SJEĆATE LI se kako smo, kao prva momčad skupine drugog kruga, sa sedam pobjeda u nizu, u Koelnu pali od Francuza i oprostili se od borbe za medalju? Vjerojatno da, takva nepravda teško se prihvaća, jer Hrvatska je tada igrala najljepši rukomet na svijetu.

> Wilbek: Čuo sam da nas je Hrvatska htjela izbjeći u polufinalu

> Treba stati na loptu, izgledi protiv Poljske su 50:50

> Video: Poljska ulovila zadnji vlak za polufinale

> Nedostaje im brzine: Ćupić i Duvnjak glavno oružje za Poljake

A sjeća li se netko da smo u posljednjem susretu skupine mogli izgubiti od Španjolske i tim potezom izbjeći Francuze, koji su do četvrtfinala, by the way, došli kao četvrtoplasirana ekipa iz druge grupe? Možda to ne bi bilo sportski, ali bi li pravda na kraju ipak pobijedila? To su pitanja oko kojih će se neumorno lomiti koplja i stavovi, ali istina je uvijek izgleda negdje u sredini.

Kako večeras razmišlja Claude Onesta? Hoće li mirno spavati što je išao s pola snage? Ili je toliko samouvjeren i siguran da će njegovi momci pregaziti brze Dance, europske prvake? Čini se da jest, bilo ga je dovoljno vidjeti ove večeri, dok je zavaljen sjedio na klupi i gledao kako hrvatske rezerve rasturaju njegovu mix momčad. Na papiru, bile su to ekipe koje ne vrijede jednako; barem ne još, jer materijalno govoreći, Duvanjak i Gojun ne stanu u istu rečenicu s Junillonom i Bosquetom. No, Hrvatska se i ove večeri, kao nekada u Koelnu, odlučila igrati. Drugo i nije mogla ispred 15 tisuća duša željnih pobjede. Drugo i ne zna, niti je ikada znala. Ovaj se put isplatilo. 

Červar nije izbjegavao odgovor na to pitanje, već je i on sugerirao da je istina relativna.

"Pa zar bi se netko kladio na nas prije ove utakmice? Zar bi netko stavio novac na nas, bez Balića i Metličića, protiv jedne Francuske? I mi smo igrali s rezervama...", veličao je Červar hrvatsku pobjedu.

Venio Losert, čovjek kojem je Igor Vori prepustio titulu igrača utakmice, morao je dodati:

"Iako za nas ova utakmica nije bila rezultatski bitna, naša je najveća pobjeda što nismo kalkulirali, niti smo birali protivnika. A to znači da imamo vjeru u sebe, da smo puni samopouzdanja uoči bitke za finale."

"Vidimo se u finalu!"

I zaista, baš nas briga kako će Onesta spavati. Neka se jednom i nama ukazao lakši put. Mada će izbornik već u uvodu istaknuti da treba iskorijeniti i najmanji tračak euforije.

"Svaka pobjeda je draga, pa tako i ova. Čestitam Francuzima na fer igri, ja ih jako poštujem, zajedno s njihovim izbornikom i uvjeren sam da će igrati u finalu SP-a. Kvalitetni su i očekujem ih u finalu. Što se utakmice tiče, zadovoljan sam pristupom naših mladih igrača, ali htio bih naglasiti da moramo ostati čvrsto za zemlji. Ipak, mi ne možemo bez ovih koji večeras nisu bili na parketu. Nama trebaju i Pero i Ivano..."

Pošten i jeben

Treba nam, dakako, i Igor Vori. Kako se taj bori, zaista se rijetko viđa. Valjda jedini koji je pošten i jeb...

"Pošten borac, strašno je odigrao. On je jedini igrač na svijetu koji sa 2.03 igra u špici zone i time našoj obrani daje vizualnu gustoću. U napadu se odlično okreće, ne zaboravite da je nekada igrao vanjskog igrača, univerzalan je i brz".

I publika je napredovala u igri

Da je mogao birati, izbornik bi u polufinalu sasvim sigurno odabrao Poljsku umjesto Danske. Ili da je barem stigao o tome razmisliti; vjerujemo mu, naime, kada kaže da nije... 

Claude Onesta bio je staložen.

"Odigrali smo kvalitetnu utakmicu, iako su se mnogi pitali kako će ova utakmica izgledati. Mi smo pokazali da je za nas svaka utakmica bitna, da svakoj prilazimo jednako ozbiljno. Utakmica je bila energična i fizički jako zahtjevna. Prava borba. Najbitnije je da nema ozlijeđenih. Sada krećemo s pripremama za Dansku, radi se o jakoj momčadi i morat ćemo puno napraviti da uđemo u finale. Ako će nas tamo čekati Hrvatska, bit će to prava fešta rukometa."

Foto: Pixsell