RIJEKA je prva trepnula. Momčad Željka Sopića je u 32. kolu SuperSport HNL-a izgubila od Lokomotive 3:1 i tako prepustila Dinamu prvo mjesto uoči velikog derbija na Rujevici sljedeće nedjelje. Prvi put ove sezone Dinamo je kompletirano kolo završio na prvome mjestu i sad je on taj kojega se ganja do kraja prvenstva.

Dinamovi navijači tjednima su čekali da se do sinoć savršena Rijeka negdje posklizne i dočekali su protiv momčadi koja je Dinamu ove sezone uzela čak pet bodova. Lokomotiva je tako u jednu ruku skrojila prvenstvo jer je pobjedom na Poljudu manje-više izbacila Hajduk iz utrke, a sad je i Rijeci zadala težak udarac u borbi za titulu.

Za Dinamo se ne mijenja puno toga

Na prvi pogled iz Dinamove perspektive se situacija na vrhu tablice bitno promijenila. Sad ima bod više od Rijeke i na Rujevicu putuje sa spoznajom da mu u derbiju igra i remi i da, ako u 80. minuti ima bod, ne mora jurišati po sva tri kako bi preskočio Rijeku.

No, na drugi i svaki sljedeći pogled jasno je da Dinamo ne smije ići u Rijeku s idejom da igra na bod jer to u pravilu ne završava dobro. Dinamo odlučuje sam o sebi, ali Rijeka i dalje ima sve u svojim rukama i ne treba naglašavati što bi tri kola prije kraja značila njezina eventualna pobjeda u derbiju. 

Dinamo je u nizu od osam pobjeda, a Rijekin niz od devet zaredom stao je sinoć u Kranjčevićevoj. Koliko god Željko Sopić i kapetan Nediljko Labrović govorili da ih taj poraz neće uzdrmati, sigurno im je poljuljao ogromno samopouzdanje koje su izgradili. 

Dinamo se time ne smije zamarati. Jakirovićeva momčad je do poraza Rijeke u Kranjčevićevoj računala da na Rujevici mora igrati na pobjedu i tako se mora postaviti i nakon što je skočila na prvo mjesto. Samo takav pristup joj garantira pozitivan ishod, a sve ostale kalkulacije mogle bi biti kobne.

Petković, Ademi i ekipa znaju kako je kad se nešto mora

I tu opet dolazimo do one teorije da Dinamo zna kako se osvajaju titule i da su Bruno Petković, Arijan Ademi, Stefan Ristovski i Josip Mišić naviknuli na to da u Dinamovom dresu nešto moraju. A moraju ne izgubiti od Rijeke i moraju biti prvaci. Sve ostalo za Dinamo je neprihvatljivo i ravno katastrofi.

Vidjelo se to i jesenas u derbiju na Rujevici. Dinamo je u šest utakmica uoči tog derbija dobio samo Lokomotivu (jedva) i Oriolik u Kupu, a izgubio je od Gorice i dvaput od Plzena. Igrao je grozno, Jakiroviću se tresla stolica, ali je u paklu Rujevice, na kojoj je za Dinamo gora atmosfera od one na Poljudu, odigrao muški i junački izvukao 2:2.

Da je izgubio, Rijeka bi mu pobjegla na sedam bodova prednosti, Hajduk bi bio na deset uz dvije utakmice više i danas bi se pisali drukčiji tekstovi. No, nije izgubio, nego je nakon tog remija krenuo u odličan niz do kraja jesenskog dijela prvenstva. Jer tako to rade velike momčadi.

Dinamo ne smije igrati na bod

Samo takav pristup, s kakvim je igrao u studenom na Rujevici, gurnut će Dinamo na koračić do obrane naslova prvaka. Pokazao ga je Dinamo dvaput u četiri dana na Poljudu i u takvom šampionskom ritmu nastavio je gaziti i dalje. Jednostavno, kad voda dođe do grla, na površinu ispliva Dinamov mentalitet i to nije slučajno.

Uostalom, kako se igra na bod? Probao je Sopić u veljači na Maksimiru pa smo vidjeli kako je završilo. Rijeka se solidno branila čitavu utakmicu i glave ju je došao nevjerojatno glup penal u sudačkoj nadoknadi.

Tako to najčešće i bude kad dođeš s idejom da osvojiš bod. Dinamo s takvim pristupom ne smije ići na Rujevicu jer bi u protivnom mogao upropastiti šansu koju je mukotrpno čekao i dočekao. To bi, nakon što je preživio ovako teških devet mjeseci, bio veliki kiks.