NAKON završetka drugog mandata na klupi slovenske reprezentacije, Matjaž Kek ponovno je slobodan trener, a ta je vijest izazvala brojne reakcije, ponajviše u Hrvatskoj gdje uživa poseban status. U opsežnom intervjuu za slovenski Sportklub, slovenski stručnjak progovorio je o svojoj budućnosti, ali i mogućnosti potpunog povlačenja iz nogometa.

Uvijek na meti hrvatskih velikana

Odlaskom sa slovenske klupe Kek je opet postao zanimljiv brojnim klubovima. U Hrvatskoj ima gotovo kultni status koji je izgradio povijesnim naslovom prvaka s Rijekom, pa je postalo dio nogometnog folklora da se njegovo ime spominje svaki put kad se zatrese klupa Dinama, Hajduka ili Rijeke. Dok je bio izbornik, 64-godišnjak je takve špekulacije odbacivao, no sada je situacija drugačija.

"Iskreno, ni s kim još nisam razgovarao. Zastupnika sam imao samo onda kad sam išao u Arabiju, pa i tada su me… Da ne bih rekao nešto što nije prikladno za televiziju, jer to gledaju i mlađi. Mnogo puta sam bio sam u toj ulozi, kad te već mijenjaju i 'pred nos' ti guraju svakog dana drugog.

Svjestan sam tog medijskog stroja koji melje i uvijek se pojavljuju nove informacije. Iz poštovanja prema svojim kolegama ne bih si dopustio da razgovaramo na takav način, ako klubovi imaju svoje trenere koji marljivo rade", rekao je Kek.

Razmišlja o povlačenju iz nogometa

Ipak, slovenski je stručnjak otkrio i nešto što su rijetki očekivali. "Razmišljam o tome da bih se čak povukao iz nogometa na neko vrijeme, iako se svi oko mene tome smiju i kažu da je to nemoguće. No, kroz život i karijeru stvorio sam i onaj drugi dio Matjaža… Neki to ne razumiju, neki govore da je to nemoguće. Ja pak ne idem svaku večer spavati i ujutro se budim s nogometom. Moj krug prijatelja ima vrlo malo dodirnih točaka s nogometom."

U razgovoru se Kek dotaknuo i privatnog života, o kojem inače rijetko govori u javnosti, otkrivši što ga ispunjava izvan sporta. "Sve što me ispunjava kao čovjeka. Ponekad na biciklu, ponekad u šetnji. Imao sam i ozbiljne zdravstvene probleme i tada su mi ponovno pomogli ti pravi prijatelji.

U međuvremenu, u tom razdoblju drugog mandata, preminuo je i moj otac. I onda si pokušavaš izgraditi i taj svijet bez lopte, iako sam se s njom rodio. Ponekad si mogu zamisliti, a ponekad i ne, kakav će biti život ako odem iz nogometa", razmišlja Kek.

"S Kekom nije lako raditi"

Osvrnuo se i na kritike, ali i pošteno priznao da i sam ima osobine zbog kojih suradnja s njim nije uvijek jednostavna. "O tim silnim ponudama… Ne, nemam agenta i niti ga ne tražim. I tu sam vrlo svoj, ponekad čak i previše tvrdoglav. Ako pak budem mogao negdje pomoći, onda s veseljem. Možda čak i s mladima. Svi pak znaju da s Kekom nije lako raditi. Ja sam tip koji je ponekad nevjerojatno tvrd. To je istina, to svi znate, ali ne želite reći naglas.

Pošteno je pak da ja to kažem. Možda zato u glavi prebirem one stereotipe - oni te smatraju uvrijeđenim, pa kad čujem, ovaj je 'bunkeraš'. To je pravo ljudi. Pa i sam kažem - ovaj mesar je dobar ili ovaj je malo manje dobar. Ili pak ovaj novinar zna uplivati u prijenos i dočarati ga, a drugi govori kao da mu je to najveća muka. Pa i ja ocjenjujem", naglašava.

Sjećanje na Ćiru

Za kraj, progovorio je o budućnosti trenerskog posla i legendama od kojih je učio. "Stariji treneri se moramo prilagoditi. Zato volim pogledati oči i reakcije recimo trenera Alberta Riere. Pa sam imao nekad prije mogućnost kontaktirati Arsena Wengera, Vicentea Del Bosquea, pa recimo Ćiru Blaževića.

Kad sam prvi put došao u Rijeku i sjeo pored Blaževića, nešto mi se smrzlo. To je pak svijet našeg nogometa, zato ne želim da se dijelimo, želim da smo što prije jedinstveni. S jednom mišlju koja vodi do uspjeha i vodi do euforije", zaključio je Kek.