TIJEKOM svog lanjskog šampionskog pohoda Denver Nuggetsi do finala su imali savršen učinak kod kuće i završili doigravanje s omjerom 10-1 u svojoj Ball Areni, koja je na nadmorskoj visini većoj od 1500 metara zbog prorijeđenog zraka uvijek poseban izazov za gostujuće momčadi, barem dok se ne prilagode teškim uvjetima za disanje.

U seriji protiv Minnesote branitelji naslova glatko su izgubili dvije domaće utakmice, a u drugoj su se i propisno izblamirali, postigavši samo 80 poena uz mizernih 35% šuta, iako su Timberwolvesi bili bez najboljeg obrambenog igrača lige Rudyja Goberta, koji je tog jutra dobio sina.

Vukovi su se do druge utakmice prilagodili visinskim uvjetima, a prvaci su bili ti koji su hvatali dah, ali ne zbog rijetkoga zraka, nego zbog Minnesotine obrane koja ih je gušila. Posebno Jamal Murray, Kanađanin poznat po tome što u play-offu drastično podiže razinu svoje igre, koji je utakmicu završio sa samo osam poena i katastrofalnim šutom 3/18.

Jokić odsječen, Murray nervozan, ostali nemoćni

Sinoćnje brojke Nikole Jokića na prvu ne izgledaju loše - 16 poena, 16 skokova, osam asistencija - ali i on je šutirao skromno za svoje standarde (5/13) i imao četiri izgubljene lopte. Čak i kad bi mu prošlo neko od prepoznatljivih jokićevskih dodavanja, suigrač koji bi primio loptu bio je nemoćan išta s njom napraviti zbog fantastičnog i sinkroniziranog kretanja Minnesotinih igrača.

Momčad koja je godinama djelovala staloženo našla se u situaciji na koju nije naviknula i nervoza se rasplamsala, a Murray je u jednom trenutku s klupe usred igre na parket bacio topli oblog za grijanje ozlijeđenog lista, na koji se netko mogao poskliznuti i teško stradati. Murray već tjedan dana zbog istegnuća lista ne trenira, nego samo igra, i to očito ispod svojih mogućnosti, a ovaj potez mogao bi ga čak koštati suspenzije za treću utakmicu.

Iako je u startu bilo jasno da će Minnesota biti vrlo izazovan matchup za Nuggetse, malo je tko mogao očekivati da će ih ovako nadigrati u dvije utakmice u Denveru. Ali, Wolvesi su tako protivnike gušili tijekom cijele sezone. U njenom osnovnom dijelu imali su najbolju obranu lige, primajući samo 106.5 poena po utakmici i tjerajući protivnike na tek 45% šuta iz igre. U blokadama i obrambenim skokovima bili su u top 5, a u ukradenim loptama jedno mjesto izvan.

Vizionar koji je stvorio Nuggetse sad ih dovodi do ludila

Tim Connelly, čovjek koji je izgradio današnje Nuggetse, draftirao Jokića, Murraya i Michaela Portera Jr. te trejdom doveo Aarona Gordona, napustio je Denver baš uoči šampionske sezone i preuzeo mjesto glavnog operativca Timberwolvesa. Gotovo cijeli NBA svijet ga je ismijao kad je dao pet igrača i pet pickova na draftu Utah Jazzu za Rudyja Goberta, proglasivši razmjenu najgorom u novijoj povijesti lige.

Ipak, Minnesota se lani kroz play-in ušuljala u doigravanje i uspjela otkinuti jednu utakmicu Nuggetsima u prvom krugu. Godinu dana kasnije istog tog protivnika, sad s epitetom branitelja naslova, Vukovi imaju u nokdaunu, a o Connellyju se govori isključivo u hvalospjevima zbog hrabrosti da gradi momčad u potpuno drugom smjeru od uvriježenog u današnjem NBA-u.

U eri Stephena Curryja i Warriorsa, gotovo svi su bježali od centara i gotovo izopćili igrače više od 210 cm, osim ako nisu ekstraklase poput Jokića ili Embiida, a Connelly je odlučio graditi momčad oko dvojice. Karl-Anthony Towns, najbolji šuter među visokim igračima, prilagodio se poziciji četvorke da otvori mjesto za Goberta, dominantnog čuvara obruča, ali ranjivog na širokom prostoru, na kakvom su ga suigrači u Jazzu često ostavljali.

Savršeno sinkronizirana obrana

U Minnesoti takvih problema nema, jer Jaden McDaniels i Nickeil Alexander-Walker bez konkurencije su najbolji defenzivni tandem lige na krilnim pozicijama, njihov superstar Anthony Edwards obranu igra fizikalno i s ponosom, a i razigravač Mike Conley, iako je izgubio korak u odnosu na prime karijere, savršeno se uklapa u momčadski mindset. 

KAT, kojeg se većim dijelom karijere smatralo premekanim, također je prihvatio izazov. Pričuvni centar Naz Reid, službeno najbolji šesti igrač lige, nije vrhunski zaštitnik obruča, ali je snažan, energičan i pokretljiv te može preuzimati i ometati većinu vanjskih igrača. Kyle Anderson, koji je u ponedjeljak zamijenio Goberta u petorci, toliko je spor da ga zovu Slo Mo, ali u svakom trenutku na parketu zna što mu je činiti, na obje strane.

Ovo što rade Timberwolvesi šamarčina je svakom pametnjakoviću koji ustvrdi da se u NBA-u ne igra obrana. Njihovoj usklađenosti u kretanju, pravovremenosti u preuzimanju, pametnom odlučivanju kada iskakati, a kada braniti prostor, mogle bi pozavidjeti i najbolje defenzivne momčadi Europe, koje na skučenijem prostoru i bez pravila o obrambene tri sekunde u reketu imaju puno lakši posao.

Čak i bez Goberta, koji je ultimativni korektor eventualnih propusta svojih suigrača, Wolvesi su uništili Nuggetse jer ni Francuz ne bi imao što korigirati. Prvaci su i govoru tijela i po igri djelovali frustrirano i nemoćno. Već na poluvremenu je bilo 26 razlike, koliko je i završilo, iako su gosti imali čak i 32 poena viška.

Trener Denvera: Isprašili su nas, osramotili

U ove dvije utakmice pokazali su da metla protiv Phoenix Sunsa u seriji u kojoj se očekivala krajnja neizvjesnost nije bila slučajna. Svojom pokretljivom i prilagodljivom obranom oduzeli su Kevinu Durantu, Devinu Bookeru i Bradleyu Bealu omiljena mjesta na parketu, a posao im je olakšalo to što sva trojica imaju više-manje ista omiljena mjesta.

Iako je Denver ofenzivno znatno raznovrsnija momčad, u ove dvije utakmice isto su učinili Murrayu. Jokiću su uspjeli ometati šuteve i čitati dodavanja te se ekspresno nagomilati oko igrača koji je eventualno primio loptu. 

"Isprašili su nas, osramotili nas pred našim navijačima, nadigrali nas igrački i trenerski", priznao je Denverov trener Michael Malone. "Govor tijela igrača nije bio dobar, ali sad imamo četiri dana i jedini cilj nam je dobiti prvu četvrtinu treće utakmice i dalje graditi na tome."

Malone je prošle sezone dobio svaku trenersku bitku u doigravanju, ali Chris Finch, kojem je njegov igrač Mike Conley ozbiljno ozlijedio koljeno i poslao ga na operaciju prošli tjedan, postavio mu je golem izazov da do treće utakmice u petak pronađe način da se prilagodi obrani Timberwolvesa, koja je Nuggetsima u prvih 96 minuta serije bila nerješiva enigma.

Edwards više nije buduća zvijezda, nego istinski superstar

Iako je obrana prepoznatljivi zaštitni znak ovih Wolvesa, povijest nas uči da je uspjeh u NBA doigravanju nemoguć ako momčad u sastavu nema barem jednu ekstraklasu, jednog od najboljih igrača na svijetu. A Anthony Edwards već s 22 godine došao je do te razine.

Wolvesi su ga 2020. izabrali kao prvi pick drafta prvenstveno na temelju fizičkih atributa, koji su mu dopuštali da u školi vrlo uspješno igra i football kao running back, i neizmjernog potencijala. Snažan, brz i eksplozivan, Ant - skraćeno od Anthony, a u prijevodu mrav - u startu je bio hodajući highlight, čiji su letovi i zakucavanja brzo postali viralna svakodnevica. 

Ali kroz četiri godine stabilno je napredovao, postao puno opasniji šuter i potpuno zaokružen igrač, pa iako još ima puno prostora za nadogradnju, on više nije buduća zvijezda, nego istinski superstar.

Towns je već igrao sa sličnim profilom igrača, također bivšim prvim pickom drafta Andrewom Wigginsom, pa je iz prve ruke mogao osjetiti razliku između njih dvojice, shvatiti koliko je Edwards poseban, maknuti se sa strane i prepustiti mu ulogu glavnog igrača i lidera.

Upravo su liderske sposobnosti, uz radne navike, najveća razlika između Edwardsa i Wigginsa. Ant je pokazao mentalitet ubojice, gotovo bolesno samouvjerenog i kompetitivnog superjunaka, kakvi su nekad bili Michael Jordan i Kobe Bryant. Kad se uzme u obzir i pozicija na kojoj igraju, usporedbe su se same počele nametati.

Uostalom, kad ga je prošlog ljeta Steve Kerr pokušavao uklopiti u momčadski koncept uoči Svjetskog prvenstva na Filipinima, objašnjavao je kako je Dwyane Wade ulazio s klupe jer su Amerikanci u sastavu imali i Kobea Bryanta, Edwards mu je navodno odgovorio: "Ali mi nemamo Kobea."
Iako je kasnije demantirao takvu konfrontaciju s trenerom, nije bilo teško povjerovati u nju jer bi bila u skladu s onim što smo naučili o Antu u njegove prvi tri godine u ligi.

Ako ste gledali filmski hit Hustler, u kojem Adam Sandler glumi NBA skauta, sjećate se kratke, ail vrlo dojmljive epizode Anthonyja Edwardsa kao Kermita Wiltsa, najvećeg konkurenta glavnom protagonistu na nadolazećem draftu. Njegov govor u uho Boa Cruza izazivao je trnce, a Edwardsu donio pohvale sa svih strana za glumu.

Samo, stvar je u tome što nije ni morao glumiti. Isti taj intenzitet, samouvjerenost, želja da "ubije" protivnika krasi i Edwardsa. On je mladić uvjeren da je najbolji na svijetu i želi to svima dokazivati i nabijati na nos dok god je na parketu, bez obzira na protivnika i na rezultat. A kud ćeš bolje motivacije nego protiv dvostrukog (uskoro vjerojatno trostrukog) MVP-a, aktualnog prvaka i momčadi koja ih je godinu dana ranije isprašila u prvom krugu?

"Samo želim ubiti sve što mi je na putu, to je sve"

"Kad nam je trener Finch prije utakmice rekao da moramo biti spremni primiti udarac, rekao sam mu da ćemo i mi udarati njih. Udarat ćemo i u sljedećoj utakmici, udarat ćemo i ako povedemo 3:0", rekao je Edwards, a ta se misao lijepo nadovezala na njegovu izjavu nakon jedne od pobjeda na Phoenixom objašnjavao svoj mentalni sklop: "Samo želim ubiti sve što mi je na putu, to je sve."

Dok na papiru njegove izjave i ponašanje mogu djelovati bahato i antipatično, Edwards ih ne isporučuje zločesto, nego zaigrano, mangupski, s osmijehom na licu. Naučio je to i Kevin Durant u seriji prvoga kruga. Antov trash-talk nakon što je je Durantu zabio tricu "u facu" nije razljutio KD-a, nego ga razgalio. Istinski košarkaš poput njega mogao se samo nasmiješiti i biti sretan što jedan od njegovih nasljednika proživljava svoje prve velike trenutke na najvećoj sceni. 

"On je kao mladi Michael Jordan iz 1984.", konstatirao je Kevin Garnett, a Patrick Beverley osobno je Edwardsu rekao da ima šansu postati novi Jordan. Brojni drugi igrači, analitičari i fanovi priključili su se usporedbama i hvalospjevima, željni nove dinamične američke superzvijezde koja će nositi ligu u godinama koje dolaze.

Drukčiji tip lidera

Nasreću, Edwards raspoznaje granicu između visokog samopouzdanja i deluzije. "Želim da to prestane", prokomentirao je usporedbe s Jordanom. "On je najveći svih vremena, ne možete me uspoređivati s njim. Nije stvar u tome da mi se nameće pritisak, nego je jednostavno nemoguće."

Ali, ni ne mora igrati poput Jordana, a mogao bi ga nadmašiti. Gospodin Zrak prvi od svojih šest naslova prvaka osvojio je tek s 28 godina, a Antu su tek 22. Wolvesi izgledaju fantastično i dominiraju protiv momčadi za koju se očekivalo da će dominirati Zapadom, ali čak i ako ove sezone ne postanu prvaci, u ovakvom ili sličnom sastavu bit će ozbiljan kandidat godinama i lako bi mogli do prstena puno prije Edwardsova 28. rođendana.

Uostalom, za razliku od Jordana, koji je imao dugačku povijest šupačkog ponašanja prema suigračima kako bi iz njih izvlačio najbolje, Edwards primjenjuje drugi tip liderstva, prilagođeniji današnjem svijetu. Konstantno hvali suigrače, trenera i momčad, odaje im priznanje za svaki detalj koji dobro naprave i svoje vlastito neograničeno samopouzdanje prenosi na njih.

Tako nabrijani, igrači Minnesote nadilaze svoje stvarne mogućnosti, igraju požrtvovno i zajednički, što su obavezni uvjeti za svaku momčad sa šampionskim ambicijama. Uz jednog od najboljih igrača na svijetu, kojeg Wolvesi definitivno imaju. Zasad su na 6-0 u ovom doigravanju i ne namjeravaju stati.