JUVENTUS je posljednje tri godine na silu, očajnički i bezobrazno htio promijeniti svoju grubu vanjštinu i u toj su operaciji direktori Fabio Paratici i Pavel Nedved bili glavni odgovorni. Sami su slagali roster igrača i od trenera tražili nemoguće, a zatim ih ekspresno tjerali zbog neuspjeha.

Pritom su na ružne i podle načine potjerali godinama važne igrače poput Marija Mandžukića, Gonzala Higuaina, Emrea Cana i Samija Khedire, a navijače istovremeno pokušali kupiti spektakularnim transferima Cristiana Ronalda i Matthijsa de Ligta. 

Paratici i Nedved su na silu htjeli od Juventusa stvoriti stroj prepun skupih zvijezda koji lepršavim nogometom osvaja trofeje i simpatije. Torinski je klub u te tri godine posve počeo gubiti svoj identitet i kad su rezultati pokazali da se protiv prirode ne može, upalili su se alarmi.

Juventus će opet biti Juventus

Došlo je do zaokreta. Juventus će ponovo uskoro biti onaj stari, igrat će isključivo na rezultat i neće ga zanimati estetika. Neće biti važno kome se sviđa, a kome ne. Uzdignuta čela vratio im se pobjednik Max Allegri.

On je sada u poziciji da po klubu može dijeliti šamare i lekcije, s ljudske i profesionalne strane. Može likovati bez prestanka i pokazati klubu koliko je duboko zaglibio putem kojim nikad nije smio krenuti. Allegri je prije tri godine na to bio upozoravao, ali nije ga se poslušalo. U tim žučnim raspravama slavio je sportski direktor Paratici, koji je u petak napustio klub.

Na oproštajnoj presici Paratici je zaplakao u društvu predsjednika kluba Andree Agnellija. Rastali su se nakon jedanaest godina u kojima je Juventus devet puta bio prvak Italije te izgubio dva finala Lige prvaka.

Paratici je za boravka u Juventusu postao glavni čovjek sportskog segmenta uz veliku asistenciju legendarnog Čeha Nedveda. Njihova vizija je bila spojiti rezultatske uspjehe s atrakcijom koja bi od Juventusa napravila klub u koji bi se zaljubljivale buduće generacije. 

Juventusu je Italija postala tijesna i krenuo je u osvajanje simpatija diljem svijeta.

Ideja Paraticija i Agnellija je bila da se Juventus svima svidi pobjedama, lijepim nogometom i zvijezdama poput Cristiana Ronalda. Negdje je na tom putu zapelo, a nakon recentnih promjena u Juventusu jasno je i gdje.

Paratici i Nedved su otjerali Allegrija. Ispali su gubitnici

Zbog toga je Agnelli odlučio u klub vratiti Massimiliana Allegrija (53) na mjesto trenera i tako ga učiniti pobjednikom ove priče, uz honorar od devet milijuna eura u sljedeće četiri sezone. Allegri i Paratici nisu se pretjerano slagali u Allegrijevom prvom mandatu, koji je trajao od 2014. do 2019., a protivnik Allegrijevog pragmatizma je bio i drugi direktor Pavel Nedved.

Sukobili su se oko dovođenja Cristiana Ronalda prije tri godine. Allegri nije htio CR-a u svom timu, dok su dvojica direktora obrađivala Agnellija i sapunali dasku svom trofejnom treneru koji je na kraju u toj borbi kapitulirao zbog jasnih razilaženjima u vizijama.

Paratici i Nedved dobili su slobodne ruke u izgradnji novog Juventusa i ispali gubitnici pa je Agnelli morao vatrogasno intervenirati vraćanjem Allegrija, trenera koji je osvojio 11 trofeja u pet godina.

Nakon tri godine vidljivi su rezultati rada Paraticija i Nedveda. Taj neki novi, atraktivni Juventus, željan elitne Superlige, ispadao je u Ligi prvaka od Ajaxa (četvrtfinale), Lyona (osmina finala) i Porta (osmina finala), a Inter mu je ugasio dominaciju talijanskim prvenstvom. Na terenu je to izgledalo slabašno, a Juventus je odavao dojam momčadi koja sve više gubi pobjednički gard na kojem je dugo radio Allegri. Posebno po pitanju europskih nastupa.

Trenutačno Juventus nije ni blizu europskog nogometnog vrha. To je potpis Fabija Paraticija i Pavela Nedveda, koji su u ovoj priči na kraju ispali gubitnici.

Juventus je lutao tri godine

Idemo u letimičnu retrospektivu zbog koje Allegri može danonoćno likovati. Vraćamo se četiri godine unatrag, u doba kada je Juventus snažnim koracima krenuo u modernizaciju sažetu u dva ključna koraka. Trofejni talijanski klub je tako 1. srpnja 2017. lansirao svoj novi, moderni i lako uklopljivi logo. To je bio prvi korak globalnog ribrendinga i širenja popularizacije. Drugi korak je bio isključivo na Paraticiju i Nedvedu.

Godinu nakon novog klupskog loga Juventus je napravio svoj najveći transfer u povijesti i doveo Cristiana Ronalda, koji na Instagramu ima 200 milijuna fanova više od samog Juventusa. Vlasnik pet Zlatnih lopti, ekspert za osvajanje Lige prvaka i jedan od najboljih igrača svih vremena došao je Juventusu podariti Ligu prvaka, koju torinski klub čeka od 1996. godine.

Pored toga, Ronaldo je doveden kao apsolutni superstar za najveću cifru u povijesti talijanskog nogometa - 117 milijuna eura. Paratici i ostali šefovi tada 33-godišnjem Portugalcu odlučili su dati plaću od 30-ak milijuna eura godišnje. Triput više u odnosu na dotad drugog najplaćenijeg igrača Gonzala Higuaina. Već tu su nastala prva nezadovoljstva u svlačionici, koja je Allegri morao gasiti.

Paratici je učinio sve kako bi Ronalda doveo u Serie A, koja je daleko od svojih najslavnijih dana, iako se u klubu nisu svi slagali s tim, posebice Allegri. On je s Juventusom uredno dominirao talijanskim prvenstvom te dvaput stigao u finale Lige prvaka s igračima koje bi mu uprava dovela. Nakon pet godina dominacije htio je sam birati igrače i slagati roster po svom ukusu.

Njegova riječ nije bila posljednja kada bi klub krenuo u šoping, no Allegri je svejedno donosio rezultate - sve do samih finala Lige prvaka, koja opsjeda Staru damu. Prvi put ga je zaustavila Barcelona predvođena Messijem, Suarezom i Neymarom, 2015. godine, a dvije godine kasnije baš Cristiano Ronaldo sa svojim Real Madridom presudio je Allegrijevoj momčadi na posljednjoj stepenici. Allegri, unatoč tim porazima u finalu, nije htio Ronalda u Juventusu, ali Paratici i Nedved su smatrali da Juventusu nedostaje samo Ronaldo kako bi napravio taj završni korak prema trijumfu u Ligi prvaka.

Allegri je smatrao da će mu Ronaldo narušiti balans u momčadi i bio je priklonjen drugačijim profilima igrača. Poput onog Marija Mandžukića, s kojim je Juventus u travnju 2019. produljio ugovor. Allegri je, htio ili ne, morao koristiti Ronalda onako kako to odgovara Portugalcu. Stavio ga je na poziciju lijevog krila, koju je dotad vrhunski pokrivao baš Mandžukić. Time je u startu narušena Allegrijeva osnovna ideja, ali on se, kao mnogo puta u karijeri, kameleonski prilagodio. 

Hrvatski centarfor prebačen je u napad, a iz kluba je na grub način potjeran Gonzalo Higuain, kojeg je klub u ljeto 2016. Napoliju platio 90 milijuna eura. Bilo je bitno samo da Higuain ode, makar i na silu, kako bi se donekle rasteretile financije zbog njegove plaće od osam milijuna eura godišnje.

Juventus ga je prvo uvalio na posudbu Milanu, u kojem je Argentinac proveo pola sezone. Drugi dio Higuain je proveo u Chelseaju. Za Juventus je bilo ključno da mu Higuain tih godinu dana nije na platnom spisku, neovisno o igračevim željama.

Allegriju se takva postavka stvari nikako nije svidjela i to nije bilo ono što je htio razvijati u Juventusu nakon četiri uzastopno osvojena Scudetta. Nije mogao birati. Paratici i Ronaldo bili su prevelik zalogaj za Allegrija, koji je izdržao manje od godinu dana u novoj eri atraktivnog Juventusa s Ronaldom.

Nakon što je Juventus u četvrtfinalu Lige prvaka ispao od Ajaxa, Allegri je ispao glavni krivac u očima struke i navijača. Dva mjeseca kasnije rastao se s Juventusom, a leđa su mu okrenuli svi. Navijači su smatrali da je došlo do zasićenja na svim relacijama s Allegrijem te da on nije čovjek koji iz Ronalda i Juventusa može izvući maksimum.

Prvi Juventusov autogol: Maurizio Sarri

Stav Paraticija i suradnika je bio da Juventusu treba samo trener koji zna i želi razvijati napadačku igru pa se brže bolje krenulo dovesti Maurizija Sarrija.

Istog onog Sarrija koji je kao trener Napolija 2018. u borbi s Juventusom za naslov u Serie A navijačima Juventusa pokazivao srednji prst te ih praktički nazivao lopovskim klubom.

Nije bilo važno ni to što Sarri nije kultivirani tip u odijelima, kakvi se poklapaju s Juventusovom tradicijom. Sarri, bivši bankar i strastveni ljubitelj duhana, odmah se zakačio s Ronaldom. Povratka nije bilo.

Paratici i ekspertiza htjeli su na silu stvoriti Juventus koji igra lijepo i osvaja sve trofeje te da pritom Ronaldo zabija 50 golova po sezoni. Višak u križaljci estetike bio je Mario Mandžukić, koji je mjesecima bio u tihom ratu s Paraticijem i upravom.

Mandžukić se nije uklapao u viziju lijepog nogometa pa je klub s dvije uzastopne posudbe vratio Higuaina, koji više nije bio ni blizu svojih najboljih dana. Mandžukića se tjeralo na sve načine, a on je iz inata odbijao niz ponuda. Dogodilo se najgore i za klub i za njega - ostao je cijelu polusezonu bez sekunde na terenu. Završilo je tako da nije ni boravio u Torinu, iako je bio pod ugovorom s Juventusom. Paratici još jednom nije birao sredstva, kao i slučaju Higuaina. Na isti način protjerao je i Nijemca Emrea Cana, kojeg je Allegri jako cijenio. Can je otišao u Borussiju Dortmund, a miljenik navijača Mandžukić u katarski Al-Duhail.

Paratici je u suradnji sa Sarrijem pročistio Juventus, koji je odjednom trebao početi igrati lijepo, bez obzira na kronične slabosti u veznome redu koji je i pod Allegrijem bio u padu. Već nakon pet mjeseci Sarri je razočarano izjavio da je Juventusov roster nemoguće uigrati i utrenirati u njegove šablone. Na kraju, Sarri je osvojio svoj prvi Scudetto u karijeri i nastavio Juventusovu dominaciju. U Ligi prvaka ispao je u osmini finala od Lyona, a presudili su mu loš odnos s Cristianom Ronaldom te uglavnom napeta atmosfera u svlačionici. O tome smo detaljnije pisali ovdje.

Drugi Juventusov autogol: Andrea Pirlo

U kolovozu 2020. Juventus je otpustio Sarrija i za prvog trenera stavio legendarnog veznjaka Andreu Pirla, koji do tada nije imao ni dana trenerskog iskustva. Pirlo je nekoliko dana ranije imenovan prvim trenerom Juventusove U-23 momčadi, koja igra u trećoj ligi, a potom je postao prvi trener prve momčadi. Ta odluka iznenadila je nogometni puk i još jednom pokazala Paraticijevu i Nedvedovu netaktičnost u vođenju sportskog sektora.

Pirlova zadaća bila je jednaka Sarrijevoj. Juventus je morao preko noći dodatno poboljšati rezultate i broj trofeja na kontu, a pritom igrati atraktivno i maksimalno koristiti golgeterske sposobnosti Cristiana Ronalda kako bi klub stekao dodatnu popularnost. Završilo je fijaskom jer je Pirlo tvrdoglavo forsirao svoje ideje koje Juventusov roster igrača nije mogao iznijeti, zbog manjka kvalitete.

Juventus je zahvaljujući Ivanu Juriću i Veroni jedva izborio četvrto mjesto i plasman u Ligu prvaka u posljednjem kolu Serie A i tako se spasio financijskog šoka. U Ligi prvaka je pak ispao od Porta u osmini finala.

Kakva-takva utjeha Juventusu su osvojeni kup i superkup. Nakon rezultatske katastrofe Pirlo je postao bivši. Iako je već u prosincu i siječnju bilo jasno da je Pirlo nedorastao, Paratici i Agnelli odlučili su ga pustiti do kraja. Prije proljeća bilo je jasno da Juventusova sezona ne vodi nikamo, o čemu smo pisali ovdje.

Juventus je pod Sarrijem i Pirlom izgledao negledljivo, nelogično i neučinkovito na terenu. U međuvremenu, navijači i uprava počeli su se prisjećati dobrog starog Allegrija i prizivati ga nazad u Juventus - Allegrija koji je htio slagati Juventus po svome, ali mu Paratici i Nedved to nisu htjeli dozvoliti.

Gazda Agnelli je progledao i odigrao na sigurno

Progledao je i gazda Agnelli, koji je odlučio prekinuti suradnju s Paraticijem nakon jedanaest uspješnih godina i ponovo dovesti Allegrija. On se u Juventus 1. srpnja vraća kao apsolutni moralni pobjednik i kao jedan od glavnih krojača novog Juventusa. 

Max Allegri je u pet godina vođenja Juventusa imao 70.48 posto pobjeda. Vodio je Juventus u 271 utakmici i 191 puta pobijedio, 43 puta remizirao i 37 puta izgubio. Nakon dvije godine pauze vraća se nastaviti gdje je stao. Pet naslova prvaka Italije, četiri osvojena kupa, dva osvojena superkupa i dva poraza u finalima Lige prvaka rezime su Allegrijevih pet godina u Juventusu. U Juventusu danas nikome nije bitna sveukupna estetika i hoće li Juventus na terenu izgledati ugodno oku.

Važno je samo da se momčad vrati pobjedama i naslovima prvaka Italije. Boljeg čovjeka od Allegrija za tu misiju Juventus nije mogao pronaći. Ubrzo ćemo opet gledati onaj klasični i tvrdi, dosadnjikavi Juventus. Cinični Juventus koji protivniku ne dopusti baš ništa, a sruši ga jednim udarcem.