KONAČAN rezultat četvrtfinalne utakmice između Hrvatske i Grčke je, barem prema onome što smo vidjeli u prve dvije četvrtine, prilično šokantan. Grčka je na poluvremenu imala 6:5 i izgledala je bolje, sigurnije i ambicioznije. Za razliku od Hrvatske koja se u tom periodu mučila u napadu, Grci su relativno lagano brzim uplivavanjima dolazili u poziciju za šut i stalno su bili u laganoj prednosti.

U nastavku utakmice, u trećoj četvrtini, priča se promijenila, Hrvatska je krenula u nevjerojatnu seriju koju je nastavila i u zadnjoj dionici. Grci nisu uspijevali zabiti gol više od 13 minuta, a Tuckova ekipa je napravila nestvarnu seriju od 8:0. 

Sve ono što su Grci imali u prvom poluvremenu kasnije je nestalo. Hrvatska je toliko dobro igrala u oba smjera da smo se zapitali jesu li to uopće isti igrači koji su na početku pokazali zašto su aktualni olimpijski i svjetski doprvaci.

Zašto je olimpijski i svjetski doprvak u drugom poluvremenu izgledao amaterski? Zbog najboljeg golmana svijeta

Hrvatska je bila toliko dobra da je jedna od najboljih ekipa svijeta izgledala na trenutke kao amaterska momčad iz neke od divljih liga što se ljeti igraju po otocima. Igrač više im je bio katastrofalan, nisu mogli zabiti ništa, a što je najvažnije, najčešće nisu ni šutirali. 

Bolje rečeno, bojali su se šutirati. Jer je na vratima Hrvatske jednu od najboljih utakmica u karijeri odigrao Marko Bijač. Fenomenalni dubrovački golman je na svoj 33. rođendan pokazao zašto Hrvatska, čak i kad u napadu ne igra najbolje i kad u obrani curi, može očekivati pobjedu protiv svakog rivala. Bijač je svoju predstavu počeo u drugoj četvrtini kad su Grci prijetili da odu na +2 ili +3.

Obrana turnira je prelomila utakmicu

Tada je hvatao i skidao šuteve Papanastasiou, Argyropoulosu, Vlachopoulosu... Uglavnom s igračem više. Ipak, detalj koji je možda prelomio utakmicu sa psihološke strane dogodio se sredinom druge četvrtine kad je Bijač izveo potez za anale. Kod rezultata 4:4 opasni Papanastasiou je predriblao Marinića-Kragića i izašao sam pred Bijača. Vagao ga je, cimao, mogao je birati gdje će pucati, ali pogodio je u zid.

Ta je obrana mentalno podigla hrvatske igrače, a pokopala je Grke. Jednostavno, Bijač im je ušao u glavu. Imali su mnoštvo čistih situacija za šut, no bojali su se pucati. Tražili su, kombinirali, petljali, jedan su drugome bacali loptu kao vrući krumpir i izbjegavali su gađati prema golu jer su znali da od toga neće biti ništa. S druge strane, Hrvatska je zaigrala lepršavo i ubojito, opušteno, jer su Tuckovi igrači bili svjesni da, ako i pogriješe u napadu, da im leđa čuva čudo od golmana. 

Kod 8:6 u trećoj četvrtini za Hrvatsku, Grčka je imala lijepu priliku s igračem više da se vrati u utakmicu. Skoumpakis je bio sam, ali dok je čekao i smišljao što da napravi umjesto da puca, lopta mu je ispala, a u protunapadu je Jerko Marinić-Kragić iz peterca zabio za 9:6 i praktički je zatvorio utakmicu. Grci su se predali, odustali su od borbe, a sve zbog toga što ih je uništio najbolji golman svijeta. Bijač je prije dvije godine u Splitu donio Hrvatskoj europsko zlato, sad ju je u Zagrebu odveo u polufinale.