KRUNOSLAV JURČIĆ posljednjih je dana postao vruća tema među navijačima na forumima i društvenim mrežama. Šteta je što se to nije dogodilo zbog njegova vrlo uspješnog rada u egipatskom Pyramidsu, s kojim je osvojio pet trofeja u dvije i pol godine, nego zbog neočekivanog, pomalo bizarnog i potpuno nepotrebnog napada na novog sportskog direktora Hajduka Roberta Grafa.

Bivši trener Dinama odavno zaslužuje puno veći respekt hrvatske nogometne javnosti. Nije uspio napraviti iskorak prema jačim europskim ligama, ali vrlo malo trenera s ovih prostora uopće dobije takvu priliku i to ne mora biti odraz kvalitete. Jurčićevi rezultati i dugovječnost karijere pokazuju da se radi o ozbiljnom treneru, bez obzira na godine ismijavanja "kontroliranog nogometa", guranja u "Mamićev džep" ili kultne fotografije s Joseom Mourinhom.

Jurčić nije pročitao što je Graf rekao

Baš zato je šteta što si je dopustio ovakav istup i time sam sebe vratio na najniže razine rasprava. Kao što je Jurčić zaslužio više poštovanja kroz karijeru, tako je i Graf zaslužio barem minimum profesionalnog i ljudskog poštovanja. To bi u ovom slučaju značilo da se barem pročita ono što je čovjek stvarno rekao prije nego što ga se javno razapne.

Jurčić to očito nije napravio pa njegov istup više djeluje kao prvoloptaška emotivna reakcija nego argumentirana kritika ozbiljnog nogometnog djelatnika. Ne pomaže ni to što svog kolegu naziva "dečkom", "nekim tipom iz Poljske" i sličnim izrazima, dok je ime i prezime dodao tek novinar u zagradi. Čisto da ljudi ipak znaju koga se pljuje.

To je razina rasprave u birtiji, a čovjek koji je osvojio svjetsku broncu s reprezentacijom kao igrač i kasnije izgradio ozbiljnu trenersku karijeru za hrvatske okvire ipak bi trebao biti svjestan da njegove riječi imaju težinu. Možda smatra da je ovakav javni nastup sasvim legitiman, ali onda je to već neki drugi problem.

Graf je pričao o Hajduku i potpuno je u pravu

Jurčić je u razgovoru za Večernji list žestoko napao Grafa zbog izjave o fizičkom stanju Hajdukove momčadi i intenzitetu igre, ali problem je u tome što Graf zapravo nije rekao ono što mu se pokušava pripisati. Novinar Jurčića uopće nije pitao ništa o Grafu, nego je on sam pokrenuo tu temu i rekao sljedeće:

"Nedavno se pojavio nekakav tip koji je postao sportski direktor Hajduka, neki Poljak (Robert Graf, nap. a.). Prvo što je izjavio po dolasku, bilo je da naša liga ne valja ništa. Spominje nekakav ritam i intenzitet. Ja bih mu odmah dao otkaz." Novi sportski direktor Hajduka bio bi vrlo bezobrazan da je prvog dana u hrvatskom nogometu izjavio da liga ne valja ništa, ali to se nije dogodilo.

Graf je na predstavljanju izjavio da su GPS podaci Hajduka ispod razine njegova bivšeg kluba iz poljske druge lige. Govorio je isključivo o Hajduku, odnosno o fizičkom outputu momčadi koju je zatekao, a ne o tome da je cijeli hrvatski nogomet "na razini druge poljske lige", kako se kasnije počelo interpretirati. Dapače, u intervjuu za Dalmatinski portal još je jednom objasnio svoju izjavu:

"Lodz je trčao intenzivnije od Hajduka. Nisam rekao da je SHNL usporediv s drugom poljskom ligom. Liga sigurno nije bolja, ali, ako ćemo usporediti, igrači Hajduka trče šest kilometara u maksimalnoj brzini, što je malo. Moj bivši klub bio je između sedam i pol i osam kilometara." Nije Graf prvi čovjek u Hajduku koji je intenzitet istaknuo kao najveći problem, a o tome smo već detaljno pisali.

O direktnoj usporedbi poljskog i hrvatskog ligaškog nogometa rekao je: "Poljska liga je intenzivnija. Hrvatska liga ima veću kvalitetu, pogotovo individualnu kvalitetu igrača, ali u Poljskoj je intenzivnije." Cijela poanta Grafovih izjava bila je da je intenzitet prepoznao kao najveći problem Hajduka zbog kojeg klub ne može igrati ozbiljan europski nogomet, a ne da hrvatski treneri nemaju pojma, kako ističe Jurčić.

Jurčić miješa reprezentaciju i ligu

Dakle, prvi problem je što Jurčić napada čovjeka zbog riječi koje nije rekao, a drugi je što, kao što je često slučaj u raspravama o hrvatskom nogometu, miješa reprezentaciju i ligu kao da kvaliteta jedne automatski znači kvalitetu druge. Nema smisla citirati baš sve izjave pa izdvajamo samo neke dijelove:

"Znate kada su Poljaci stvorili nekog igrača? Oni produciraju neke američke marince, a o nogometu ne znaju apsolutno ništa. Ne možemo mi težiti za intenzitetom jer smo genetski spora nacija. Kako to taj strašni sportski direktor misli napraviti Hajduk koji će biti na intenzitetu Bayerna ili njegove smiješne poljske lige gdje su najbolji igrači iz druge i treće portugalske lige? O čemu on to priča?

Znate li na čemu smo mi osvojili drugo i dva treća mjesta na svjetskim prvenstvima!? Na antiintenzitetu! Znate kada će ti Poljaci biti drugi i treći na svijetu? Neće nikada! Mi smo davno skužili da, kao mala nacija, ne možemo pratiti intenzitet moćnih reprezentacija i sustava. Amortizirali smo to svojim tehničkim predispozicijama i kontroliranim nogometom." 

Ivica Osim je sve objasnio prije 20 godina

Jurčić je u pravu kada govori o hrvatskoj reprezentaciji. Ona je atipična i specifična, a rezultati koje ostvaruje s obzirom na bazu igrača zaista su spektakularni. Hrvatski igrači tradicionalno odskaču talentom i reprezentativnim rezultatima. Ali Hrvatska nije uvijek bila ovako uspješna.

Nakon odlaska prvih brončanih iz 1998. godine bili smo daleko od elite, a sve je sažeo pokojni Ivica Osim u legendarnom istupu nakon ispadanja Hrvatske u skupini na Svjetskom prvenstvu 2006. godine kada je rekao "tko ne može da trči, ne može ni da igra". Prošlo je 20 godina od toga, a njegove su riječi točne i danas.

Sve to skupa također nema nikakve veze s kvalitetom lige. U modernom nogometu, na otvorenom europskom tržištu, dugoročnu razliku između liga sve više stvaraju fizička moć i intenzitet. Hrvatski klubovi nisu ograničeni na domaće igrače pa da pričamo o genetici. U SHNL-u je 40% stranih igrača koje očito profilno krivo biramo.

Nije slučajno da je poljska liga danas 12. u Europi, dok će SHNL novu sezonu dočekati na 23. mjestu, na rubu toga da prvak počinje od prvog pretkola Lige prvaka. Prije samo pet godina poljska liga bila je na 30. mjestu, ali dugoročno profiliranje igrača prema sposobnosti igranja u visokom tempu višestruko im se isplatilo u klupskom nogometu. 

Pomalo je čudno da Jurčić danas ovako govori kada je i sam osjetio kako izgleda trenutak u kojem njegova momčad fizički ne može parirati europskim ekipama. U grupnoj fazi Lige prvaka 2011./12. kao trener Dinama ostvario je šest poraza uz gol-razliku 3:22. Da se razumijemo, to je bio puno slabiji Dinamo nego danas i samo igranje Lige prvaka tada je bio veliki uspjeh.

Jurčić je prije deset godina govorio isto što danas govori Graf

Napad na Grafa zbog priče o intenzitetu i trčanju još je čudniji kada se pročita kako je sam Jurčić objasnio nekadašnju nemoć Dinama u Ligi prvaka. U intervjuu za Večernji list 2015. godine rekao je: "Ne znam zašto se čudimo što Dinamo ima tako malo bodova u Ligi prvaka, užasnu gol-razliku. No to je realnost.

I teško je Dinamu u takvom natjecanju, plavi slažu momčad od atraktivnih igrača, onih koji će biti zanimljivi i tržištu, a ne od radnih igrača. I zato je Maribor osvajao više bodova u Europi, jer ima radne igrače. No Maribor ne može prodati igrača za deset milijuna eura " Novinar je, kao prilog tezi, dodao podatak da je Dinamo u Ligi prvaka imao dva igrača koji mogu trčati 30 km/h, a za konkurentnost ih treba bar sedam.

Dakle, o čemu Jurčić danas zapravo priča? On sam je prije deset godina o Dinamu govorio slične stvari kakve Graf danas govori o Hajduku. Dinamo se od ostatka lige odvojio svjetlosnu godinu upravo onda kada je počeo profilirati momčad tako da može ostvarivati rezultate u Europi. To je napravio tako što je na talent dodao intenzitet, fizičku moć i agresivnost bez lopte. Uspio je kada je rezultat postao bitniji od prodaje.

Problem očito nije u poruci, nego u tome tko je izgovara

S obzirom na to da je Jurčića Graf toliko naljutio da ga je javno napao, iako zbog nečega što zapravo nije rekao, možda problem nije u tome što se govori, nego tko govori. Nije Graf prvi koji je uspoređivao poljsku ligu i SHNL. To su godinama radili igrači i treneri koji su osjetili obje lige.

Željko Sopić nedavno je rekao da se u Poljskoj "intenzivnije trenira", da je liga fizički zahtjevnija te da je razlika posebno vidljiva u količini sprinta i visokointenzivnog trčanja. Ante Crnac je nakon transfera u Raków istaknuo da su igrači u Poljskoj "brži, jači i fizički spremniji".

Slične stvari godinama govore i Nenad Bjelica te Romeo Jozak, koji su također radili u poljskom nogometu. Bjelica je pričao o fizički vrlo zahtjevnoj ligi u kojoj svi igraju u visokom ritmu, a Jozak je poljsku ligu opisivao kao izrazito motoričnu i agresivnu. Svi oni su to govorili to kao kompliment poljskoj ligi.

SHNL je na dnu Europe, a činjenice nije briga za ničije mišljenje

Dakle, nije problem u tome što je Graf rekao nešto revolucionarno ili uvredljivo. Problem je očito u tome što je to rekao Poljak koji je tek stigao u Hajduk. "To je taj podanički hrvatski mentalitet. Navikli smo da imamo Khuen-Héderváryja pa da nas on tlači, a mi smo kmetovi koji će mu samo prinositi danak. Zato kod nas stranci imaju status bogova", rekao je Jurčić.

Kada istu stvar izjavi hrvatski trener nakon povratka iz Ekstraklase, onda to Jurčiću ne smeta ili barem ne smeta dovoljno da ga javno napadne. Cijeli njegov istup je emotivno vrijeđanje i nepotrebna obrana nacionalnog ega. Rezultati poljske lige posljednjih godina vrlo jasno pokazuju da priča o intenzitetu nije nikakav mit ni izmišljotina, nego vrlo konkretan trend modernog nogometa o kojem je i sam Jurčić pričao prije 10 godina.

Činjenice nije briga za nacionalnost niti tko ih izgovara, a one statistički pokazuju da je SHNL na dnu Europe po fizičkim kapacitetima igrača. To je istina i to trebamo prihvatiti kao problem na kojem treba raditi, a ne pljuvati strance koji se usude tu temu uopće dotaknuti.