Koga briga za UFC? Hrvati, Srbi i ostatak Balkana imaju nešto puno bolje

PROTEKLOG vikenda je na zadarskom Višnjiku održana 21. velika priredba Fight Night Championshipa (FNC), najpopularnije i najveće regionalne MMA organizacije, koja polako, ali sigurno napreduje i prema vrhu Europe kada je riječ o najboljim borilačkim platformama.
FNC je pojava kakva je nasušno nedostajala slobodnoj borbi na Balkanu. Samo pet godina nakon prvog eventa, koji je održan u zagrebačkom American Top Teamu, maloj dvorani koja služi prije svega za trening, FNC puni sale i hale diljem bivše Jugoslavije. Fanovima borilačkog sporta to je postalo uzbudljivije od UFC-a.
Upali su u vakuum koji je predugo trajao
MMA sport je godinama bio u velikom problemu. Nakon sada već prapovijesnih dana, u kojima su borci poput Cro Copa i Zelga Galešića zaljubili Balkan u MMA, bilo je potrebno izgraditi sustav koji bi amaterima i profesionalcima dao podlogu za napredak i iskakanje na međunarodnu scenu.
Dugo godina je apsolutni primat držao FFC, Final Fight Championship, organizacija koja je na čelu s Orsatom Zovkom održavala evente na Balkanu, ali i u SAD-u. Osim MMA-a, bavila se i boksom te kikboksom. No, još prije desetak godina, FFC je počeo gubiti svoj sjaj.
Eventi su bili sve manje gledani, hajp oko borbi sve manji i nastao je vakuum u kojem za regionalne borce uskoro nije bilo prave pozornice. Bo je tu i tamo poneki, negdje manje, a negdje više uspješan pokušaj da se sport osovi na noge (posebno u Srbiji u kojoj je u jednom trenutku naglo buknuo broj organizacija), ali nijedan nije bio dovoljno moćan da preuzme čitavu scenu.
S financijerima iz Amerike,čelnicima poput poduzetnika Boba Bermana i Narcisa Mujkića i šefom Draženom Forgačem, FNC je prvo izgradio sustav koji je omogućio amaterima da imaju borbe s najboljom regionalnom konkurencijom i napreduju.
To im je dalo šansu da se u kontroliranim uvjetima probiju na svjetlo dana, za razliku od prethodne generacije regionalnih boraca koja se probijala tako što je slana kao topovsko meso u svaki kutak globusa. Uskoro su počeli jačati i klubovi poput zagrebačkog American Top Teama, pulskog Trojana ili srpskog Fight Companyja.
U njima su najbolji regionalni borci, pa čak i oni koji se bore na vrhunskoj razini poput Ante Delije, Aleksandra Rakića ili Roberta Soldića, počeli sve više surađivati, sparirati i izmjenjivati iskustva i znanja. Kako to obično biva u svijetu MMA-a, gymovi se međusobno itekako natječu i broje si pobjede protiv drugih ne bi li se pokazali najboljim u regiji. I to je doprinijelo popularizaciji FNC-a.
Kako su regionalni dvoboji preuzeli primat
Za razliku od drugih balkanskih MMA organizacija, koje su često rast htjele izgraditi na dovođenju odličnih, ali uglavnom isluženih starih boraca, FNC se okrenuo jednostavnijem i puno boljem receptu te je krenuo graditi regionalna rivalstva.
Sve je eksplodiralo okršajem Francisca Barrija Croate i Vase Psihopate Bakočevića u Šibeniku. Same najave njihovog meča i sučeljavanja imale su preko nekoliko stotina tisuća gledanja, a meč je srušio sve rekorde MMA-a na Balkanu.
I borci su sami u tome vidjeli poučak i počeli su graditi svoj imidž putem medija i društvenih mreža te su postajali zvijezde. FNC je skužio da će regionalna publika uvijek puno radije pogledati sraz između lokalnih boraca koji se ne podnose nego između dva vrhunska strana borca iza kojih ne stoji nikakva priča ni rivalitet.
U zadnje dvije godine FNC je napunio i beogradsku i zagrebačku Arenu, a mečevi između Slo Rockyja Mirana Fabjana i Darka Stošića, odnosno Aleksandra Jokera Ilića bili su najiščekivaniji MMA eventi te godine.
Pogledate li bilo koji portal ili specijalizirane Facebook stranice, veliki regionalni okršaji (i oni koji se tek dogovaraju) uvijek izazovu više interesa od, primjerice, UFC-ovih borbi za pojas prvaka.
Jasno, i FNC dovodi strane borce, ali oni ne dominiraju i u suštini imaju dvije svrhe - donijeti određenu kvalitetu u razvojni poticaj domaćim borcima, ali i djelomično se proširiti na druga tržišta u Europi te privući dio publike s drugih dijelova kontinenta, koja u pravilu gleda samo svoje lokalne organizacije.
Produkcija je bolja od UFC-a
Naravno, kvalitetom se roster FNC-a ne može niti će se ikada moći uspoređivati s najjačim svjetskim organizacijama poput UFC-a, ali to nikada nije bio ni cilj Forgača i ekipe koja stoji iza cijelog projekta.
Dali su Balkanu nešto sasvim drugo, a pojavom nimalo ne zaostaju za najboljim svjetskim organizacijama. U Zagrebu su evente držali i UFC i KSW, ali daleko najbolja atmosfera i produkcija cijelog eventa bila je baš na FNC-u.
FNC se jako trudi i oko marketinga, ulaže u društvene mreže i stalno snima najave. Ona snimljena uoči eventa u Beogradu je jedna od najbolje snimljenih najava nekog borilačkog eventa uopće, a odnedavno je pokrenut i projekt Fight Of Nations po uzoru na UFC-ov The Ultimate Fighter.
Riječ je o reality showu u kojem su dva profesionalna borca treneri mlađim borcima-amaterima koji se međusobno bore. Pobjednik turnira dobiva nagradu (obično šansu i ugovor), a treneri se nakon emitiranja showa međusobno tuku.
Za razliku od prijašnjih MMA organizacija, koje ili nisu prodavale svoje prijenose ili su one bile vezane za lukrativna TV prava, pri čemu su navijači morali kupiti čitav paket jedne TV kuće, FNC od početka daje PPV-ove za svoje evente na raznim platformama po pristupačnim cijenama.
Jako pazi i na detalje u prijenosu pa je angažirao više poznatih novinarskih lica kao voditelje programa, kao i profesionalnih boraca koji analiziraju poteze tijekom mečeva. Prilikom zadnjeg prijenosa je fantastičan posao upravo u tom segmentu odradila Sara Luzar Smajić, hrvatska MMA borkinja.
FNC se razgranao u sve kuteve Balkana - osim spektakularnih evenata u vodećim gradovima regije - Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, animirao je i gledatelje u manjim sredinama poput Zadra, Pule, Medulina, Bugojna, Ljubuškog, Siska, Karlovca i Zaboka.
Ostalo je još manje od dva mjeseca do velikog UFC 314 eventa u Miamiju 12. travnja na kojem će se, prema zasad potvrđenim informacijama, boriti velikani poput Gilberta Burnsa, Dominicka Reyesa ili Jima Millera. Ali koga na Balkanu briga za to. Par sati ranije, svi će gledati ono što jedva čekaju, FNC-ov event u Ljubljani.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati