TENIS je napokon dočekao novog kralja. Nakon dugog niza godina vladavine Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića, dominacija potonjeg je konačno postala klimava. U sjajnom finalu Wimbledona, Carlos Alcaraz je zaustavio pohod Đokovića na njegov 24. Grand Slam i potencijalnu priliku da osvoji sva četiri Grand Slama u istoj kalendarskoj godini što nije uspjelo nikome još od Roda Lavera 1969.

Tenisu treba konkurencija

Dolaskom Alcaraza na scenu tenis ulazi u novu eru. Period trajanja "velike trojke" će vrlo vjerojatno većina ljubitelja sporta nazvati i najboljim periodom u povijesti tenisa, a ne trebate biti stručnjak da biste znali zašto je tome tako. Svakom sportu je, kako bi generirao interes, potreban rivalitet, a tenis ga je godinama imao na najvišoj mogućoj razini.

Kao što je i u nogometu popularnost La Lige pala odlaskom Cristiana Ronalda i Lionela Messija, tako je i interes javnosti kopnio kada je postalo jasno da Federer ne može, i kada je konačno otišao u mirovinu, a da se Nadalu moraju posložiti zvijezde kako ga tijelo ne bi izdalo. Đoković je postao predominantna sila.

Iako je Novak bio velikan i ranije, razina lakoće, koja se očituje i u postotku pobjeda od 2019. do danas, kojom u zadnje 4 godine osvaja naslove, strahovita je. Od početka 2019. do meča u finalu Wimbledona njegov postotak pobjeda u finalima otišao je na 78.6% što je za 10% više nego li je imao do tog trenutka u svojoj karijeri.

Mnogi su pokušali biti konkurencija. U popularnu "Next Gen" kategoriju tenisača, gdje su se tražili nasljednici velike trojke, uvrštavali su se Dominic Thiem, Alexander Zverev, Stefanos Tsitsipas, Daniil Medvedev pa čak i Grigor Dimitrov, Kei Nishikori i Miloš Raonić. Njih sedmero zajedno su osvojili isti broj Grand Slamova kao Alcaraz do sada te niti jedan nema tako dobar omjer pobjeda i poraza.

Španjolac se prilagodio

Za Alcaraza se pričalo i prije nego je stupio u profesionalne vode da ima talent kakav je rijetko koji tenisač pokazao u novije vrijeme, no slične natpise smo mogli vidjeti i za bilo kojeg od ranije navedenih. Ono što je Alcaraz pokazao, pogotovo na ovom Wimbledonu, a ostali nisu, varijacija je pokreta i želja za učenjem.

Španjolcu je do ove godine rekord na travi bio 4 pobjede i 2 poraza, no ove godine je pred Wimbledon zaigrao i na Queen's Club turniru u Londonu. Osvojio je taj turnir, a kao pripremu za prilagodbu igre na travi je koristio sate i sate videozapisa igre Andyja Murrayja na travi. Savjet mu je dala i Martina Navratilova koja mu je rekla da upotrebljava češće bekend slice te da češće odlazi na mrežu.

I dok priče o savjetima velikana najčešće ostanu samo priče, Alcaraz je na Wimbledonu uistinu pokazao nevjerojatnu sposobnost pokrivanja svih dijelova terena pri čemu mu jako pomaže i njegova efikasnost udaranja drop shot lopti, a pritom je i povećao broj bekend slice udaraca. Upravo je Đoković, kao igrač s možda i najboljim kretanjem na travi ikada, pohvalio Alcaraza na tom segmentu igre.

Ipak, ono gdje je Španjolac najviše napredovao u kratkom vremenu je mentalna priprema. Prije nešto više od mjesec dana Alcaraz je izgubio polufinale Roland Garros protiv Đokovića u kojem je imao problema s grčevima. Đoković ga je u zadnja dva seta tog meča razbio s dva puta po 6:1 iskoristivši Alcarazove probleme.

Alcaraz je vrlo vjerojatno u glavi vrtio taj meč kada ga je Đoković u prvom setu finala Wimbledona ponovno savladao sa 6:1, no vratio se, i to pobjedom u tie-breaku. Takvu reakciju mogu izazvati samo mentalni monstrumi, pogotovo ako znamo da je Đoković samo ove godine na Grand Slam turnirima do tog trenutka slavio u 15 uzastopnih tie-breakova.

Rivalstvo koje dolazi malo prekasno

Scena u kojoj na centralnom terenu Wimbledona Alcaraz podiže trofej je scena koja označava tektonsku promjenu u tenisu. Đoković još nije za mirovinu, no nedavno je navršio 36 godina te će pored ovakvog Alcaraza morati igrati još bolje nego li u recentnom periodu ako planira podebljati svoj broj trofeja.

Podsjeća to pomalo i na pojavu Nadala koji je natjerao onomad Federera da postane još bolji nego li je bio. Sam Federer je izjavio da ne bi imao ništa protiv toga da Nadal nikada nije zaigrao tenis jer bi bilo puno lakše boriti se za trofeje, no kako je upravo njegovom pojavom i tim rivalstvom razina njihova tenisa otišla za stepenicu više.

Nažalost, Alcaraz dolazi možda koju godinu prekasno. Iako će biti izuzetno uzbudljivo gledati US Open i potencijalni dvoboj branitelja naslova protiv čovjeka koji se vraća na turnir nakon restrikcija koje je imao zbog necijepljenja, upitno je koliko ćemo godina moći uživati u tom rivalstvu s obzirom na dobnu razliku od 16 godina između njih dvoje.

Izostanak ozljeda može dovesti do neviđene dominacije

Jednom kada uslijedi Đokovićev pad, s obzirom na viđeno od ostale konkurencije, mogla bi uslijediti dugogodišnja dominacija Alcaraza te prijetnja po brojne rekorde koje je postavila velika trojka prije njega. Prije navršene 21 godine je samo nekoliko tenisača osvajalo dva ili više Grand Slam naslova. Boris Becker, Bjorn Borg te Nadal dva puta, a Mats Wilander tri puta.

Alcaraz je već osvojio dva naslova, a prije nego li navrši 21 godinu, igrat će još i US Open i Australian Open te ima priliku postati najuspješniji igrač po broju Grand Slam titula u tom dobnom rangu. To ga postavlja i na put da skine rekord Đokovića po broju osvojenih Grand Slam titula u karijeri.

I dok je moguće da će mu se dogoditi koji poraz od Holgera Runea ili Jannika Sinnera, kao igrača nešto višeg potencijala, oni ipak ne izgledaju kao tenisači koji će se iz godine u godinu boriti ravnopravno s Alcarazom za svaki Grand Slam.

Možda mu otkinu koji, možda otkine koji još i Medvedev ili netko sličan, ali dugoročno i bez ozljeda nitko ne izgleda kao tenisač o kojem ćemo pričati da je bio rival Alcarazu u godinama koje dolaze. 

Tenisu je bila potrebna nova zvijezda i u ovom mladom Španjolcu je ona definitivno dobivena. Alcaraz ne samo da je vrhunski tenisač koji s obzirom na godine i konkurenciju može osvojiti više Grand Slam turnira nego li itko prije, već je i izuzetno karizmatičan lik kojeg gotovo svi obožavaju. Malo tko će protiv njega moći igrati, no s obzirom na viđeno od ostalih, teniska publika će to rado prihvatiti.