KARIJERA okrunjena finalom Lige prvaka, ali i obilježena finalom Svjetskog prvenstva koje mu je izmaknulo zbog više sile, okosnica je priče jednog od najuspješnijih sudaca ovih prostora. U velikom intervjuu za Index, slavni srpski sudac Milorad Mažić (53) osvrnuo se na psihološke igre na terenu, specifične izazove suđenja za nekoga tko dolazi iz Srbije te na svoj izvrstan odnos s hrvatskim nogometnim zvijezdama.

Podijelio je i pogled iza kulisa Svjetskog prvenstva 2018., gdje je povijesni uspjeh Hrvatske paradoksalno prekinuo njegov vlastiti san.

Mažić je također govorio o stanju u hrvatskom i srpskom nogometu, a dotaknuo se i problema suđenja u Hrvatskoj i regiji. Posebnu pozornost dobio je i način vođenja Sudačke komisije, u kojoj danas jedna osoba u HNS-u, Bertrand Layec, na tjednoj bazi evaluira posao hrvatskih sudaca.

Mažić je od 2023. godine na čelu sudačke organizacije u Rusiji, gdje s timom suradnika provodi dubinsku reformu sustava. Nakon što je prethodno radio u Kini, gdje je bio proglašen najboljim sucem, te proveo tri godine na Cipru, preuzeo je, kako kaže, odgovoran posao u Ruskom nogometnom savezu. Ponudu je dobio još 2022., no tada u savezu nisu bili spremni na promjene koje je predlagao.

Korjenite promjene u ruskom suđenju

"Imao sam ponudu Ruskog saveza 2022. godine. Pregovori su bili dugi, ali tražio sam da se prihvati naš koncept rada. To je uspostavljanje sustava, promicanje i praćenje mladih sudaca, što je poput skautinga u današnje vrijeme. Tada Ruski savez nije bio spreman za to, rekli su da su to bolne promjene", pojašnjava. Nakon iznimno loše sezone 2022./2023. po pitanju suđenja, dogovor je ipak postignut.

"Krenuli smo 2023. i mogu reći da smo napravili dosta toga. Država i savez pokazali su interes da se suđenje postavi na nove osnove i da se sustav očisti. Promijenjeno je oko 50 posto sudaca u Superligi te još veći postotak u drugoj ligi."

U proces su se, navodi, uključile i policija i država. "Otvorilo se nekoliko slučajeva protiv klubova i taj proces ide dalje. Zato je iz moralno-etičkih razloga velik broj sudaca smijenjen, ondje gdje je bilo dokaza. Vrlo sam sretan što je taj proces pokrenut."

Brzo napredovanje za mlade talente

Jedna od ključnih promjena bila je izmjena pravila koja su usporavala razvoj sudaca. "Pravila su bila vrlo čudna. Suci su morali provesti nekoliko godina na svakoj razini natjecanja, pri čemu se gubio esencijalni talent. Sada suce promoviramo brzim procesom", ističe. Kao primjer navodi da će ove godine u Superligu biti promovirani suci sa samo 23 ili 25 godina.

"Sezonu 2025./2026. započeli su u trećoj ligi, pola sezone bili su u drugoj, a sada će u Superligu. U povijesti Ruskog saveza najmlađi finalist sada je sudio finale Kupa, a prije godinu i pol dana bio je u trećoj ligi. Slučajno sam ga vidio na jednom kampu", kaže, dodajući da o ruskom nogometu zbog sankcija nema puno informacija, ali da kvaliteta i financije nisu pale, već su klubovi čak i dizali budžete.

"Nogomet je globalno bolestan"

"Globalno, mislim da je nogomet jako bolestan. Ljudi iskorištavaju suđenje", smatra Mažić. Problem vidi u interesnim skupinama koje žele preuzeti kontrolu. "Interesne skupine imaju ideju kontrolirati suđenje, bilo da su u sustavu ili izvan njega. Nažalost, to možemo vidjeti i u našem okruženju, u zemljama bivše Jugoslavije to je glavna tema. Tko kontrolira suđenje?"

Prema njegovu mišljenju, rješenje je jasno. "Suđenje mora biti pod kontrolom nogometnog saveza. Tu nema nikakve diskusije. Velik broj ljudi u nogometu nema pozitivan, već osobni interes. Kada kontrolirate suđenje, onda možete kontrolirati i sustav." Naglašava da to nije novi trend, već da je sada, uz ogroman upliv financija, taj interes samo pojačan.

Kako se nositi s pritiskom

Posao suca, a posebno šefa sudaca, nosi velik pritisak javnosti, čega je svjestan. "Pritisak možete osjetiti svakako, to je odgovornost. Prije više od 10 godina prestao sam pratiti medije. Realno sam vidio da to stvara velik utjecaj i teško je to iskontrolirati ako želite biti fokusirani na posao", objašnjava svoj pristup.

Ipak, ističe važnost transparentnosti. "Ne možemo biti zatvorena kasta, kako su nas znali zvati. Moramo biti otvoreni za diskusiju i davati odgovore javnosti." Kaže da ključne informacije dobiva od suradnika. "Ako bih pratio sve što se piše, ne bih imao vremena baviti se svojim poslom", zaključuje.

Jedna bitna tema koje smo se dotakli jest VAR tehnologija. Najveći nesporazum oko VAR tehnologije proizlazi iz činjenice da javnost nije do kraja upoznata s njezinom primjenom i svrhom, smatra iskusni Mažić.

Iako su starije generacije često nostalgične i kritične prema tehnologiji, tvrdeći da ona šteti nogometu, on ističe kako je VAR iznimno pozitivna pojava koja je uvelike pročistila igru. Unatoč tome što i dalje postoji mali postotak zemalja koje ga izbjegavaju, nezaustavljiv trend videoindustrijalizacije nogometa, kako ga naziva, donio je više reda i pomogao sucima.

Kako je VAR promijenio nogomet

Glavna prednost VAR-a, prema njegovim riječima, jest smanjenje nesportskog ponašanja. Igrači su vrlo brzo postali svjesni da se sve provjerava, što je drastično reduciralo broj agresivnih ispada i grubosti koji su bili znatno češći prije uvođenja tehnologije. "Prije upotrebe VAR-a imali ste mnogo tih situacija 'violent conduct'. U tom smislu, VAR je mnogo očistio nogomet", objašnjava Mažić.

Zanimljiva posljedica uvođenja tehnologije jest i produžetak sudačkih karijera. Fizički zahtjevi su se donekle promijenili pa danas nije rijetkost vidjeti suce koji aktivno sude s 48, 49 ili 50 godina.

Ipak, on naglašava kako se pristup suđenju nije promijenio za one koji se žele natjecati s tehnologijom. "Za mene, kako ja gledam moderno suđenje, VAR nije ništa promijenio ako sudac hoće ići na teren i donijeti sve odluke samostalno", kaže.

Komforna zona i nedosljednost odluka

"S druge strane, VAR je stvorio i određenu komfornu zonu, pogotovo za mlađe generacije sudaca. Postoji opasnost da suci počnu kalkulirati s fizičkim naporom, znajući da imaju tehnološku podršku. To je u suprotnosti s preporukama FIFA-e i UEFA-e, koje inzistiraju na tome da sudac na terenu mora donositi odluke i na temelju toga se ocjenjuje njegov rad", naglašava.

Problem nastaje kada suci postanu nesigurni i počnu izbjegavati donošenje nepopularnih odluka poput jedanaesteraca ili crvenih kartona, čekajući intervenciju iz VAR sobe. To stvara konfuziju i kod igrača i kod publike.

"Sama koncepcija VAR-a, koja je krenula 2016. s idejom ispravljanja čistih i očitih pogrešaka, s vremenom se izmijenila. A što je uopće čisto i očito? Ako je greška, greška je", ističe.

On smatra da je sudačka struka sama stvorila ogromnu "sivu zonu" u koju je gurala sve dvojbene situacije, a koja sada stvara probleme u dosljednosti. "Dosljednost nikako ne može biti stopostotna, ipak se radi o ljudima različite kvalitete suđenja. Ali mi moramo shvatiti da smo samo servis nogometa, a ne zvijezde."

Biti vrhunski sudac zahtijeva mnogo više od poznavanja pravila. To je posao za mentalno i psihički iznimno spremne osobe. "Nesigurna osoba ne može raditi taj posao. Igrači to osjete, nanjuše, ne znam kako, valjda kroz govor tijela", objašnjava. Ključna je kontrola vlastitog ega kako bi se moglo upravljati egom svjetskih zvijezda na terenu.

Komunikacija s igračima

Prisjećajući se finala Lige prvaka 2018. (Real Madrid - Liverpool 3:1) i pogrešaka golmana Lorisa Kariusa, Mažić objašnjava kako se psihološki slom igrača osjeti na terenu. "To osjetite na terenu, da. I protivnička ekipa to fantastično osjeti. To se trenira iskustvom", kaže Mažić, dodajući kako vrhunski treneri već nakon nekoliko minuta mogu procijeniti u kojem će smjeru utakmica ići.

Uspoređuje to sa situacijom kada trener osjeti da je igrač sa žutim kartonom postao rizik i vadi ga iz igre. Naglašava da sudac mora biti i psiholog. "Mora postojati kultura komunikacije s igračima. Ne možete ih ne uvažiti, pogotovo zvijezde. Ako im ne iskažete poštovanje i ne porazgovarate normalno, a oni istovremeno uvažavaju vas, to vam donosi mnogo u kontroli i vođenju utakmice", ističe Mažić.

O sjajnom odnosu s hrvatskim nogometašima

Mažić svoje odnose s hrvatskim igračima opisuje kao vrlo pozitivne. "Primjeri sa svim hrvatskim igračima su bili... Ma, Luka Modrić... Luka je Luka", započinje.

"I kad se buni i vrši pritisak, on to radi s mjerom. Koristio je to što pričamo istim jezikom. Kod njega sam uvijek vidio želju za pobjedom kao kod malog djeteta. Odnos s njim uvijek je bio fenomenalan. Luka Modrić je brend hrvatskog nogometa zadnjih dvadesetak godina."

S velikim poštovanjem govori i o Ivanu Rakitiću. "To je gospodin čovjek u kopačkama. Nikad nijedne rasprave s njim nije bilo. Uvijek je bilo ugodno sresti ga", kaže. Za Ivana Perišića kaže da je "gromada", a iznimno pozitivna iskustva veže i uz Dejana Lovrena i Vedrana Ćorluku.

"Lovren je napravio vrhunsku karijeru, gospodin na terenu. Kroz te odnose i komunikaciju i ja sam učio i rastao", prisjeća se Mažić, spominjući i susret sa Slavenom Bilićem, kojeg naziva "intelektualnom gromadom".

Svjetsko prvenstvo 2018. i propušteno finale zbog Hrvatske

Jedan od najupečatljivijih trenutaka karijere za Mažića je Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Njegov tim sudio je četvrtfinalni derbi između Brazila i Belgije. "Ako se taj posao odradi dobro, to je bila neka ulaznica da se nadamo finalu. Suci za finale najčešće se biraju iz četvrtfinalnih utakmica", objašnjava.

No, put Hrvatske do finala za njega je značio kraj natjecanja. "Polufinale Engleske i Hrvatske gledao sam na stadionu. Podsvjesno znate da ishod utječe na vašu budućnost. Svi mi imamo ambicije", kaže Mažić.

Otkrio je i zanimljiv detalj s tribina. "Pratio sam sudački tim iz Argentine koji je navijao za Hrvatsku. Da su Englezi prošli u finale, oni ga ne bi sudili zbog poznatog povijesnog konteksta između Argentine i Engleske. FIFA gleda na takve stvari, i to je normalno", navodi.

"Kad vidite da Mandžukić više ne može hodati, da je ozlijeđen, ali ne želi biti zamijenjen i onda zabije gol koji vodi Hrvatsku u finale... Poslije utakmice bilo nam je jasno da je za nas Svjetsko prvenstvo završeno. Nitko nikada iz bivše Jugoslavije nije sudio službenu utakmicu drugoj reprezentaciji s tih prostora. Možda je to još uvijek svježe."

Finale iz sudačke i funkcionarske perspektive

Nakon što je Hrvatska ušla u finale, Mažiću nije trebalo službeno objašnjenje. "Žal je sigurno postojao, ali to su stvari na koje ne možete utjecati. Vidio sam vrlo sretne suce iz Argentine i bilo je očito da oni imaju najveće šanse suditi", kaže.

Iz današnje perspektive, vjerojatno s funkcionarske pozicije, kaže da bi postupio isto. "To je prosta stvar. Vama treba mir prije utakmice. Što će biti poslije, nikad ne znate. Delegirati suca iz Srbije u toj situaciji stvorilo bi buku unaprijed."

Osvrnuo se i na spornu ruku Ivana Perišića u finalu. "U onom trenutku to je bila ruka. Sudac je nije vidio, pozvan je na VAR. Nažalost, ruka je bila ostavljena, vjerojatno bez namjere, ali namjeru je uvijek teško procijeniti", kaže Mažić.

"Znam da se tada u hrvatskoj javnosti pojavio stav 'bolje da nam je sudio sudac iz Srbije'. Ali to su stvari na koje ne možete utjecati. Apsolutno razumijem odluku jer vam prije svega ne treba buka prije utakmice."

Teži put za suce iz "malih" zemalja

Mažić ističe kako je put za suce iz nogometno manjih zemalja znatno teži. "Kad se pojavite iz Engleske, Njemačke ili Italije, zemalja s velikom nogometnom poviješću, to se podrazumijeva. Ali kad na veliku utakmicu delegiraju suca iz 'male' zemlje, javnost odmah analizira zašto baš on", objašnjava. "Sjećam se kad smo bili određeni za utakmicu Manchester - Liverpool, bilo je čuđenja odakle mi tu."

Prema njegovim riječima, put do vrha je duži, ali se zato poštovanje mora zaslužiti. "Suci iz Premier lige su globalno poznati jer koriste brend natjecanja, iako i tamo ima upitne kvalitete. Englesko, njemačko i talijansko suđenje su u krizi, ali i dalje koriste snagu brenda. Kad se na veliku utakmicu delegira sudac iz tih zemalja, javnost reagira mnogo fleksibilnije", kaže Mažić.

"Naš put je zahtjevniji, ali mogu reći da kvalitetom ne zaostajemo, možda smo i bolji. No, ući na konačni popis za Svjetsko prvenstvo iz male zemlje ogroman je uspjeh."

Hrvatsko suđenje

Mažić je analizirao i stanje u hrvatskom suđenju, ali i usporedio sustave koji vladaju u hrvatskom i srpskom nogometu. Smatra da je domaća javnost prema sucima uvijek negativno nastrojena te da se status stječe prvenstveno rezultatima izvan granica države, na natjecanjima poput Lige prvaka ili europskih i svjetskih prvenstava.

"Ljudi brzo zaborave. Kad se nakon Lige prvaka vratite u domaće prvenstvo, njih ne zanima što ste sudili, bave se svojim problemima. Najteže je biti prorok u svom selu", rekao je.

Prema njegovim riječima, ključno je kako se postavi glava. "Sudili smo utakmicu Barcelone pred 96.000 gledatelja i tri dana kasnije dođete u Suboticu pred 500 ljudi. Igrači me pitaju kako mogu. Pa nogomet se igra 11 na 11, namjestiš glavu i odradiš posao. Morate razmišljati o svom imidžu koji se dugo gradi, a možete ga potrošiti jednom lošom utakmicom, jednom odlukom", pojasnio je.

Sustav je ključan, a rad na daljinu je besmislica

Mažić smatra da Hrvatska ima plejadu talentiranih mladih sudaca, no ističe da je za njihov razvoj ključan sustav i povjerenje. "Imate jednu mladu generaciju, sjećam se da su dolazili suditi na Cipar i Patrik Kolarić i Ante Čulina. Talenta imaju, no stvar je sustava i koncepta", kaže Mažić.

"Za mene je budućnost u tome da stranci vode sudačke organizacije, kao što su i izbornici reprezentacija stranci. Ali ako ćete raditi taj posao, morate živjeti u toj državi i baviti se time 24 sata. Ne možete kao pojedinac dolaziti povremeno, to je za mene besmislica, bez ikakve šanse da napravite nešto pozitivno."

Naglašava važnost prisutnosti i transparentnosti. "Ljudi vas moraju viđati na stadionima, suci moraju osjetiti da ste tamo, da osjećate atmosferu. Tako dobivate informacije koje su bitne. Raditi s distance, online, i samo se pojaviti s odlukama - to javnost neće prihvatiti. Mi smo servis nogometa i moramo biti transparentni. Ljudi žele objašnjenja, pogotovo za VAR situacije", rekao je Mažić.

Strani suci su flaster na prijelom

Osvrnuo se i na praksu dovođenja stranih sudaca za derbije u SHNL-u, što smatra kratkoročnim rješenjem koje ne rješava suštinske probleme.

"To je za mene bilo popuštanje pod pritiskom javnosti. Stranac će doći, odraditi posao, spakirati se i otići kući. Ako ostavi probleme, ostavio ih je savezu. Dugoročno se ništa ne mijenja", smatra Mažić. "To je kao da na prijelom ruke stavite flaster - nećete ga tako zaliječiti. Budućnost je u razmjeni mladih sudaca između nacionalnih saveza na bazi reciprociteta."

Boban je intelektualac, Kovačić nevjerojatno skroman

Mažić je iznio i iznimno pozitivno mišljenje o Zvonimiru Bobanu, kojeg poznaje još iz razdoblja dok je bio na visokoj funkciji u FIFA-i. "On je mađioničar u kopačkama, klasična desetka. No ono što je njegova veličina jest da nikad nisam čuo da spominje svoju igračku karijeru, nikad nije rekao 'kad sam ja igrao'. To nisam čuo ni od Dejana Savićevića, genija kojeg iznimno poštujem", rekao je Mažić.

"Boban je visoki intelektualac, načitan čovjek koji govori više svjetskih jezika i ima ogroman respekt. Mislim da je hrvatski nogomet njegovim povratkom puno dobio, on je brend, ali to ne zloupotrebljava. Ne eksponira se previše u medijima, a to je odlika veličine", dodao je.

Posebne riječi hvale imao je i za Matea Kovačića. "Kovačić je gospodin na terenu. Nisam skromnije stvorenje vidio. Čovjek kao da s prijateljima igra nogomet, toliko je smiren i normalan, a napravio je karijeru u najvećim svjetskim klubovima od Intera, Reala, Chelseaja do Cityja. Kapa dolje."

Hrvatska ima sustav i kontinuitet, Srbija radi kompromise

Glavnu razliku između hrvatskog i srpskog nogometa Mažić vidi u postojanju sustava. "Vi ste se odmah opredijelili za koncentraciju kvalitete s ligom od 10 klubova, što donosi i pune stadione. U Srbiji stalno patimo s kompromisima oko broja klubova, ovisno o političkim i lokalnim interesima. Nogomet je uvijek odraz stanja u društvu", kaže Mažić.

Najveće razlike, prema njemu, vidljive su u reprezentaciji. "Tu su razlike očite. Vi imate kontinuitet i sustav, neovisno o tome tko je predsjednik saveza. Netko može reći da je Hrvatska 2018. bila druga slučajno, ali četiri godine kasnije bila je treća. Imali ste i temelj udaren 1998. s Ćirom Blaževićem. Dalić je nakon Rusije zahvalio upravo njemu. To je sustav", pojasnio je.

Kao ključne elemente hrvatskog uspjeha ističe odnos prema igračima i skauting. "Vi se ne odričete iskusnih igrača poput Modrića i Perišića. S druge strane, mi smo se vrlo lako odrekli Dušana Tadića, a nemamo takvog igrača ni u najavi.

Vaš skauting je za svaku pohvalu. Uvjerite igrače iz dijaspore, drugu ili treću generaciju, da igraju za Hrvatsku, poput Stanišića. A mi imamo primjer Pavlovića, koji ne igra za Srbiju, ili Miloša Kerkeza, koji je među tri najbolja lijeva beka u Europi, a mi smo ga propustili. Mi kao pitamo, ali reda radi. Igrača morate uvjeriti, pokazati mu plan", zaključio je Mažić.

Reforme i politički utjecaj u savezu

Mažić smatra da se dio odgovornosti za trenutačno stanje nalazi i u Nogometnom savezu Srbije. Prisjetio se kandidature Nemanje Vidića za predsjednika saveza prije nekoliko godina, kojoj je i sam dao podršku. Ideja je bila provesti reforme i modernizirati savez.

"Savez se realno mora postaviti na korporativnim osnovama, a ne da funkcionira isključivo od donacija FIFA-e, UEFA-e i ponekog sponzora", rekao je Mažić i objasnio: "Loše je i pogubno postavljati ljude na funkcije u klubovima i savezu kao kompenzaciju za izgubljene pozicije u politici, to je pandemija."

Ključna pogreška sa smjenom Muslina

Kao prijelomni trenutak koji je negativno usmjerio srpsku reprezentaciju, Mažić je istaknuo smjenu izbornika Slavoljuba Muslina. On je, kaže, preuzeo reprezentaciju u najtežem razdoblju, s tek nekoliko igrača na vrhunskoj razini, i uspio se izravno plasirati na Svjetsko prvenstvo u Rusiji iz jedne od najtežih skupina, da bi nakon toga dobio otkaz.

"Nije ni čudo što sada plaćamo danak svemu tome. Na kraju, prije ili kasnije, morate platiti račun za svoje odluke", izjavio je Mažić. Smatra da je to bila propuštena prilika jer su velika natjecanja poput Svjetskog prvenstva "najveće tržište", gdje igrači kroz dvije ili tri dobre utakmice mogu potpuno promijeniti karijeru. Umjesto toga, prvenstvo je otišlo u sasvim drugom smjeru, a kontinuitet je prekinut.

"Vidjela se nelogičnost i nedosljednost. U to sam vrijeme još bio aktivan u Srbiji i provodio sam dosta vremena u sportskom centru pa sam vidio kakva je energija vladala među njima. Izravno su se plasirali na Svjetsko prvenstvo iz izuzetno teške skupine. Onda su ga smijenili, a pomoćnici su nastavili posao. Nažalost, kod nas kontinuitet ne postoji", objasnio je, dodavši da je Srbija izgubila kontinuitet i u mlađim selekcijama, unatoč tome što je 2015. bila prvak svijeta.

Mažić se za kraj osvrnuo i na velika očekivanja javnosti u Srbiji, koja su dijelom potaknuta uspjesima susjednih zemalja. "Kad vidite susjede koji postižu vrhunske rezultate, a vi ih nemate, javnost stvara nerealnu sliku da ćemo i mi napraviti neki iskorak, a možda za to nemamo kvalitetu", rekao je.