Tekst: Zvonko Alač
Foto: Ronald Goršić (Cropix)

"NAVIJAJ, srušit će se stadion, nek je nered, nek je lom...", smiješno je zvučala buka iz zvučnika tužno praznog Maksimira dok su igrači izlazili na teren.

> Jurčić: Pišite o Dinamu kao o repki '98, pa će biti publike

Zabavili smo se brojenjem gledatelja na istočnoj tribini. 87, toliko ih je bilo. Ispod bojkotom ispražnjenog Sjevera, potpuno prekrivenog velikim transparentom "Hoćemo istinu - Mario Galić!", bilježimo još jedan dodatak za grotesknu proslavu - kombi pirotehničke firme, iako ovako tužan Maksimir ne bi obasjala ni eksplozija Dubokog jarka.

Seoski ugođaj na promociji prvaka

Kao i protiv Pjunika, Ajaxa i Temišvara, čuo se svaki jači uzdah s tribina i klupa, a posebice dobacivanje cinično raspoložene publike.

Za razliku od tih sablasnih prilika, ovaj put smo ostali prikraćeni za urlike Krune Jurčića od kojih se čak i strašnim redarima Sokola ledila krv u žilama. U odnosu na ljeto i jesen smirio se Kruno, ali ne i njegovi igrači pa smo, zahvaljujući tišini, jasno čuli njihova međusobna prigovaranja.

Dojam je kompletirao Štefančić golom u 5. minuti, ali ipak je došlo i do tračka svjetlosti, i to upravo kada se činilo da će oblačna masa koja je stizala od Dubrave, potopiti i ono malo nesretnika na tribinama.

Kramarićev gol je mračnu frontu natjerao da zaobiđe Maksimir i krene prema istoku, ali je čak i sunce koje je nakratko zasjalo, Sammir preplašio nevjerojatnim promašajem.

Slavio jedino Jurčić

Zbog ambijenta u kojem se odigravala, dodjelu medalja i podizanje pehara uz polijevanje šampanjcem bilo je najbolje otkazati, i samo gledanje izvještačenog slavlja gdje je likovao tek Jurčić, pokazujući medalju prema vrhu tribina, bilo je mučno. Isto mišljenje dijelio je i gazda Zdravko pa je odlučio izbjeći taj otužni cirkus, koji je očigledno bio previše čak i za njega.