THOMPSONOV koncert, točnije reakcija državnog vrha na ustaški pozdrav "Za dom spremni", koji je, među stotinama tisuća na koncertu izgovorio i ministar obrane RH, označio je ulazak ustaštva u hrvatski mainstream. Njonjo, Plenković i Milanović za samo par dana ovog ljeta prešli su ogroman put. Od distanciranja i osude izdajničkog, zločinačkog i poraženog režima te najveće sramote u povijesti Hrvatske i Hrvata, do ne samo toleriranja, nego i prihvaćanja njegovog najvažnijeg simbola.

Zaštitni znak pokreta koji je masovno klao postao je mjera domoljublja

Pozdrav režima i zaštitni znak pokreta koji je godinama držao koncentracijske logore za djecu, svirepo mučio i ubijao desetke tisuća civila Srba, Židova, Roma, ali i Hrvata, nakon toga više nije iskaz zloće i mržnje, nego mjera domoljublja. U mjesec dana ovog ljeta u Hrvatskoj se više nego ikad prije od navodnog kraja rata zveckalo i hvalilo oružjem, ali i ustašovalo. ZDS je odjekivao i na jubilarnoj proslavi Oluje u Kninu,a  istom prilikom veličala se i zločinačka NDH.

Kao i uvijek u zadnjih četrdesetak godina hrvatske povijesti, događaji na tribinama prethodili su i navijestili one na ulicama i trgovima. Tako su dva dana prije Dana pobjede navijači Hajduka na punom Poljudu pred utakmicu s Istrom sebe i igrače prilikom dolaska nevremena zbog kojeg je nestalo struje na stadionu hrabrili skandiranjem "Ajmo ustaše". Nakon toga se s Torcidinog sjevera čulo "Za dom", a ostatak Poljuda viknuo je "spremni".

Hajdukova sramotna šutnja

Odmah zatim, ali i u danima koji su slijedili, svjedočili smo sramotnoj šutnji Hajduka o tome. Navijači Hajduka naravno su hvalili sami sebe i svoje navijanje po pljusku te sjajnu atmosferu koju su stvorili.

Ali Hajduk, kao klub koji se diči svojim antifašizmom i koji je bio klub Narodnooslobodilačke vojske, Hajduk koji je odbio igrati pod talijanskim fašistima kojima su Dalmaciju izručile "ajmo ustaše", koje su pozdravljale onako kao što sada rade sve tribine Poljuda, Hajduk kao simbol slobodarskog, puntarskog, antifašističkog i hrvatskog Splita, utopio se u novom ustaškom mainstreamu i lošoj staroj hrvatskoj šutnji.

Samo tri dana nakon toga glavna tema sportskih medija u državi bila je ta da će gol novog prvoligaša Vukovara 1991. na prvenstvenoj utakmici kod Dinama braniti Srđan Nedić, 18-godišnji junior bez ijedne seniorske minute.

Mladić iz Vukovara lajka četnike

Dosad anonimni tinejdžer tako je postao vrlo zanimljiv javnosti i ljubiteljima nogometa. Oni su krenuli čeprkati po profilima mladog Srđana na društvenim mrežama. Naravno, prvi dio tog istražiteljskog pothvata jest da se vidi koga je sve zapratio od profila i stranica na Instagramu.

Slijedilo je odvratno otkriće. Mlađahni Vukovarac lajkao je stranicu "Četnici 1941", zbog čega je ekspresno otpušten iz kluba koji nosi ime po gradu i godini koji nikada neće zaboraviti četnike i njihova zlodjela.

Zaštitni znak pokreta koji je masovno klao postao je mjera rodoljublja

U opisu profila kojeg je Nedić lajkao stoji "Službena stranica rodoljublja (ili po hrvatski 'domoljublja')" te "Rodoljublje i ljubav prema kralju i otadžbini. Kosovo Srbija", ispisano na ćiriličnom pismu.

Posljednja objava na profilu je fotografija Dragoljuba Draže Mihajlovića, vođe zločinačkog četničkog pokreta. Simbola pokreta koji je desetljećima, od Drugog svjetskog do ratova 90-ih, svirepo mučio i ubijao desetke tisuća civila Hrvata, Muslimana, Albanaca, ali i Srba.

Ali i pokreta i osobe koji u Srbiji i među Srbima već dugo nisu iskaz zloće i mržnje, nego mjera rodoljublja. Za razliku od Hrvata, kojima ustaše tek sada postaju dobri dečki, Srbi su odavno prešli ogroman put. Od distanciranja i osude izdajničkog, zločinačkog i poraženog režima te najveće sramote u povijesti Srbije i Srba, do ne samo toleriranja, nego i prihvaćanja njegovog najvažnijeg simbola, kojeg od milja zovu Čiča Draža.

Nedić se zatim ispričao i objasnio da je spomenutu stranicu lajkao kada je imao 12 godina, "bez svijesti o značenju i posljedicama svojih mrežnih aktivnosti, zapratio sam stranicu čiji sadržaj danas ni ne podržavam niti razumijem zašto sam to učinio."

Srđane, mladost ne opravdava besvest

Mladom Srđanu može se na ovo odgovoriti pjesmom kultnog srpskog benda Disciplina Kičme, koja se zove "Mladost ne opravdava besvest". Baš nikakvo opravdanje za to što je lajkao četnički profil nije što je tom prilikom imao "samo 12 godina". Već vrlo dugo djeca znaju sve o društvenim mrežama i sve preko njih doznaju i prije desete godine. Nigdje, a posebno u Vukovaru, četnike i četništvo ne može lajkati itko normalan.

To što se na stadionu u Splitu i Dalmaciji, koje su ustaše predale talijanskim fašistima da ih ubijaju, siluju, ruše i pljačkaju (i to često u suradnji s četnicima) skandira ustašama te to što golman klinac iz Vukovara, grada koji su četnici ubijali, silovali, rušili i pljačkali, te iste četnike lajka, pokazuje da se na naše tribine i stadione samo prelilo ono iz Sabora i Vlade.

Isto smeće

Tamo su ustaše i četnici bili i jesu uvaženi zastupnici i koalicijski partneri. S obzirom na to, nije čudno da se u Hrvatskoj i njezinoj nogometnoj ligi navijači partizanskog kluba klanjaju ustašama, a mali golman iz Vukovara četnicima. Jednima i drugima otkrit ćemo ono što im neće reći ni Njonjo, ni Plenković ni Vučić ni Stanimirović - ustaše i četnici su isto smeće.