REAL Madrid je u 11. kolu La Lige na Olimpijskom stadionu u Barceloni pobijedio domaćina rezultatom 2:1. Barca je povela golom Ilkaya Gündogana. Bombom s 25 metara Jude Bellingham je u 68. minuti izjednačio, a Englez je zabio i za pobjedu Reala u sudačkoj nadoknadi čime je odveo Madrid na vrh tablice.

Rješavanje utakmica u posljednjim minutama scenarij je na kakav su obje ekipe navikle ove sezone, a posebno se to odnosi na Real kojemu je sjajni Bellingham svojim golovima, već po tko zna koji put otkada je došao, donio sva tri boda usprkos neuvjerljivoj timskoj igri.

Ni Barca se u ovoj fazi sezone nije mogla pohvaliti timskom igrom. Posljednjih nekoliko tjedana najveći alibi za to su svakako bile mnogobrojne ozljede prvotimaca. Pola prve postave Xavi je izgubio na mjesec i više dana: Pedri, Frenkie de Jong i Jules Koundé neće biti spremni još nekoliko utakmica, a Robert Lewandowski i Raphinha u posljednji trenutak su se oporavili za jučerašnji susret.

Xavi je sjajno pripremio utakmicu

Međutim, i kada je Xavi imao većinu spomenutih pojedinaca na raspolaganju, stvari nisu išle glatko. Posebno je vidljiv bio problem u obrani gdje je Barca vratila neke stare negativne navike koje ju nisu krasile tijekom prošlosezonskog niza utakmica u kojima uopće nisu primali pogotke. Zbog toga su Real i njegova napadačka kvaliteta bili odličan test Barcine obrambene stabilnosti.

Unatoč izgubljenoj utakmici i dva primljena pogotka, krivo bi bilo izvući bilo kakav drugi zaključak od onoga da je Barcelona taj test položila jer je Xavi sjajno pripremio utakmicu, a Madrid, izuzev Bellinghamovog drugog pogotka koji je došao nakon sretnog odbijanca, nije imao pravu priliku.

Naime, u nedostatku zdravih i kvalitetnih napadačkih opcija Xavi je, kao što to obično radi u teškim utakmica, u obranu odlučio dodati još jednog stopera tako da je Barca izašla u svojevrsnih 3-4-2-1 s tri stopera i dva prava krilna beka.

Bekovi su iskakali na Realove bekove koji su dolazili visoko, bočni stoperi odnijeli su praktički svaki duel protiv Viniciusa i Rodryga koji su igrali u lijevom i desnom međuprostoru, a Realova referentna točka - Jude Bellingham - 65 minuta nije mogla do lopte jer se izgubila u trokutu koji su činili Barcin centralni stoper i dva centralna veznjaka - Gavi i Gundogan.

Real je bio razoružan, a Barcelona je u prvom dijelu utakmice odigrala defenzivno najdiscipliniranije i najstrukturiranije poluvrijeme sezone.

Plan je upalio i u napadu

Iako Barca nije stvorila puno velikih prilika tijekom utakmice, dominacija u obrambenoj fazi igre lijepo se prelijevala i na napad, a ključ pri tome su ponovo bila trojica stopera koji su uz Gündogana sjajno kontrolirali izgradnju igre.

Osim što Real gotovo nikada ne izlazi u visoki presing, čak ni protiv slabijih ekipa, obranu igra u istoj formaciji kao i napad - u vrlo uskih 4-3-1-2. Time su Barcelonini stoperi konstantno bili u mirnim 3 na 2 situacijama protiv Viniciusa i Rodryga, a Bellingham nije mogao zatvarati linije dodavanja prema obojici centralnih veznjaka.

Jednostavno prebacivanje lopte s jednog bočnog stopera na drugog otvaralo je Barci ogromne koridore prostora prema posljednjoj trećini te protok lopte prema Joao Felixu i Ferminu. Dovoljno o tome govori činjenica da je Inigo Martinez, Barcin lijevi stoper, imao 100 dodira i 84 pokušana dodavanja, u obje kategorije najviše na utakmici i daleko više od bilo kojeg Realovog igrača.

Osim Gündoganovog pogotka koji je, doduše, došao nakon greške Realove obrane, Barca je preko spomenutih mehanizama došla do nekoliko dobrih prilika s ruba šesnaesterca, ali su ju sprječavale vratnice i nepreciznost zbog čega nije iskoristila očitu inicijativu.

Kraljevi su kraljevi promjene momentuma

Međutim, kako to moderni nogomet iz dana u dan dokazuje, u 2023. nemoguće je kontrolirati utakmicu svih 90 minuta, a posebno je to teško ako je s druge strane ekipa razine kvalitete Real Madrida. Carlo Ancelotti je između 50. i 65. minute napravio nekoliko izmjena kojima je donekle ispravio greške u postavljanju utakmice.

Ulaskom dva veznjaka, prvenstveno Eduarda Camavinge na poziciju lijevog beka, ali i Luke Modrića, Real je dobio napadačke opcije koje će na kratko okrenuti vodu na njihov mlin. Spomenuti dvojac pružio je više sigurnosti u posjedu, bolje je zadržavao loptu i polako je pomicao Barcinu obranu u krilo vrataru što je u konačnici rezultiralo i udarcima.

Tih petnaestak minuta promjene inicijative oko sredine drugog poluvremena bilo je dovoljno da se Real vrati u utakmicu jer to je ono što Ancelottijeva momčad najbolje radi od svih ekipa na svijetu. Kad namiriši krv, igračima nevjerojatne individualne kvalitete lopte ulaze u gol koliko god se udarci činili teškima i koliko god prilike bile neizrađene.

Jednu takvu priliku je u mrežu bombom s 25 metara smjestio Bellingham i resetirao utakmicu na početno stanje, a zatim je u zadnjim trenucima, kada je utakmica mogla otići na bilo koju stranu, potvrdio prvoklasnu anticipaciju u šesnaestercu naletjevši na Modrićevo loše primanje lopte i odnio sva tri boda u Madrid.

Tanka klupa i jedna loša odluka napravile su razliku

U trenucima kada je Real preuzeo inicijativu, postojao je prozor u kojemu je bilo vidljivo da su Barcelonini napadači izgubili snagu zbog čega su rijetko ulazili u presing. Očekivana reakcija Xavija je bilo uvođenje novih krilnih napadača koji će staviti pritisak na Realovu posljednju liniju, no on se odlučio prvo uvesti Roberta Lewandowskog i Oriola Romeua.

Do jučer ozlijeđeni Lewa je trebao biti dodatna opcija za izlazak preko dugih lopti, a Romeu razbijač u sredini terena. Umjesto toga dobio je neprepoznatljivog Poljaka koji ne igra obranu, a niti može primiti loptu bez da mu se odbije nekoliko metara, dok je Romeu potpuno poremetio dinamiku Gavija i Gündogana te izgubio nekoliko lopti na vlastitoj polovici.

Koliko god to bili loši potezi u odnosu na Ancelottijeve odlične zamjene, Xavi ipak nije imao ni približan izbor igrača na klupi kao Ancelotti. Jedva je sakupio poluozlijeđene igrače kako ne bi morao u El Clasicu uvoditi nekoliko novih 17-godišnjaka, kao što je to bio slučaj u gotovo svakoj utakmici ove sezone.

Barcelona ima problema zbog kojih je i dalje ekipa u remontu, ali ovaj poraz joj može koristiti

Identične situacije koštale su Barcu već prošle sezone prolaska grupe Lige prvaka, a zatim i na proljeće teškog poraza u El Clasicu u Kupu kralja te ispadanja iz Europa lige. U oba perioda ozljedama su bili pokošene sve linije, a nerijetko jedina alternativa prvotimcima su klinci iz La Masije.

Baš u tome je trenutno najveća razlika Barce i Reala. Katalonci su ekipa krcata potencijalom koja još uvijek prolazi remont, uprava izvodi mentalnu gimnastiku pri registraciji igrača, a Xavi među juniorima traži u koga se može pouzdati.

Madriđani, s druge strane, na hrpu već provjerenih igrača na najvišoj razini imaju priliku dovesti igrača od 100 milijuna eura koji na sebe odmah preuzima odgovornosti jednog Karima Benzeme. Takvi igrači jednostavno rješavaju utakmice u svoju korist, čak i kada protivnik većinu stvari napravi ispravno kao što je Barcelona to napravila jučer.

Srećom po nju nogometna sezona je maraton, a rješenja koja je za tekuće probleme jučer prikazao Xavi mogla bi u tom maratonu biti od koristi.