U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. America's Cup bio je i ostao najprestižnija jedriličarska regata u povijesti, uz jedan nevjerojatan detalj - 132 godine nitko nije pobijedio američki New York Yacht Club. To je najduži pobjednički niz u povijesti sporta, koji je trajao sve dok u Newport nisu došli jedan luđak, jedan ekstrovert, jedan kockar i još 14 ljudi odlučnih da sruše američku dominaciju.

ŠPANJOLAC Antoni Bou je od 2007. godine osvojio 32 uzastopne titule svjetskog prvaka u motociklističkim trialsima. Pakistanac Jahangir Khan je od 1981. do 1986. dobio 555 mečeva u nizu u skvošu, a Nizozemka Esther Vergeer je 2013. otišla u mirovinu s desetgodišnjim nizom nepobjedivosti, odnosno 470 pobjeda zaredom.

Impresivni su to individualni rezultati, ali daleko najveći pobjednički niz u povijesti sporta imao je New York Yacht klub. Njujorški jedriličarski klub 132 godine nije izgubio utrku America's Cupa, što je bio i ostao najduži pobjednički niz u povijesti sporta, koji će teško itko ikada nadmašiti.

Regata je ime dobila po jedrilici America, koja je 1851. potpuno neočekivano pomela konkurenciju na tradicionalnoj regati oko Isle of Wighta. Američki New York Yacht Club došao je s revolucionarno dizajniranom jedrilicom, koja je u cilj ušla s nevjerojatnih osam minuta prednosti.

Regatu je na ciljnoj ravnini pratila i kraljica Viktorija. Nakon što je America ušla u cilj, znatiželjno je upitala domaćine u Royal Yacht Squadronu: "Tko je drugi?" Odgovorili su joj: "Vaše visočanstvo, nitko nije drugi."

Amerikanci su velebni pehar odnijeli kući i izazvali jedriličarske klubove iz čitavog svijeta da dođu po njega. Njihova pobjeda na Isle of Wightu bila je toliko uvjerljiva da se nitko do 1868. godine uopće nije ni usudio izazvati ih. Ostalo je, kako se kaže, povijest.

Amerikanci su se smijali izazivačima

Sljedeće 132 godine, odnosno 24 puta, New York Yacht Club uspješno je branio America's Cup. Britanci su sve živo pokušavali, ali bi svaki put doživjeli debakl i demoralizirani se vraćali kući. Kako su godine odmicale, a pobjede bivale sve uvjerljivijima, Amerikanci su s podsmijehom dočekivali izazivače i svisoka gledali kako se pate.

Branitelj naslova je na domaćem terenu organizirao utrku izazivača challenger series. Na nju su se mogli prijaviti svi, a ukupni pobjednik dobio je priliku jedriti protiv New York Yacht Cluba. U početku se jedrilo na dvije pa kasnije na tri pobjede, a u modernija vremena pobijedio je onaj koji je prvi došao do četiri dobivene utrke.

Jedrenje je sport bogatih, a tako je u i regatnom jedrenju. Jednostavno, tko ima više novca i više resursa, imat će i najbolji brod ili barem sve preduvjete da ima najbolji brod. New York Yacht Club (NYYC) bio je poput sekte.

Besramno bogato društvo, čiji su glavni sponzori svojevremeno, između ostalih milijardera, bile obitelji Vanderbilt i Rockefeller, što dovoljno govori samo za sebe. Sjedište je i danas u centru Manhattana, a prozori su oblika krme jedrenjaka iz 17. stoljeća. Članom ne može biti bilo tko, nego samo onaj tko dobije pozivnicu od klupskog vodstva. 

Alan Bond bio je kontroverzni, ali vrlo popularni englesko-australski biznismen. Bio je playboy, strašno bogati partijaner, koji se jednako dobro snalazio na poslovnim ručkovima kao i u noćnim klubovima. Bond je bio i kockar u poslovnom smislu, volio se zabavljati i odlučio je biti sponzorom Team Australije, jedriličarske ekipe koja je željela srušiti Amerikance.

Osim što mu je jedrenje postalo strast, Bond je znao da bi ga eventualna pobjeda gurnula na svjetsku poslovnu mapu, pa je i zato investirao u jedrenje. No, iako je bio težak milijune dolara, u gabaritima u kojima je djelovao NYYC Bond je bio - siromah.

Amerikanci triput pregazili Australce

Ljudi poput Bonda ne vole kad im se govori "ne". Silno je želio Amerikancima uzeti America's Cup, ali ni on ni skiper John Bertrand nisu imali rješenje. 1974. i 1977. izgubili su 4:0 i tek su 1980. dobili jednu utrku, ali su izgubili 4:1.

John Bertrand počeo je jedriti s 12 godina. Njegov pradjed konstruirao je tri jedrilice koje su neuspješno pokušale uzeti America's Cup. Djed mu je bio ribar, koji je cijeli život proveo na moru. Kao dječaka ga je vodio sa sobom i učio ga je o vjetrovima. Kad će zapuhati, kad će stati, kad će okrenuti.

"Djed mi je usadio to šesto čulo za vjetrove. Naučio me da ih razumijem i da ih osjetim i to mi je u budućnosti puno toga donijelo", rekao je Bertrand, čiji je otac također volio jedrenje. No, tad 15-godišnjeg Johna i njegovu obitelj 1961. je pogodila tragedija. U razmaku od nekoliko tjedana preminuli su mu otac, djed i pradjed. Jedini muškarac koji je ostao bio je on.

"To me očvrsnulo i postao sam iznimno fokusiran na sve što sam radio. Jedrenje je bilo moj život. Bio sam fasciniran America's Cupom još od malih nogu i sanjao sam da ga jednog dana osvajam. To mi je bio cilj. Amerikanci su bili nepobjedivi. Da bi pobijedio svojeg neprijatelja, moraš ga razumjeti", rekao je Bertrand, koji je to prenio i u praksu.

Dobio je stipendiju na prestižnom sveučilištu MIT (Massachusetts Institute of Technology) u Bostonu kako bi od Amerikanaca učio tehnologiju izrade jedrilica. Upisao je studij na odjelu brodogradnje, a završni rad imao mu je znakovit naslov - Optimalni kut napada na utrkama America's Cupa. Toliko je bio posvećen pobjedi.

"Godine sam proveo iza neprijateljskih linija, ha-ha. Učio sam neke njihove tajne i nakon MIT-ja sam naučio dovoljno da bih se mogao nositi s izazovom koji je predstavljala američka ekipa", rekao je Bertrand, koji je 1977. u Montrealu osvojio brončanu medalju u jedrenju u klasi finn.

Koliko god Bond imao novca, a Bertrand volje i želje da pobijedi Amerikance, ništa im nije polazilo za rukom. Godine 1977. NYYC ih je pomeo 4:0. Tri godine kasnije Dennis Conner ih je pobijedio 4:1 i ta jedna utrka koju su dobili bila je tek treća u šest pokušaja australskih momčadi da osvoje Cup.

Team Australia pokušavao je sve, ali nije išlo. Nije ni čudo kad se uzme u obzir sve što je Amerikancima bilo na raspolaganju. New York Yacht Club je za svaki America's Cup uložio oko 100 milijuna dolara u razvoj broda. Surađivali su sa State Departmentom, američkim ministarstvom obrane, kao i s NASA-om, koji su im pomagali oko dizajna i tehnoloških rješenja.

Bond i Bertrand znali su da im treba nekakav novi brod, ali i nova ekipa. Conner je u svojem brodu imao iskusne jedriličare, a Bertrand je tek počeo slagati svoju ekipu. No, nije se vodio nužno njihovim jedriličarskim iskustvom.

U ekipi ljudi koji nemaju veze s jedrenjem

Za navigatora odabrao je Franka Simmera, inženjera u rudniku uranija, koji nije imao baš nikakvog iskustva na moru. John Longley bio je učitelj u školi. Rob Brown bio je inženjer elektrotehnike. No, bilo je i vrhunskih stručnjaka, poput Hugha Treharnea, specijaliziranog za izradu jedara.

"Trebali su mi briljantni umovi golemog kapaciteta, koji su spremni podnijeti težinu zadatka kao što je osvajanje America's Cupa. Trebali su mi ljudi koji se mogu nositi s tom ogromnom dominacijom američke ekipe", rekao je Bertrand, koji je kandidatima poslao psihološki test na 14 stranica. Tijekom priprema od svojih je članova posade zahtijevao da vizualiziraju ono što je pred njima. Polegnuo bi ih na pod u polumraku i pričao bi im što ih čeka. 

"Čujte li vjetar? Vidite li jedra kako se napinju? Oko vas su helikopteri obalne straže. Vidite američku jedrilicu Liberty i na njoj Dennisa Connera. Osjećate vjetar..." Bertrand je na sve načine pokušavao pripremiti svoje ljude na bitku koja je pred njima. Dennisa Connera i Amerikance nije nazivao imenima, nego jednim nazivom - "crveni brod", jer je američka jedrilica Liberty bila crvene boje.

I dok se on služio alternativnim metodama, NYYC je Conneru i njegovoj ekipi platio 17-mjesečni kamp. Trenirali su, bili su u teretani, imali su uz sebe stručnjake i radili su sve da u svakoj sljedećoj utrci budu što bolji. Trenirali su šest dana tjedno, a na izradi jedrilice i jedra radila je ekipa od 30 stručnjaka.

Američke jedrilice bile su savršene do najsitnijih detalja. Imale su i tu auru nepobjedivosti, izgledale su veličanstveno i tako su i jedrile. NYYC je iza sebe imao State Department, NASA-u i 30 stručnjaka koji su ih dizajnirali. Alan Bond i John Bertrand imali su - Bennyja. I nikog drugog.

Ben Lexcen bio je filmski lik, potpuno atipičan dizajner jedrilica, koji je to radio bez ikakvog obrazovanja. Ne samo fakultetskog nego i onog osnovnog, školskog. Lexcen je iza sebe imao samo tri razreda osnovne škole i strašno teško djetinjstvo u kojem su ga roditelji napustili.

Živio je prvo u domu za nezbrinutu djecu, a onda kod djeda u australskom Newcastleu. Krenuo je u srednju tehničku školu, ali ju je odmah napustio nakon što su ga jako počeli zanimati jedrilice i jedrenjaci.

Prvi brod dizajnirao je sa 16 godina iako ga nitko nikad tome nije učio, a do trenutka kad je upoznao Alana Bonda početkom sedamdesetih, dizajnirao je jednu regatnu klasu brodova, koju je prihvatila i Međunarodna jedriličarska federacija. Lexcen je bio sušta suprotnost onome što se traži u svijetu tako preciznog dizajna, strašno malih margina i tehničke savršenosti. Brodovi su za njega bili umjetnost.

Australski Leonardo da Vinci

"Benny je bio drukčiji i nije želio biti ograničen nekakvim gabaritima. Bio je briljantan, ali opasan na jako puno načina. On je bio australski Leonardo da Vinci. Činjenica da nije išao u školu omogućila mu je da vidi puno šire, da bude slobodniji u onome što radi. Bio je nevjerojatan", rekao je Bertrand.

Lexcen je bio čudak, kao i svi genijalci. Imao je strašan tik na licu, bio je debeo, hodao je okolo bos, a često bi jednu noć spavao kod jednog, a drugu noć kod drugog prijatelja. Nije ga bilo briga što drugi o njemu misle.

Lexcen je dizajnirao sve jedrilice za Bondov Team Australia, ali nijedna nije bila dovoljno dobra. I on i Bertrand znali su da za utrku 1983. godine moraju pokušati nešto novo, nešto potpuno revolucionarno, čega se nitko prije njih nije sjetio.

"Jednog dana sjedili smo na obali i Benny je gledao galebove. Rekao mi je: 'Johne, pogledaj ih. Predivni su, svako pero kao da ima vlastiti kontrolni centar. Jedan pokret krilima i - u zraku su!' On je bio učenik prirode. Nisam bio siguran gdje ga to može odvesti, ali vrata su bila širom otvorena", prisjetio se Bertrand.

Za regatu 1983. Benny je bio odlučan da napravi brod koji će Johnu dati šansu protiv Amerikanaca. Otputovao je u Nizozemsku, u najveći centar za testiranje brodskih trupova, i razbijao je glavu time kako da brod učini bržim. Pokušavao je na sve načine, ali nije uspijevao. A onda mu je sinulo.

Bilo je to vrijeme bez interneta, WhatsAppa ili Skypea. K vragu, telefoniranje iz Nizozemske u Australiju bilo je strašno skupo. Lexcen je s ekipom komunicirao uglavnom preko faksa i jednog dana u Perth je stigla poruka: "Imam rješenje." Rekao je Bertrandu i ostalima da moraju doći i vidjeti što je napravio.

Jedrilice klase 12 metre (ne odnosi se na duljinu broda) dizajniraju se od 1905. godine i sve su, manje-više, istog oblika. Američke, koje su desetljećima gazile konkurenciju, bile su uglavnom sličnog oblika.

No, Ben Lexcen zaključio je da će pogaziti sve te postulate. Na testiranjima u Nizozemskoj zaključio je da će jedrilica biti znatno brža od konkurencije ako na kobilicu postavi krilca i okrene je naglavačke. Kako je John Longley rekao, kao da ste automobilu kotače stavili na krov.

"Bilo je sasvim jasno da se Benny igrao krilima, da je razmišljao o pticama i to je primijenio na dizajn broda. Nisam znao što da mislim. Nisam želio da sav trud i novac propadnu jer smo promašili s dizajnom", prisjetio se Bertrand trenutka kad je prvi put vidio Lexcenov dizajn.

Kako je Benny rekao ili svima otkaz!

Lexcenova testiranja pokazala su da je revolucionarna kobilica u idealnim uvjetima brža 20 minuta od one obične. Čitava ekipa bila je vrlo skeptična oko svega toga, ali konačni sud morao je dati Alan Bond, šef čitave zabave. Bond, stari kockar, nije dugo razmišljao.

"Napravit ćete brod kako Benny kaže ili ćete svi dobiti otkaz!" odgovorio im je i tako je rođena Australia II.

Na fizičkoj izradi jedrilice radili su svi u marini u Fremantleu kraj Pertha. Lexcen, kao što priliči svakom umjetniku, promjene i odluke donosio je na licu mjesta, bez previše projektiranja i računanja. Radio je na osjećaj. 

"Netko od nas rekao bi: 'On je potpuno lud.' Da, bio je lud. Bili smo svi mi, jer da biste se bavili ovim poslom i da biste postali prvakom svijeta, morate biti ludi. Ja sam bio luđak, to je sasvim jasno", rekao je Bertrand.

Bilo je to vrijeme začetaka kompjutora, pa su izradili i novi softver za računalne simulacije i osmislili potpuno novi način izrade jedara. Kad je sve bilo gotovo i kad su završili jedrilicu, predstavili su je svima u Perthu, ali sa zavjesom oko kobilice kako nitko ne bi vidio njihov revolucionarni dizajn.

"Australia II će osvojiti America's Cup. Napravili smo nešto što nikad prije nije viđeno i konačno imamo šansu", govorio je Alan Bond, dok je njegova supruga razbijala bocu šampanjca o pramac predivnog broda.

Izračuni su govorili da bi Australia II trebala pomesti konkurenciju, ako ne protiv Amerikanaca, onda sigurno u challenger seriesu. Bili su tu Francuzi, Talijani i Britanci i jako puno prašine podignulo se kad su Australci na suhom vezu u marini u Newportu na Rhode Islandu kobilicu svoje jedrilice sakrili zastorima.

Njihov potez izluđivao je konkurente i medije. U nedostatku boljih ideja, američki mediji napisali su da su Australci došli s nekom glupom idejom i u ilustracijama jedrilice umjesto kobilice su nacrtali klokana.

"Sve smo izračunali, ali nikad ne možeš znati kako će se toj novi dizajn nositi u stvarnim uvjetima, protiv drugih brodova i na otvorenom moru. Bili smo svjesni da ćemo ispasti ili genijalci ili potpuni debili", rekao je Skipp Lissiman.

Na utrku izazivača u ljeto 1983. došao je i Dennis Conner, koji je želio vidjeti kako izgledaju konkurenti koje će pomesti na finalnoj utrci America's Cupa u rujnu. Ono što je vidio nije se svidjelo ni njemu ni NYYC-u. Australia II rugala se konkurenciji. 

Policija čuvala Lexcenov dizajn

Amerikanci se uplašili. Izluđivalo ih je što nemaju pojma što su Australci stavili na dno broda i što tako revno skrivaju. Pokušavali su saznati na sve načine, pa su policija i zaštitari danonoćno čuvali australsku jedrilicu. Mediji su opsjedali Bena Lexcena i jednom su ga zamolili da im nacrta kobilicu.

Lukavi Lexcen nacrtao im je, naravno, krivu kobilicu s potpuno krivim krilcima. Kad su to vidjeli, svi drugi konkurenti su brže-bolje montirali krilca na svoje kobilice, a Lexcen bi ih obilazio i samo rekao: "Ha, ne znam, naša je ipak drukčija."

Što god radili, nisu imali šanse protiv Australije II. Od 55 utrka u natjecanju izazivača, Australia II dobila ih je 47, što je bio najbolji rezultat u povijesti challenger seriesa America's Cupa. Sve je bilo spremno za utrku protiv Libertyja, jedrilice New York Yacht Cluba, i skipera Dennisa Connera.

No, Amerikanci ništa nisu željeli prepustiti slučaju. Vrijeme do glavne utrke koristili su kako bi na sve moguće načine diskvalificirali Australce jer je bilo sasvim jasno da je Australia II i više nego ozbiljan konkurent. Osim što nisu željeli izgubiti titulu, Amerikanci nisu željeli izgubiti ni stotine milijuna dolara koje je ona nosila.

Grad Newport, u kojem se utrka održavala od 1930., na svakom America's Cupu zaradio je oko 100 milijuna dolara od posjetitelja. NYYC i Newport su na taj način savršeno surađivali, pomagali jedni drugima i od toga su jako dobro živjeli. Poraz od nekakvih Australaca, kojima je bosonogi boem dizajnirao brod, nije dolazio u obzir.

Tjedan dana prije utrke NYYC je podnio tužbu Međunarodnoj jedriličarskoj federaciji. Tvrdili su da nema nikakve šanse da je Ben Lexcen, čovjek bez ikakvog obrazovanja, sam došao na ideju o kobilici s krilcima i dizajnirao najbrži brod klase 12 metre u povijesti.

Prema pravilima natjecanja, dizajner jedrilice mora biti iz zemlje iz koje brod dolazi i jedrilica mora biti potpuno dizajnirana u zemlji iz koje dolazi. Preplašeni Amerikanci tvrdili su da su Lexcenu u dizajnu kobilice pomogli Nizozemci. 

Amerikanci željeli prevariti žiri

Kontaktirali su testni centar u Nizozemskoj i tražili od njih da to potvrde u pismenom obliku. Poslali su istražitelje u Wagenigen, a oni su nizozemskom dizajneru Peteru van Oosanenu već sastavili dopis u njegovo ime i tražili od njega da ga samo potpiše.

Van Oosanenu to nije padalo na pamet, odbio ih je i sve je rekao medijima. Žiri, koji je odlučivao o ispravnosti jedrilica, odlučio je u korist Australaca i Australia II dobila je zeleno svjetlo za regatu protiv Amerikanaca. Sve je bilo spremno za 14. rujna 1983. i početak, kako su je nazvali, utrke stoljeća.

"Bertrand je bio sjajan skiper sa sjajnom ekipom i, očito, sa sjajnim brodom. Nije mi bilo svejedno. Moram priznati da sam ih se bojao. Nisam želio biti prvi koji će izgubiti utrku za Amerikance", rekao je Dennis Conner.

Topovi sa sudačkog broda su opalili i jedrilice su krenule. Bertrand je odmah odmaknuo s tri sekunde prednosti i prvi put u povijesti izazivač je prvi došao do prve bove. Australia II je suvereno vodila, a onda - buuum! 

"Čuo se strašan prasak i nisam više imao potpunu kontrolu nad jedrilicom. Kad smo je povratili, stalno nas je vukla u jednu stranu i nismo imali nikakve šanse", rekao je Bertrand, koji je u cilj ušao s više od minute zaostatka za Connerom.

Otišla im je sajla u kormilu koju su popravljali čitavu noć. U drugom plovu sljedećeg dana Australci su opet dobro krenuli, ali odmah nakon starta puknuo im je nosač prednjeg jedra. Čitavo ljeto imali su jedan sitni kvar na jedrilici, da bi ih u prve dvije utrke America's Cupa brod dvaput izdao.

Jedrilica koja je trebala biti ozbiljan izazivač gubila je 2:0 nakon prve dvije utrke i Amerikanci su odahnuli. Na press-konferenciji nakon druge utrke bili su jako dobro raspoloženi, a predsjednik NYYC-a predvidio je da će utrka završiti 4:0 za Liberty. "Ajde, 4:1, da budem malo blaži", rekao je.

Bertrand je bio bijesan na Lexcena. Mjeseci i mjeseci truda i priprema otišli su u vjetar zbog, kako je vjerovao, ljudske pogreške. Uoči treće utrke rekao je Bennyju da provjeri brod od dna do vrha jer pravo na pogrešku više nemaju. Lexcen ga je uvjerio da je sve u redu.

Neviđena dominacija u trećoj utrci

Kad je sve funkcioniralo i kad nije bilo neplaniranih kvarova, Australia II izgledala je kao gliser. Svi Lexcenovi izračuni pokazali su se točnima jer Liberty nije imao nikakve šanse. Bertrand je u cilj ušao s tri minute i 14 sekundi prednosti, što je bila najveća prednost izazivača u jednoj utrci u povijesti. Team Australia posramio je NYYC, ali tek je smanjio na 2:1.

"Odustajanje nije bilo opcija. Vidio sam da su strašno brzi, ali isprike za poraz nisam imao. Morao sam napraviti sve što znam da ih pobijedim", rekao je Conner, koji je četvrtu utrku jedrio fantastično.

"Sve je radio savršeno. U sekundu je pogađao promjene vjetra, savršeno se branio i nisam mu mogao ništa. Imao je golemo iskustvo i to je jako dobro iskoristio, a ja sam napravio previše pogrešaka", rekao je Bertrand, čija je momčad gubila 3:1 i potpuno je potonula uoči pete utrke.

U Newportu se već počeo točiti šampanjac na ulicama. Sve se spremalo za još jedno veliko slavlje jer su svi vjerovali da Australci više nemaju šanse. Nisu vjerovali ni sami Australci koji kao da su samo čekali da sve završi.

"Bilo smo demoralizirani, sve to se nekako sručilo na nas. Sjećam se doručka na dan pete utrke. Nisam uopće imao apetita, ništa mi se nije dalo. Do nas je nekako došla snimka poruke australskog premijera. Sjedili smo tamo šutke i gledali što nam govori. Rekao je da je ponosan na nas i da jedva čeka da nas vidi. Taj trenutak je sve promijenio", rekao je Bertrand.

Tisućama godina vojnici su u bitke ulazili sa simbolima i ratnom himnom. Bertrand je za simbol svoje vojske odabrao zastavu s klokanom u boksačkim rukavicama, koju je izvjesio na jarbolu uoči odlaska u regatno polje. Za australsku ratnu himnu Bertrandova opcija je bila samo jedna pjesma: Men At Work - Down Under.

"Do you come from a land down under
Where women glow and men plunder?
Can't you hear, can't you hear the thunder?
You better run, you better take cover."

Čuveni hit poznatog australskog rock benda podignuo je atmosferu među Bertrandom i njegovom ekipom. Već hladite šampanjac? Već spremate slavlje? Pobijedit ćete nas? E, nećete. Australia II bila je spremna za još jednu bitku, pa što bude. 

A bilo je opet onako kako je Lexcen predviđao. U petoj utrci Australci su ostavili Amerikance skoro dvije minute za sobom i situacija u Newportu se potpuno promijenila. Čitava Australija, mala nacija sa stanovnika koliko ih imaju New York i okolica, sletjela je u Newport. Poruka Amerikancima bila je jasna: "You better run, you better take cover."

"Jebeš NYYC"

Qantas, nacionalna aviokompanija, letio je u SAD s klokanom u boksačkim rukavicama na repu umjesto s logotipom kompanije. Tisuće Australaca bančile su i tulumarile na ulicama grada i stvorile domaćinsku atmosferu. Gradom su hodali ljudi prerušeni ili u koale i klokane ili s majicama "Jebeš New York Yacht Club", a alkohol je tekao u potocima.

"Čitava Amerika znala je da su Australci stigli u Newport. Posvuda su bili naši ljudi i osjećali smo se kao kod kuće. Mi smo takva nacija, borbeni smo i ponosni i volimo ljudima pomrsiti račune", rekao je Bertrand, koji je u šestoj utrci ponizio Connera. Australia II u cilj je ušla s tri i pol minute prednosti, ostavila je Liberty u drugoj vremenskoj zoni. Prvi put u povijesti America's Cup otišao je u sedmu utrku.

"Bit će mi velika čast sudjelovati u ovoj utrci stoljeća. Vjerujem da ćemo naći način da i ovaj put, kao 132 godine dosad, izađemo kao pobjednici. Iza nas stoji jako puno tradicije i nekako ćemo uspjeti", rekao je drhtavim glasom Conner.

Sve što je ostalo Conneru jest bila tradicija. Bilo je sasvim jasno da Liberty nema nikakve šanse protiv Australije II kad Bertrand nema problema i ne griješi. Australska jedrilica bila je toliko dominantna da skoro nije bilo ni zanimljivo.

Američkom ekipom zavladala je potpuna panika. No, dok je Conner neuvjerljivo pred novinarima pokušavao prikazati da su stvari bolje nego što jesu, New York Yacht Club nije tratio puno vremena. Između šeste i sedme utrke bila je pauza od četiri dana i Amerikanci su na sve moguće načine pokušavali nešto promijeniti i to su i učinili.

Klasa 12 metre ima neka osnovna pravila, kojih se dizajneri moraju pridržavati, a istovremeno imaju dosta slobode. NYYC je panično čitao pravilnike i onda u njima našao rupu, koju je iskoristio u svoju korist. Dan prije odlučujuće, sedme utrke Amerikanci su Liberty olakšali za 500 kilograma, što je bila ogromna stvar.

"To se nikad prije u povijesti nije dogodilo, ali su im dopustili da to naprave. Vjerujte, nama ne bi to nikad dopustili", rekao je Lissiman.

Australci utrku pratili na stadionima

Australija je za to vrijeme gorjela. Alan Bond, John Bertrand i Australia II bili su glavna tema u zemlji, koja nije spavala. Ispred Royal Perth Yacht Cluba u Perthu okupilo se više od 5000 ljudi, a utrka se pratila na punim stadionima diljem zemlje. Ekipi se prije sedme utrke osobno opet obratio premijer Bob Hawke.

"Pred vama je jedan od najvećih događaja u sportskoj povijesti Australije. Svi smo uz vas, želimo vam sve najbolje. Ako vam ne bude išlo, javite nam se, mi ćemo odavde puhati prema Newportu i pomoći vam da pobijedite", rekao je Hawke, koji je također bio na jednom od stadiona s narodom.

Dok su je vukli na regatno polje, Australia II sa svojim klokanom na zastavi bila je okružena brodicama i gliserima prepunim australskih navijača. 

"Pritisak je bio nevjerojatan. Osjećao sam se kao da smo u ekspres-loncu. Za ovo sam se pripremao čitav život, godinama. U čitavom tom kaosu rekao sam svojoj posadi da zamisle da lete na leđima velikog orla i da s velike visine gledaju našu jedrilicu.

Rekao sam im da uzmu velike škare i izrežu sve što se nalazi oko broda. Rekao sam im da se oslobode od svega, da oslobode našu jedrilicu. Nema jučer, nema sutra, nema budućnosti. Samo danas, samo sad", rekao je Bertrand. Top je opalio s broda i utrka je krenula.

Australia II je opet odlično krenula i odmaknula Conneru dvije dužine. No, u jednom trenutku Bertrand je napravio ogromnu pogrešku i dopustio je Conneru da ga napadne. Olakšani Liberty bio je vidno brži nego prije i američka jedrilica, zajedno s America's Cupom, polako je izmicala iz ruku Australaca.

Na prvom prolasku Australia II zaostajala je 29 sekundi i zaostatak se samo povećavao do golemih 58 sekundi u završnici utrke. Košarkaškim rječnikom, Liberty je vodio 20 koševa razlike na ulasku u zadnju četvrtinu.

Nevjerojatna pogreška Connera

"Bilo je gotovo, odmaglili su nam. No, Conner je znao da mi u teoriji imamo bolji brod i to je psihološka prepreka koju je teško preskočiti. Počneš pogrešno misliti i, konačno, radiš pogreške", rekao je Bertrand. Tako je i bilo. U želji da za završni dio utrke uhvati što bolji vjetar, Conner je otišao u krivi dio regatnog polja, uvjeren da je to ispravno.

"Sjećam se da sam vidio kako oblaci mijenjaju smjer i kako se vjetar diže na površini mora. Vidio sam kako vjetar počinje mijenjati smjer", prisjetio se Bertrand, kojemu se najednom sve počelo slagati u glavi.

Pradjedovi nacrti jedrilica. Djedovo šaputanje o vjetrovima. Kako se kreću, kako mijenjaju smjer. Šesto čulo. Smrt oca. Svi porazi od Amerikanaca. Galebova krila. Šesto čulo. Pritisak na Conneru. Navijači u Newportu. Navijači kod kuće. Šesto čulo. Šesto čulo...

Bertrand je znao ne samo kakav je vjetar u tom trenutku nego gdje će i kakav će biti za 15 ili 20 sekundi. Okrenuo je brod u pravom smjeru, savršeno se prilagođavao okretanju vjetra i Australia II je malo po malo, metar po metar, počela stizati Liberty.

U samo nekoliko minuta Australia II smanjila je zaostatak s 58 sekundi na 11, da bi u završni juriš ušla poravnata s Amerikancima. Bertrandu je preostajalo još samo jedno - pogoditi točan trenutak kad će okrenuti kako bi ostvario dobitnu poziciju za ulazak prema cilju.

"Bili smo u zoni, ali odluka je na kraju morala biti moja. Bilo je to jako opasno, ali odlučio sam se za najrizičniji mogući potez", rekao je Bertrand, koji je pogodio. Na zadnjem prolazu izašao je ispred Connera i spasa Amerikancima više nije bilo. Liberty je napadao na sve moguće načine, ali Australci se nisu dali.

Kao na autopilotu

"Taj zadnji dio utrke nikad neću zaboraviti. Svi zajedno, čitava ekipa, jedrili smo da bolje nismo mogli. Bili smo savršeno sinkronizirani, bez ijedne pogreške i izgledalo je kao da jedrimo na autopilotu. Savršeno, savršeno", prisjetio se Bertrand.

Čitav svijet, milijuni pred ekranima i milijuni u Australiji u čudu su gledali epski preokret Australije II, koja je u cilj na kraju ušla s 41 sekundom prednosti i srušila je 132 godine dug pobjednički niz New York Yacht Cluba. John Bertrand, čovjek koji je izgubio dvaput od Amerikanaca i koji je u ovoj utrci gubio 3:1, samo je klonuo preko kormila od olakšanja.

"Osjetio sam golemo olakšanje. Ne samo zato što sam ja postigao svoj cilj nego i jer sam to učinio za svoju zemlju. To je nevjerojatan osjećaj koji vam ne mogu opisati", rekao je Bertrand u Netflixovu dokumentarcu o svojem uspjehu.

Australija je eksplodirala od oduševljenja. Voditelji u televizijskim studijima počeli su piti šampanjac i ostali alkohol, usred noći svi su izašli na ulice, a Bob Hawke, omiljeni premijer, izrekao je pred kamerama legendarnu rečenicu:

"Znate što ću vam reći? Svaki šef koji nekoga otpusti, ako sutra ne dođe na posao, je propalica!."

Deseci brodica pratili su Australiju II do marine s golemom australskom zastavom, koja se vijorila s jarbola. Kad su se vratili, navijači su ih rastrgali, a razdragani Alan Bond čekao je još jedan završni čin predstave.

"Pokažite nam kobilicu", urlala je publika i Bond je naredio da se Australia II digne iz mora na suhi vez, ovaj put bez tajnog zastora oko kobilice. Svijet je konačno vidio revolucionarni Lexcenov dizajn uvrnute kobilice s krilcima, koja su od njegove jedrilice napravila raketu. Malo tko je tad znao da će to biti budućnost jedrenja.

Glavešine iz NYYC-a pustili su Connera samog na press-konferenciju

U svom tom slavlju Dennis Conner došao je do svojih protivnika i suznih očiju im pružio ruku. Nije puno govorio, ali je iskreno čestitao Bertrandu na povijesnoj, epskoj pobjedi. Kad je Conner došao na press-konferenciju, s njim za mikrofonom nije sjedio nitko iz New York Yacht Cluba, što je inače bila praksa. Nitko ga nije želio vidjeti.

"Australia II bila je bolja od nas. Pobijedila nas je i za to nemamo nikakve isprike. Mogu im samo čestitati, bili su sjajni i danas je njihov dan", rekao je američki skiper i u suzama je otišao s konferencije.

"Kad sam podignuo pehar America's Cupa iznad glave, shvatio sam da sam ostvario svoj san. Osjetio sam veliko olakšanje", rekao je Bertrand, kojeg je s čitavom njegovom ekipom u Bijeloj kući primio Ronald Reagan. No, sve to bilo je ništa u usporedbi s onim što ih je čekalo kod kuće.

"Rekli su nam da ćemo paradirati od Fremantlea do Pertha, a to je put od 22 kilometra. Rekli smo im da ćemo izgledati kao debili, koji se u otvorenom autobusu voze po praznim ulicama. Nismo vidjeli smisao", rekao je Lissiman.

Na dočeku 250.000 ljudi

Posada Australije II nije mogla ni sanjati što je čeka. Čitavim putem tisuće Australaca stajale su uz cestu i pozdravljale Bertranda i ekipu. Na veliki doček u Perthu došlo je 250.000 ljudi. Australia II i njezina posada bili su nacionalni heroji i sve o čemu se pričalo bila je pobjeda u Newportu.

Za četiri godine Royal Perth Yacht Club bio je domaćin America's Cupa 1987. godine. No, John Bertrand, tvorac najvećeg iznenađenja u povijesti natjecanja, nije želio branio titulu. Nije, kaže, imalo smisla.

"Bio sam miran i ispunjen, a takvi ljudi ne postaju svjetski prvaci. Zatvorio sam to poglavlje svojeg života i sad sam spreman na neke nove izazove, otvorio sam si nove horizonte", rekao je Bertrand par mjeseci nakon pobjede. Natjecateljskim jedrenjem više se nije bavio.

Na America's Cupu 1987. nije bilo ni njegove posade ni Alana Bonda. Njemu je pobjeda u Newportu, baš kao što je i planirao, otvorila ogromne poslovne prilike. Njegov posao s nekretninama i ostalim biznisima donio mu je oko deset milijardi dolara, prije nego što će 1997. biti osuđen na sedam godina zatvora zbog brojnih malverzacija i prevara. Umro je 2015. godine.

Nije bilo ni Bennyja Lexcena, genijalnog uma, koji je dobio posao u Toyoti kao dizajner njezinih vozila. Dizajnirao je brod za 1987. godinu, ali je njegova jedrilica izgubila od Kookaburre III. Umro je iznenada, 1988. godine, od srčanog udara sa samo 52 godine. Sveučilište u New South Walesu po njemu je nazvalo sportsku stipendiju, prvu takvu u Australiji.

Conner radio kao prodavač tepiha

A Dennis Conner? Posramljeni skiper Libertyja ostao je bez posla i bez prihoda. Kratko je u rodnom San Diegu radio kao prodavač tepiha, ali mu vrag nije dao mira. Ponovno je okupio investitore, uvjerio je San Diego Yacht Club da će vratiti America's Cup u SAD i obećanje je održao.

Stars&Stripes 87, moćna američka jedrilica, pomela je Kookaburru III i Australija više nikad nije osvojila titulu. Nije ni morala, jer ono iz 1983. nije se više moglo ponoviti. Pobjeda Bertrandove ekipe označila je početak nove ere u America's Cupu, koji su počeli osvajati i Novozelanđani i Švicarci, potpomognuti stotinama milijuna dolara bogatih sponzora.

Gotovo svi, jedrilice SUI-100, Alinghi 5, Oracle USA i aktualni prvak Te Rehutai imali su nešto zajedničko. U dizajnu broda, svaki na svoj način, imali su krilca negdje na kobilici ili na trupovima katamarana, koji su se uskoro počeli natjecati.

Baš kako je Benny zamislio.