priča o Indiani i Uti, to je ta tanka linija između pobjede i poraza. Mi smo pobijedili i 25 godina kasnije su o nama napravili dokumentarac."

NBA Sports Chicago posebno je izdvojio Kukočeve misli o ključnim suigračima i treneru.

O Philu Jacksonu: Izuzetno pametan, jako dobar učitelj koji je posvećivao pažnju najsitnijim detaljima. Ne tretira ljude samo kao igrače, nego ih voli upoznati kao ljude i vidjeti što ih vodi i kako ih motivirati.

O Michaelu Jordanu: Ultimativna sportska pojava, ultimativni natjecatelj i sjajna osoba. Smatram ga prijateljem. Ja ne bih bio tako dobar da sam Michael Jordan. Nosio se s tako puno toga, a bilo mu je stalo samo do treninga, utakmica i pobjeda.

O Scottieju Pippenu: On je bio ultimativni suigrač. Obožavao sam način na koji je pristupao utakmicama, bio je nesebičan i spreman žrtvovati se za dobrobit momčadi. Meni je najviše pomogao.

O Dennisu Rodmanu: Isto kao Scottie. Fantastičan suigrač, potpuno je razumio svaki aspekt igre, košarkaški izuzetno inteligentan. Žrtvovao je napadački dio igre kako bi se posvetio obrani i skokovima. Vrlo sramežljiv kao Dennis Rodman, ali potpuno lad i zabavan tip kad god je poželio biti netko drugi.

O Ronu Harperu: Bio mi je blizak prijatelj, volio sam ga. Uvijek smo razgovarali i o drugim stvarima. Nije bio Michael ili Dennis ili Scottie, ali bio je veteran u momčadi koji je prošao puno toga i znao je sve što se događa, sve je razumio. Uvijek bi me smirio kad bi me trebalo smiriti.