INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. "Na gostovanju" kod Index Sporta danas je Maciej Kaliszuk, novinar Przeglad Sportowyja koji prati poljsku Legiju te komentira rad novog sportskog direktora Hajduka Ivana Kepčije za vrijeme njegova rada u Varšavi.

Ivan Kepčija stigao je u Varšavu u rujnu 2017. godine s Romeom Jozakom, a od prvog dana na mjestu sportskog direktora kluba bio je vrlo podcijenjen. To je bilo očekivano nakon što je nepoznata osoba, bez puno profesionalnog iskustva, preuzela iznimno odgovornu funkciju. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, sumnja u njegovo znanje i sposobnost bila je sve manja.

Prvi prijelazni rok, onaj u zimu 2018. godine, odradio je na vrlo visokom nivou. Prvi put u povijesti Legija je u polusezoni dovela mnogo novih igrača, a mnogi su se pokazali kao velika pojačanja. Zahvaljujući Kepčijinim hrvatskim vezama, stigli su Domagoj Antolić iz Dinama i Marko Vešović iz Rijeke koji su danas, dvije godine kasnije i dalje stožerni igrači ekipe.

Samo Eduardo nije ispunio očekivanja 

Tu ne staje popis igrača koje je Kepčija vidio kao pojačanja za Legiju. Tako je kao potpuno slobodnog igrača doveo centralnog braniča Williama Remyja iz Montpelliera koji je u to vrijeme vrijedio milijun i po eura. Riječ je o iskusnom stoperu s preko 150 nastupa u prvoj i drugoj francuskoj ligi. Remy je bio veliko pojačanje, a njegova vrijednost od onda još je porasla. Vrlo je zahvalan igrač i odlična akvizicija.

Ništa lošija kupovina nije bio ni brazilski veznjak Cafu koji je prvo stigao na posudbu iz Metza, da bi ga potom sljedeće sezone Legija kupila za 600 tisuća eura. Danas vrijedi dva milijuna, a u dresu Legije je u 59 utakmica upisao devet golova i šest asistencija. Iz Metza je stigao i Chris Phillips koji je također bio vrlo dobar u prvoj sezoni, a jedini igrač koji nikad nije opravdao akviziciju je Eduardo da Silva. Odigrao je samo 12 utakmica i bez da je zabio ijedan gol, vratio se u Brazil.

Mauricio, njegov sunarodnjak koji je stigao na posudbu iz Lazija, imao je sjajan životopis s preko 50 odigranih utakmica za rimski klub i isto toliko za Benficu. Međutim, ozlijedio se kada je stigao u Varšavu te je upisao samo tri nastupa prije povratka u Italiju. Pet od sedam igrača koje je Kepčija doveo u Varšavu bili su dobra kupovina, a tri pun pogodak, što je izvrstan prosjek za mladog sportskog direktora. Rezultat je bio naslov prvaka te sezone.

U istom prijelaznom roku Kepčija je i prodao dva igrača. Thibaulta Moulina prodao je u grčki PAOK za 1,3 milijuna eura. Kako je francuski stoper stigao godinu i pol ranije za pola milijuna, na kraju je klub izvukao gotovo milijun eura profita, što je bio dobar posao. Kepčija je prodao albanskog napadača Armanda Sadikua nakon samo jedne godine u Varšavi. Levante je ponudilo milijun eura pa je na kraju Legija zaradila tristotinjak tisuća eura. Dojam je da je klub morao dobiti više jer je Sadiku bio vrlo učinkovit.

Na ljeto 2018. Kepčija je opet bio vrlo aktivan. Stigao je francuski veznjak Jose Kante iz Wisle, Stolarski iz Lechije za pola milijuna eura, koliko je plaćen i Carlitos, španjolski napadač koji je godinu ranije iz Villarreala B prešao u Wislu. Ova tri igrača bila su pojačanja, a Legija je prodala jedino beka Jakuba Czerwinskog za tristotinjak tisuća eura. No koliko je Carlitos bio dobra procjena Kepčije, govori podatak kako je 12 mjeseci kasnije prodan za gotovo dva milijuna eura u Emirate.

U trenutku kada se očekivao novi uzlet Legije i još bolji europski izlet, klub je nenadano počeo nizati loše rezultate, što je na koncu dovelo do smjene trenera Deana Klafurića koji je pet mjeseci ranije zamijenio Romea Jozaka. Kepčija je ostao u klubu nakon što je Jozak dobio otkaz i bio je to još jedan dokaz da je radio dobar posao. Na klupu je doveo Klafurića koji je podignuo momčad i odveo je do dvostruke krune. No kad je i drugi hrvatski trener otišao, bio je to kraj zanimljive epizode za Kepčiju u Legiji. 

I dok se mnogi Romea Jozaka ovdje ne sjećaju po dobrom jer je bio vrlo arogantan i uvijek se pravio važan, Kepčija je imao ugodan karakter i sa svima u klubu je dobro surađivao. Riječ o radniku koji se nikada ne gura u prve redove, ne pojavljuje se u medijima i ne daje spektakularne izjave. On je godinu dana proveo u sjeni, a javnost bi ga vidjela i čula samo kada bi predstavljao igrača kojeg je doveo. Kepčija je profesionalac i Splićani bi mu morali dati priliku.