Dobio je hrpu luzera i stvorio šampione. Kako?
LIVERPOOL je osvojio naslov prvaka Engleske, prvi nakon čak trideset godina čekanja. Nakon što su prošle sezone ostvarili rekordni broj bodova i ostali malo prekratki u odnosu na City, ove sezone su osigurali naslov sedam kola prije kraja.
Kada je Jürgen Klopp preuzeo kormilo Redsa, u jesen 2015. godine, samo rijetki bi se kladili da će u pet godina postati ponajbolja momčad na svijetu, engleski i europski prvak. Dobar rezultat je uz iznimku jedne sezone tih godina bio nedostižan, a kadar nimalo nije ulijevao optimizam u bolje sutra.
Ovakva momčad nije stvorena preko noći, već je rezultat dugotrajnih pametnih ulaganja, osjećanja prilika na tržištu i prepoznavanja potreba unutar momčadi. Za to su trebali doći pravi ljudi, s pravom vizijom. To se i dogodilo i od luzerske momčadi napravili su šampione.
Kakva je momčad dočekala Kloppa?
Klopp je preuzeo Liverpool u listopadu, kada je prijelazni rok već bio gotov i dočekala ga je već definirana momčad.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Momčad je u tom trenutku izgledala, u najmanju ruku - upitno. Na golu je bio Mignolet koji je sve do pretprošle sezone bio "jedinica", ali je bilo jasno kako se radi o jednoj od slabijih karika u momčadi. Škrtel i Lovren bili su dnevne mete sprdanja britanskih medija, dok se Clynea i Morena malo tko danas i sjeća.
Sredina terena bila je dosta radna. Lucas Leiva je bio odličan zadnji vezni, ali s najboljim godinama karijere daleko iza sebe. Emre Can je bio prvi playmaker ekipe, što dovoljno svjedoči o količini kreativnosti koju je u tom trenutku Klopp imao na raspolaganju.
Na desnom krilu najčešće je igrao Lallana koji je i tada i danas ostao tek vječni talent, dok je nositelj igre i najopasniji igrač bio Coutinho. Firmino je tek pristigao iz Hoffenheima, ali se na prvu nisu vidjele sve njegove kvalitete. Da bi se momčad maksimalno okoristila njegovim kretnjama i savršenim razumijevanjem igre bez lopte, trebalo je dovesti krilne igrače koji su s njim kompatibilni.
Već prva sezona pokazala je natruhe "kloppizma" - žestokog presinga i brzih napada na čemu je sagradio uspjehe u Borussiji, ali još je očitije bilo da je to momčad u koju će biti potrebno uložiti puno rada. I na treningu, ali i na transfer rokovima. Da bi Liverpool postao bolji, morao je prije svega promijeniti način razmišljanja na tržištu.
Zašto Liverpool mora biti zahvalan Americi
Koncept Moneyball svoje korijene ima u američkom bejzbolu, ali uskoro su njegovu vrijednost prepoznali i u (ovom našem) nogometu. Radi se o naprednom analitičkom modelu koji pri skautiranju igrača i davanju preporuka stavlja naglasak na njihove mjerljive karakteristike, a ne samo ono što skaut može primijetiti gledanjem utakmice. Nije dovoljno odabrati samo pravog igrača, poanta moneyballa je odabrati pravog igrača za dobru cijenu.
Primjenom moneyballa je Oakland parirao puno bogatijim franšizama u bejzbolu, a upravo to je trebalo Liverpoolu. Prvi čovjek za provedbu takve strategije bio je Michael Edwards, bivši igrač koji se nakon karijere posvetio nogometnoj analitici. Doduše, on je bio u klubu i prije Kloppa, ali svoje ideje nikad nije uspio usuglasiti s Brendanom Rodgersom.
Iako je Liverpool imao puno novca, svojim rezultatima i kredibilitetom je ipak pao osjetno ispod klubova poput Reala, Barcelone, PSG-a i drugih. Bilo je jasno da ne mogu dobiti planetarnu zvijezdu, jer će ona odabrati sređeniji i, u tom trenutku, bolji klub.
Liverpool je u godinama prije Kloppa postao sinonim loših trgovina. U njima je preplaćivao ili zvijezde koje više nisu mogle pružiti puno, ili "utješne nagrade" na tržištu. Nije se radilo o igračima koje su ciljano željeli, već se radilo o rezervnim opcijama koje su željele doći na Anfield.
Tako je Liverpool u tri prijelazna roka prije Kloppa imao transfere poput Joea Allena kojeg je platio 20 milijuna funti, Fabija Borrinija (15 milijuna), Iaga Aspasa (12 milijuna), Alberta Morena (12 milijuna), Marija Balotellija (20 milijuna), Lazara Markovića (25 milijuna), Adama Lallanu (32 milijuna), Dannyja Ingsa (10 milijuna), Nathaniela Clynea (20 milijuna) i Christiana Bentekea (48 milijuna). Gotovo nijedan igrač s popisa nije igrao bitniju ulogu, niti je mogao Liverpoolu donijeti dodatnu vrijednost. Nešto se moralo promijeniti.
Jedan od rijetkih dobrih trenutaka Bentekea u Liverpoolu
Klopp je to na vrijeme shvatio i prihvatio je model. Edwards nije bio vješt samo s brojkama, već je u koordinaciji s Kloppom tražio samo one igrače koji mogu odgovoriti specifičnim zahtjevima njegovog sistema. Prema navodima iz kluba, imao dovoljno osjećaja i lucidnosti raspitati se o životu potencijalnih pojačanja i izvan terena - koliko često izlaze, jesu li samotnjaci, kakve su im radne navike i hoće li njihov karakter biti problem za atmosferu koju Klopp gradi na Anfieldu.
Svi preduvjeti za novi Liverpool bili su tu. Moderna i inteligentna skaut služba, trener koji savršeno poznaje svoju momčad i zna što joj treba te činjenica da te dvije strukture gledaju u istom smjeru. Rezultati su postali spektakularni.
Ovako Liverpool izgleda danas. Ova momčad se planski gradila
Liverpoolova izlazna transfer politika bila je vrlo jednostavna. Klopp se rješavao samo onih igrača kojima po profilu ili kvaliteti tu nije bilo mjesto te onih ponuda koje su jednostavno bile toliko velike da se nisu mogle odbiti. Tu spadaju transferi Raheema Sterlinga i Philippea Coutinha koji su, svaki u svoje vrijeme, bili klupski rekordi.
Na taj način su klubu osigurali dovoljno prihoda za što bezbolniju tranziciju i promjenu čitave momčadi. Otkad je Klopp Liverpoolov trener, Redsi su na transferima potrošili tek 80 milijuna funti više nego što su zaradili, što je zanemariva razlika ako se pogledaju ishodi tih transfera i rezultati. Jasno je da rastom ambicija rastu i plaće, ali taj segment je ionako u domeni drugih struktura u klubu.
Iako se sada čini kako je veliki rezultat logična posljedica sjajne momčadi, potrebno je uzeti u obzir kontekst u kojem je svaki od ovih igrača stizao u Liverpool.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Alisson je plaćen ogromnim iznosom (62 milijuna funti), ali je vrijedio svakog novčića. Andrew Robertson je doveden kao polu-anoniman igrač iz Hulla za 8 milijuna funti, a Alexander-Arnold je dijete Liverpoolove škole. Klopp je imao hrabrosti i znanja dvojici potpunih anonimaca povjeriti možda i najbitnije uloge u ofenzivnom sustavu svoje momčadi. Danas nijedan klub na svijetu nema takav bekovski par.
Virgil van Dijk držao je rekordnu odštetu za jednog braniča. Ali je već u drugoj sezoni u Liverpoolu gotovo postao tek drugi branič u povijesti koji je osvojio Zlatnu loptu. Da je Southampton znao to kada ga je prodavao, mogao je dobiti i više od 85 milijuna funti. Joe Gomez je objektivno tek zamjena za Matipa koji je iz Schalkea došao besplatno.
U Fabinhu je Klopp dobio jednog od ključnih igrača - zadnjeg veznog koji omogućava bekovima da budu izrazito ofenzivni i odličan je u reakcijama na druge lopte u sredini terena. Vjerojatno ne postoji idealniji veznjak za Kloppov sistem od njega. Wijnaldum je možda i najbolji primjer pametne, planske kupovine. U Kloppovom sistemu vezni igrači nemaju velike kreatorske uloge, pa je u posjedu puno bitnije kako igraju bez lopte. Dovođenjem Wijnalduma Klopp je dobio igrača koji može u fazi napada postati drugi napadač zahvaljujući sjajnom osjećaju za prostor i igru iz drugog plana. Dva gola Barceloni kojima je Liverpool lani ušao u finale Lige prvaka bili su konačna potvrda zašto baš takav igrač treba Liverpoolu.
Konačno, iako Liverpool ima najmoćniji napad na svijetu, to nije nešto na što bi se mnogi donedavno okladili. Salah je stigao kao "propala" zvijezda Rome i Fiorentine. Edwards i Klopp su u njemu vidjeli još uvijek živu iskru koju su iskovali u jednog od najboljih igrača na svijetu. Sadio Mane je još u Southamptonu bio zvijezda, ali tek je u Liverpoolu postao kandidat za Zlatnu loptu i uz partnera na drugoj strani, najbolji afrički igrač današnjice. Cifra od oko 80 milijuna funti koja je ukupno plaćena za njih dvojicu čini se kao prava "krađa" iz ove perspektive.
Klopp je planski tražio glavne igrače na suprotnim stranama terena kako si ne bi smetali i jedan drugom oduzimali prostor. Njihova tendencija da napad počnu široko pa se dijagonalno ubacuju prema golu idealno se poklapa s Firminovom sposobnošću da im otvori prostor.
Klopp i Edwards su u novim igračima vidjeli što nitko drugi nije
Liverpool nije samo dovodio prave igrače. Dovodio ih je u pravom trenutku, upravo na onim pozicijama gdje im je trebalo najviše kvalitete ili određeni profil igrača u tom trenutku. Svaki njihov potez bio je logičan korak u sastavljanju baš ovakve momčadi i imao je svoju tržišnu i nogometnu logiku. Od kluba koji je to radio najgore na svijetu, Liverpool je postao daleko najbolji klub kada je u pitanju aktivnost na tržištu.
U ovim igračima vidio je ono što vjerojatno nitko drugi nije. Edwards je dovodio potencijal koji je Klopp unutar svog sistema izbrusio gotovo do savršenstva. Ako će se ikada snimiti europska verzija filma Moneyball, motiv mora biti Liverpool. Jedan od najvećih klubova u povijesti ogrezao je u krivu sportsku politiku i tragikomične odluke kojima je produbljivao jaz između sebe i onih koji su u tom trenutku bili najbolji.
Njihov preporod i uspjeh rezultat su fantastične suradnje svih službi unutar kluba - trenera s jasnom vizijom igre i strukom koja ga može uputiti na igrače kojima je može ostvariti.
Uspjeh Liverpoola uspjeh je strpljenja, analitike i procesa, nečega što nije tako često u elitnom nogometu. Liverpool je u potpunosti promijenio način na koji funkcionira. I zato je ponovno prvak.
Posljednja Liverpoolova titula prije 30 godina
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati