15. VELJAČE 1985. prekinut je meč Svjetskog prvenstva u šahu 1984./85. između Garija Kasparova i Anatolija Karpova, koji se igrao u Moskvi. Meč je trajao punih pet mjeseci, dulje od bilo kojeg svjetskog prvenstva prije ili poslije toga. S vremenom je natjecanje dobilo simboličnu težinu – vjerovalo se da bi njegov ishod mogao odražavati i budućnost Sovjetskog Saveza.

Ako bi pobijedio Karpov, to bi bio znak da je stara garda još uvijek živa u zemlji koja je sve više klizila prema raspadu. Ako bi, pak, pobijedio Kasparov, to bi bila potvrda da su promjene neizbježne, da dolazi nešto novo, svježe, uzbudljivo, ali i zastrašujuće. A prekinuti meč nakon 48 iscrpljujućih partija, bez pobjednika? Što je to značilo?

Tradicija nasuprot modernosti

Šah je u Sovjetskom Savezu bio popularan poput američkog nogometa u Sjedinjenim Državama. Dominacija sovjetskih šahista u drugoj polovici 20. stoljeća bila je neupitna. FIDE je prvo Svjetsko prvenstvo organizirao 1948. godine, a od tada pa do kraja stoljeća odigrana su 23 meča. Samo je jedan naslov otišao u ruke igrača izvan Sovjetskog Saveza – Amerikancu Bobbyju Fischeru 1972. godine.

"U vrijeme Hladnog rata, kada je Sovjetski Savez tražio svaku priliku za pokazivanje svoje nadmoći, ni šahisti nisu bili izuzeti iz tog procesa. Njihova dominacija bila je dijelom potaknuta i povlasticama koje su im bile omogućene. 'Uvjeti za igrače nisu se mogli usporediti s onima na turnirima na Zapadu', rekao je ruski šahovski velemajstor i emigrant Gennadi Genna Sosonko. "Imali su neograničen pristup restoranima, hotelima, enormne honorare u dolarima i tvrdoj valuti. Bilo je to nezamislivo za tadašnje prilike u Sovjetskom Savezu."

Do 1984. godine Karpov – trostruki svjetski prvak i utjelovljenje sovjetskih ideala – već je cijelo desetljeće bio nacionalni ponos. "Bio je pravi Rus iz Urala, koji je predstavljao našu zemlju s ponosom i dostojanstvom", kaže Sosonko. "Bio je poput boga u Rusiji."

Kao jedan od rijetkih sovjetskih šahista koji su smjeli igrati na turnirima u inozemstvu i osvajati nagrade u lokalnim valutama, Karpov je postao jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. "Bio je jedan od trojice ili četvorice ljudi u cijelom Sovjetskom Savezu koji su dobili automobil marke Mercedes. Jedan je bio Brežnjev, drugi (pjevač Vladimir) Visocki, a treći Anatolij Karpov. Povlastice koje je uživao bile su gotovo nevjerojatne. Nije se mogao usporediti s bilo kim drugim u Rusiji."

Kasparov – glasnik promjena

Kasparov je, s druge strane, bio njegova potpuna suprotnost. "U očima partijskih čelnika imao je nekoliko nepovoljnih karakteristika", kaže Sosonko. "Prvo, nije bio etnički Rus – bio je napola Židov, napola Armenac, i dolazio je iz Bakua. Sovjetski Savez bio je izrazito antisemitski."

Unatoč vezama s tadašnjim prvim tajnikom Komunističke partije Azerbajdžana – i budućim predsjednikom države – Hejdarom Alijevim, mladi izazivač nije bio ni izbliza lojalan Partiji kao Karpov. "Već se tada znalo da je Kasparov mlad, ambiciozan i da pripada novom valu", objašnjava Sosonko. "Nije bio disident, ali nije ni podržavao režim. Njegovi prijatelji bili su glumci, umjetnici i intelektualci, ljudi koji nisu dijelili stavove tadašnje vlasti. S druge strane, Karpov je bio odani zagovornik sovjetskog društva."

Karpovljeva konzervativnost i Kasparovljeva radikalna priroda odražavali su se i u njihovom šahu. "Tu se odvijao sudar titana, i to stilski", kaže američki velemajstor i šahovski povjesničar Andrew Soltis za CNN Sport. 

Iscrpljujući dvoboj

Svjetsko prvenstvo u šahu 1984. godine, igrano prema starim pravilima natjecanja – gdje prvak postaje onaj tko prvi osvoji šest partija, dok se remiji ne računaju – započelo je 10. rujna. Nakon devet partija i 25 dana, Karpov je imao naizgled nedostižnu prednost od 4:0. Kako je Kasparov počeo sve bolje razumijevati igru, sljedećih 17 partija završilo je neriješeno, da bi Karpov u 27. partiji ponovno pobijedio i time došao na korak do titule.

No Karpov više nije igrao kao na početku meča. Počeo je griješiti, a Kasparov je u 32. partiji konačno ostvario svoju prvu pobjedu.

Sljedećih 14 partija završilo je neriješeno, no potom je Kasparov pobijedio u 47. i 48. partiji te smanjio rezultat na 5:3. Iznenada, Karpov je djelovao izgubljeno. Je li moguće da njegov protivnik doista dolazi do velikog preokreta?

"Definitivno, momentum je prešao na Kasparova", tvrdi Soltis. "Mislim da bi uspio doći barem do izjednačenja s pet pobjeda. A u toj situaciji, kladio bih se na Kasparova. Karpov je bio samo sjena igrača kakav je bio na početku. Karpov koji je započeo meč 1984. nije bio isti onaj Karpov koji ga je završio 1985."

Napetost i iscrpljenost ostavili su traga na aktualnom prvaku, koji je tijekom meča izgubio čak 10 kilograma. "Karpov je bio vidno iscrpljen, umoran i sve slabiji. Nije dobro spavao. Njegovi su pomoćnici govorili da je na početku meča lijegao u ponoć, zatim u dva ujutro, a kasnije i u četiri. Jasno je bilo da gubi snagu", objašnjava Soltis. "A nije ni bio težak čovjek. Sitnije je građe i doslovno je nestajao pred našim očima."

Upravo u tom trenutku, kada se činilo da je Kasparov preokrenuo tijek meča, a obojica su bila spremna nastaviti, predsjednik međunarodne šahovske organizacije FIDE Florencio Campomanes je donio jednu od najkontroverznijih odluka u povijesti šaha. Doputovao je u Moskvu i, pozivajući se na brigu za zdravlje igrača, objavio prekid meča. Dodao je da tu odluku podupire i Sovjetska šahovska federacija.

Dvostruka igra

Čak 40 godina kasnije, još uvijek nema jasnog odgovora na pitanje je li Campomanes – kojeg su neki kasnije nazivali Karpovmanes – imao skrivene namjere prilikom donošenja te odluke. Prema Sosonku, stvar je jasna: "FIDE, međunarodna šahovska organizacija, bila je potpuno pod kontrolom Sovjetskog Saveza", tvrdi on. "Znali smo, naravno, da je Campomanes bio na strani Sovjeta."

Neki su čak tvrdili da je Campomanes, koji je preminuo 2010. godine, bio agent KGB-a. Sosonko tu tvrdnju smatra prejednostavnom. "Nazvati ga KGB agentom previše je pojednostavljeno. Nije riječ o tome da je primao novac ili konkretne naredbe. No bez sumnje je bio na strani Sovjeta u svakom smislu", kaže Sosonko.

Soltis naglašava kako je Campomanes ranije donosio odluke koje nisu uvijek išle u prilog sovjetskim igračima te smatra da su tvrdnje o povezanosti s KGB-om "apsurdne". Ipak, ne krije mišljenje da su određene odluke tijekom meča išle u korist Karpova. "Najvažnija su bila odgađanja partija", objašnjava. "U to su vrijeme igrači mogli tražiti odgodu zbog bolesti, no svoje dane odmora već su bili iskoristili. A onda su iznenada stigle neobjašnjive odgode koje su naredili državni ili šahovski dužnosnici. Nije bilo suvislog objašnjenja. Postojala je neka nevidljiva ruka koja je pomagala Karpovu."

Istina vjerojatno nikad neće biti razjašnjena

Soltis se prisjeća i promjene u percepciji predsjednika FIDE-a tijekom meča: "Isprva se činilo da je Campomanes čvrst, čak i protiv Sovjeta. No tijekom meča ta se percepcija promijenila. Odjednom se činilo da Campomanes igra dvostruku igru – pomažući Karpovu i Sovjetskoj šahovskoj federaciji, koja je očajnički željela okončati meč. Nitko ne zna što se tada događalo u Campomanesovoj glavi, a nakon njegove smrti nikada nećemo saznati."

I dok istina o tom događaju vjerojatno nikada neće biti razjašnjena, kasniji su događaji oblikovali percepciju meča iz 1984./85. Kasparov je iste godine pobijedio u revanšu, a potom i u naredna tri svjetska prvenstva protiv Karpova, čime je stekao status jednog od najvećih šahista svih vremena. No, možda još važnije, današnja Rusija i dalje koristi sport kao sredstvo za promicanje svojih interesa u svijetu.