Foto: Željko Hajdinjak / Cropix

OD NAJMANJIH nogu zna se nedjeljni (a kasnije i subotnji) ritual; gdje god bili i što god radili, sluša se "Sport i glazba", na staroj "Radio Luxmeburg" kutiji, "muzičkoj liniji", tranzistoru ili radiju u kafiću, kroz čije šušteće zvučnike krene ono poznato "A sada sport... (navijanje) i glazba..." praćena legendarnom glazbenom temom.

> Božo Sušec: HRT si ne smije dopustiti gubitak radijskih prijenosa HNL-a

U djetinjstvu smo pratili jugo-ligu s javljanjima od Čaira i Bežigrada do Pod Goricom i Bijelim Brijegom, a od dolaska demokracije drhtimo nad prijenosima utakmica naših ljubimaca od Pazina i Stobreča do Velike i Suhopolja.

Međutim, pred sam početak nove sezone HNL-a (ostao je dan do prve utakmice), čini se da ćemo ostati bez blagodati i prava da svakog božjeg vikenda čujemo Srđana Fabijanca i Željka Kesoviju.

Utakmice su se slušale 1926., a bez njih ostajemo u 21. stoljeću!

Upravo se navršava 85 godina od prvog radijskog prijenosa utakmice, davne, prapovijesne 1926., kada su HAŠK i Građanski igrali za Balokovićev pokal. Apsurd je da danas, u eri kada su mediji dostupniji nego ikad, a novac plaćen za audio i video prava HNL-a po iznosu blizu onom za Ligu prvaka, nema onog tko bi prenosio prvenstvene nogometne utakmice onako kako pravi šmekeri najviše vole - na radiju.

Krivac za ovo, kao i za sve loše u modernom nogometu, bio on uglancani europski ili neotesani balkanski je poznat - novac. Marketinška tvrtka Digitel, koja je kupila prava televizijskih prijenosa utakmica HNL-a, u paketu je uzela i audio-prava, koja je također ponudila tržištu.

Digitel nudio Hrvatskom radiju prava za 100 tisuća eura, ali na Prisavlju ih samo prijenosi u njihovoj režiji koštaju 2,5 milijuna

Na HRT-u su bili spremni pregristi ponos što su nakon milijun godina ostali bez televizijskih prava i čak su razmatrali da kupe utješnu nagradu u vidu prava na radijske prijenose, ali ispriječile su se financije. Digitel je izvjesio početnu cijenu od milijun kuna pa je spustio na 100 tisuća eura.

Ali i to im je bilo previše, jer kako se pravdaju, njih prijenosi sezone HNL-a u njihovoj vlastitoj režiji, bez dodatnih troškova i plaćanja prava, koštaju 2,5 milijuna kuna pa im je puno dati još 720 tisuća kuna za nešto što im je do sada pripadalo po običajnom pravu.

Na Prisavlju se naime furaju na štednju, ali to je ono HTV-ovsko šparanje u sklopu kojeg se otpušta armija obesparenih honoraraca koja crnči i proizvodi program, a dovode se Silvije Luks i savjetnici s peteroznamenkastim plaćama i opsegom posla ureda generala Warra iz Alan Forda.

Umjesto poznatog songa, "oooooglasne minute"?

U priču se ubacio i turopoljski gospodar hrvatskih radijskih valova Juraj Hrvačić. Otac Narodnog radija, Antene Zagreb i sličnih, samo naizgled benignih postajica za držanje slušateljstva i pučanstva u pokornosti, ispravno je nanjušio odličan način kako za male pare proširiti već postojeći monopol i javno je iskazao interes da "urbanoj" Anteni i seljačkom Narodnom doda i sportski segment. Međutim, on ima problem s ljudstvom. Naravno, ne što se tiče kvantitete, jer ima više kooperanata po lokalnim radijskim postajama, nego Todorić o njemu ovisnih poljoprivrednika. Ali problem je što su svi prepoznatljivi glasovi na koje je publika navikla - na Hrvatskom radiju.

"Sport i glazba" su kulturno i medijsko blago

Sve ovo naravno ne zanima vikend-slušatelja utakmica. Naravno da nam nije napet rezultat Slavena i Istre, želimo samo čuti kako nam ti dobro poznati glasovi važno priopćavaju kako se u "Kranjčevićevoj ulici igra prva minuta sudačke nadoknade, rezultat nepromijenjen, 0:0", jer subota i nedjelja bez njih su kao ti dani bez dobrog izlaska i mamurluka.