DANAS je u 68. godini preminuo legendarni Đorđe Balašević, novosadski kantautor, uz čije stihove su odrastale generacije. Panonski mornar iza sebe je ostavio 12 albuma, nekoliko knjiga i uloga u televizijskim serijama za koje je pisao i muziku te stotine hitova koji su postali evergreeni glazbene scene na prostorima bivše Jugoslavije, gdje se za njegove koncerte uvijek tražila karta više.

Objavljujemo tekst magazina Tempo iz 1979. godine u kojem je Balašević novinaru Branislavu Kovaču pričao o nogometu i propaloj karijeri te otkrio da je žestoki navijač Vojvodine. Nije mu se ostvarila želja da u najdražem dresu trese mreže dok ga otac gleda s tribina. 

Listopad 1979.

Autor melodija Snaša sa salaša, Panonski mornar, Moja draga sad je u Japanu, Računajte na nas, kao i drugih hitova svakodnevno na programima mnogih radiostanica, Đorđe Balašević, čija popularnost je u stalnom usponu, bio je talentiraniji za nogomet nego za muziku.

Nevjerojatno, ali istinito.

To je, valjda, jedino što je ostalo nenapisano o njemu.

Strijela na klupi za rezerve

"Volio sam igrati nogomet iznad svega. I što je mnogo bitnije - nisam ga samo volio nego sam bio i vrlo talentiran. Igrao sam za reprezentaciju škole i bio najbolji golgeter. Tu su me vidjeli neki ljudi iz FK Železničara (jedan od novosadskih malih zonskih klubova) i odveli me u svoje redove. S nepunih 16 godina postao sam prvotimac i najbolji golgeter ekipe. Tako su i moji apetiti porasli, bio sam zapažen od emisara iz FK Vojvodine i ubrzo sam postao član pomlatka. Međutim, tu nastaje nagli zastoj moje nogometne karijere. Tadašnji trener pomlatka Vojvodine Žarko Nikolić nije cijenio  moje golgeterske sposobnosti, već je od mene zahtijevao da ne dajem golove. A ja sam bio strijelac. Tako je Nikolić došao do zaključka da ja nisam tip budućeg centarfora prvog tima Vojvodine, pa sam počeo provoditi vrijeme na klupi za rezervne igrače. To mi je na kraju dosadilo", priča Đorđe Balašević.

Kako po prirodi nije bio uporan, ubrzo je prestao dolaziti na treninge i nastavio igrati, kako se to kaže - za svoju ulicu, reprezentaciju škole, za osobno zadovoljstvo.

Bilo je to 1969. godine. Kad danas o svemu zrelo razmisli i odbaci mladalačku zanesenost o nogometnoj slavi, vjeruje da bi postao dobar prvoligaški nogometaš.

I danas, najmanje jedanput tjedno, za svoju dušu igra nogomet i uvjerava prijatelje da još uvijek bolje šutira od nekih poznatijih igrača.

Koji su to nogometaši od kojih bolje šutirate?

"Neću ih imenovati. Nema smisla. Reći ću samo da sam nedavno, kada je mlada nogometna reprezentacija Jugoslavije bila na pripremama na Paliću, proveo s njima izvjesno vrijeme. Tada smo malo i igrali na dva gola. Neka kažu jesam li se i za pedalj razlikovao od njih. Kad sam odlazio, poklonili su mi plavi dres s brojem 9 i jednu loptu"

To je bio honorar za solistički koncert. Sada se u plavom dresu pojavljuje na koncertima i ne bi ga ustupio ni za kakav smoking.

Ne bih se mijenjao sa Sušićem

Danas, kada ste popularni, biste li se mijenjali, recimo, sa Safetom Sušićem, koji ima sve što i vi, samo su vam zanimanja različita: On je nogometaš, a vi kantautor zabavnih melodija?

"Sada sigurno ne! Moram priznati da lakše zarađujem svoj novac u odnosu na nogometaše. Mislim da je profesionalno bavljenje nogometom vrlo težak fizički posao. Zato sam zahvalan Žarku Nikoliću, što je pogriješio u procjeni moga talenta. Sada, kako to volim kazati, pjevajući zarađujem novac. Ipak, ostala je neostvarena želja - da u dresu Vojvodine tresem mreže, a da moj otac na tribinama gleda sina i topi se od miline!"

Sigurno danas navijate za Vojvodinu?

"Strastven sam navijač Vojvodine i redovno gledam sve njene utakmice, kada mi to vrijeme dozvoljava."

Na kraju razgovora Đorđe Balašević je odao svoju malu tajnu. Vrlo je razočaran mnogim "namještaljkama", sastavnim dijelom šou-biznisa, pa se stoga namjerava povući i ubuduće samo skladati glazbu.

"Oprostit ću se long-plej pločom koja će se zvati Neka pjeva onaj tko mora. To činim zbog toga jer u ovom poslu nema fair-playa, pa da ne bih došao u ofsajd situaciju, povlačim se u mirne vode - sportskim rječnikom obrazložio je svoju odluku popularni "Lala" Đorđe Balašević.

Razgovarao: Branislav Kovač (Tempo, 1979.)