HRVATSKI košarkaši u posljednjem kolu skupine C Eurobasketa u Milanu su pobijedili Ukrajinu 90:85 i završili na trećem mjestu s omjerom 3-2. Da su pobijedili s osam ili više razlike, bili bi drugi. Imali su priliku za to, ali su namjerno promašenim slobodnim bacanjem Bojana Bogdanovića izabrali biti treći.

Ta im pozicija, smatraju, donosi lakši ždrijeb u četvrtfinalu, iako u dosadašnjih pet nastupa nisu pokazali da će biti favoriti ni u osmini finala, bez obzira na protivnika. Osim toga, tom su odlukom otvorili priliku Srbiji, koju su po svaku cijenu htjeli izbjeći, da večeras porazom od Poljske izabere Hrvatsku kao protivnika.

I Srbija može identično kalkulirati

To se vjerojatno neće dogoditi, jer Srbi su osjetno bolji od Poljaka, a također su i svjesni da im je utakmica s Hrvatskom nepotrebna mina na putu, jer su je bez obzira na razliku u kvaliteti kroz povijest redovito pobjeđivali vrlo tijesno. Ali i oni bi, baš poput momčadi Damira Mulaomerovića, mogli gledati korak dalje i procijeniti da su im Litva ili Španjolska lakši protivnik u četvrtfinalu nego Francuska ili Turska.

Tek će se večeras znati s kim će Hrvatska u nedjelju igrati u osmini finala, ali je jasno da će, u slučaju pobjede, u četvrtfinalu na boljeg iz dvoboja Španjolske i Litve. Da je pobijedila Ukrajinu s osam ili više razlike, u potencijalnom četvrtfinalu išla bi na europskog prvaka Sloveniju.

Smije li si Hrvatska uopće dopustiti da bira protivnika u fazi koju još nije ni osigurala?

Realno je vidjeti Sloveniju kao težeg protivnika u četvrtfinalu. Nije realno da momčad kao što je Hrvatska razmišlja o četvrtfinalu prije nego što je uopće saznala tko joj je protivnik u osmini finala. Nije normalno da reprezentacija, koja je kroz povijest i u puno jačim izdanjima dobila dvije eliminacijske utakmice na velikim natjecanjima u 27 godina, bira protivnika korak unaprijed.

Ne treba moralizirati o sportskom duhu, jer niti je Hrvatska pustila utakmicu niti bi to bio prvi takav slučaj na Eurobasketu, a kamoli svijetu sporta. Ali kada protivnika bira momčad koja je dosad ostavila dojam momčadi koju će drugi rado izabrati, to je ozbiljno izazivanje sudbine.

Ćiri se obilo o glavu, vaterpolisti osvojili medalju

Kalkulacije su sastavni dio sporta, a povijest pamti pozitivne i negativne ishode odluka o biranju protivnika puštanjem utakmica ili igranjem na manji rezultat. Hrvati vjerojatno najbolje pamte nogometni Euro 1996. kada je Ćiro Blažević poslao pričuvnu postavu reprezentacije na Portugal, izabrao Njemačku u četvrtfinalu i ispao.

S druge strane, vaterpolska reprezentacija je 2016. u Riju bezočno pustila puno slabijoj Francuskoj kako bi izbjegla Srbiju u četvrtfinalu, što se pokazalo dobrom odlukom jer su se s nadmoćnim Srbima sastali tek u finalu i ipak se vratili kući sa srebrom. Ali to ne mijenja činjenicu da je utakmica s Francuzima bila jedan od najljigavijih trenutaka u povijesti hrvatskog sporta.

Ako izgube u osmini finala, ispast će smiješni

Tek ćemo vidjeti kako će se ova košarkaška priča rasplesti, ali ako se Bojan Bogdanović i društvo u nedjelju oproste od Eurobasketa porazom od Srbije ili Finske, ispast će smiješni zbog svoje odluke, a tu mrlju neće moći isprati najmanje do idućeg Eurobasketa 2025. godine. Svakako su sada sami sebi nametnuli pritisak da moraju proći u četvrtfinale.

Ako se odluka pokaže ispravnom i Hrvatska preko Finske pa Španjolske ili Litve prođe u polufinale, ispast će proračunati genijalci, koji su bili svjesni svojih mogućnosti i s pravom će se moći narugati svima koji su ih kritizirali, uključujući ovog autora.

Problem je u tome što dosad nisu ostavili dojam da su spremni za takav pothvat. U prvoj utakmici su se držali u egalu dok Grci nisu odlučili da je dosta. Nedorasle Britance razbili su u jednoj četvrtini, a u ostale tri se nisu isticali od njih. Šuterski neugodnu, ali talentom zakinutu Estoniju jedva su dobili, kao i danas Ukrajinu. Poraz od domaćina skupine može se svakako tumačiti, ali Italija ni po čemu ne bi trebala biti jača od Hrvatske.

Najveći dobitak grupne faze je Dominik Mavra

Dobra je vijest to što je protiv Ukrajine Hrvatska uklonila dva najveća problema iz prve četiri utakmice. Imala je samo osam izgubljenih lopti (devet manje od prosjeka), a protivnicima je dopustila samo šest napadačkih skokova (upola manje od prosjeka). Ali unatoč tome tek je serijom od četiri trice u posljednjih šest minuta prelomila utakmicu, pretvorivši zaostatak od četiri u prednost od pet poena.

Bojan Bogdanović opet je bio glavna napadačka snaga s 27 poena, ali kao drugi hrvatski strijelac neočekivano se istaknuo Dominik Mavra. Posebno je bio dojmljiv u prvom poluvremenu, u kojem je postigao 11 poena, a završio je s 13 uz četiri asistencije, dva skoka, jednu ukradenu i niti jednu izgubljenu loptu.

U Milanu je već bio bljesnuo s 11 poena protiv slabih Britanaca, ali i Talijanima je u samoj završnici nakon prodora zabio uz dodatno bacanje kada je Hrvatskoj očajnički trebao koš. 

Ako je klasa trojice NBA igrača i trojice euroligaša u hrvatskom sastavu neupitna, ostatak rostera ostavljao je brojne upitnike, ali mladi centar Karlo Matković i Mavra u Milanu su se pokazali vrijednima mjesta u osnovnoj rotaciji Damira Mulaomerovića. I dok je Matković velik potencijal, koji je ove godine izabran na NBA draftu, Mavrina priča puno je kompleksnija.

On je još od kadetskih dana bio velika nada hrvatske košarke da će napokon dobiti razigravača budućnosti, koji će naslijediti Roka Ukića kao prvi play reprezentacije. Bio je dio generacije KK Zagreba s Dariom Šarićem i Mariom Hezonjom koja je osvojila juniorsku Euroligu, a reprezentacija je s njima trojicom kao glavnim igračima postala europski prvak u U-16 i U-18 kategorijama.

Foto: Mavra, Šarić i Hezonja 2011. (Igor Kralj/PIXSELL)

Ali u prelasku u seniorsku košarku putevi su im se razišli, a Mavra je uz probleme s ozljedama u toj osjetljivoj fazi karijere imao nesreću da su svi klubovi na njegovu poziciju dovodili Amerikance i kočili mu razvoj. Kao rotacijski igrač osvojio je s Cibonom ABA ligu 2014., a nakon odlaska Jerela Blassingamea konačno postao prvi play, ali kad je na klupu došao današnji izbornik Mulaomerović i doveo iz Zadra Amerikanca Florencea, Mavra je opet pao u drugi plan.

Nikad nije došao na visoku klupsku razinu, osim u hrvatskim klubovima igrao je u Poljskoj, Makedoniji, Litvi i Sloveniji, a u španjolskom Joventutu izdržao je jedva mjesec dana od početka sezone. Posljednje tri sezone igrao je u Zadru, postao prvak i MVP prvenstva, prošle sezone bio je i kapetan, a ove se preselio u Split.

S 28 godina Mavra je i dalje samo odličan igrač za slabu hrvatsku ligu, a u reprezentaciji se do sada nije nametnuo ni isticao od protukandidata poput Roka Rogića, Martina Junakovića, Gorana Filipovića ili u posljednje vrijeme Lovre Gnjidića. Zato je, uostalom, Hrvatska naposljetku i dala putovnicu Jaleenu Smithu da riješi problem razigravača.

Mavra će i dalje imati problema protiv fizički jačih bekova, ali najveći dobitak iz Milana je spoznaja da mu reprezentacija bez straha može vjerovati na desetak minuta po utakmici.

A kad smo kod igrača iz drugog plana, odlična je vijest i trica Ivana Ramljaka, kojom je Hrvatska zaključila seriju 12:3 i preokrenula utakmicu s Ukrajinom. Obrambeni specijalist u pravilu je igrač manje u napadu, a ta mu je trica prvi koš uopće na ovogodišnjem Eurobasketu. Ako će ona protivnike u nokaut-fazi odvratiti od odluke da ga puštaju samog na šut, mogla bi biti puno vrednija od tri poena koja je donijela.