NAKON reprezentativne pauze i turnira koji čeka hrvatsku reprezentaciju u Egiptu, okrećemo se zadnjoj četvrtini prvenstva i nikad uzbudljivijoj završnici SuperSport HNL-a. Rijeka predvodi tablicu s 59 bodova, Hajduk ima četiri manje, a Dinamo pet (no, prvak Hrvatske ima i jednu utakmicu manje od rivala).

Razvoj je to koji su samo rijetki i najoptimističniji navijači Rijeke prognozirali uoči početka sezone kada je klub s Kvarnera odradio svoj tradicionalan prijelazni rok u kojem je zamijenio više od polovice ekipe. Iz kluba su otišli Prince Ampem, Matija Frigan, Adrian Liber, Ivan Lepinjica i Antonio Marin, a ekipa je na startu sezone naprasno ostala i bez trenera Sergeja Jakirovića.

Rijeka je još jednom prešla igricu

No, Željko Sopić je napravio odličan posao, a sportska struka u klubu na čelu s Darkom Raićem Sudarom pokazala se najsposobnijom u ligi kada je za malu ili nikakvu odštetu složila sjajnu momčad i opet je prešla igricu, a za njenim najvrjednijim eksponatima zavladala je ludnica. 

Navijači Dinama bili su ljuti na svoju uprav (prije svega na Darija Šimića) zato što je klub s puno manjim budžetom doveo igrače koji bi i njima itekako pomogli u lovu na naslov prvaka. To se najviše odnosi na Marca Pašalića, krilnog napadača koji je stigao iz druge momčadi Borussije Dortmund.

Na startu sezone je eksplodirao i zabio nekoliko fenomenalnih golova, a na valu hajpa ga je i Zlatko Dalić pozvao u reprezentaciju. Sve što se dogodilo s Pašalićem nakon početnog uzleta pokazuje i najveću razliku između Dinama i Rijeke. Važnije od toga, pokazuje da su priče o Hajdukovim i Dinamovim promašajima, bar u ovom kontekstu, čista naknadna pamet.

Pašalić je zadnji gol zabio prije pet mjeseci

Prije skoro pet mjeseci, 29. listopada 2023. godine, Rijeka je igrala protiv Gorice na Rujevici. Pobijedila je s 1:0, a jedini strijelac na utakmici bio je Marco Pašalić. To mu je bio četvrti gol u prvenstvu, a još tri je zabio u europskim kvalifikacijama. Otad pa do danas, Pašalić nema nijedan gol ni asistenciju. 

Iako se amplitude u formi mogu i moraju očekivati kod igrača koji su s 23 godine imali prvo pravo prvoligaško iskustvo, jasno je da su ovakve brojke daleko od očekivanja. U istom periodu su drugi ključni Rijekini igrači imali puno bolji učinak.

Marko Pjaca ima tri gola i četiri asistencije, Toni Fruk ima gol i sedam asistencija, a čak i Niko Janković, koji je zbog ozljede propustio pet utakmica u tom periodu i puno njih je ušao s klupe, dao je jedan gol i triput je asistirao.

Bi li Pašalić u Dinamu bio hit-igrač ili bi završio na klupi?

Takav trend forme nije (sasvim opravdano) maknuo Pašalića iz prve momčadi. I dalje je vrlo aktivan u završnici, nalazi se u situacijama iz kojih može koristiti svoj najveći forte - vanjski šut i uklapa se u energični Rijekin nogomet.

No, pitanje je bi li on, ili bolje rečeno klubovi, u ovom slučaju Dinamo, imali luksuz čekati njegov konkretniji učinak. Koliko često perspektiva vara, pokazuje i usporedba Mahira Emrelija i Pašalića ove sezone. Treba napomenuti i da je Rijeka po svim relevantnim napadačkim statističkim kategorijama bolja od Dinama ili usporediva s njim.

Podsjetimo, Emreli je igrač koji je jednoglasno označen promašajem, kojeg navijači baš i ne vole i koji Dinamu nije vratio ono što se od njega očekivalo. Ozlijeđen je već tri i pol mjeseca, ali svejedno ima bolju osnovnu napadačku statistiku od Pašalića. 

Možemo otići i korak dalje i zamisliti kakva bi reakcija javnosti bila da Zlatko Dalić u reprezentaciju pozove krilnog napadača Dinama (ili Hajduka, u ovom kontekstu je sasvim svejedno) koji u zadnjih 15 SHNL utakmica nema gol ni asistenciju, a ne radi se o igraču koji se već dokazao u nacionalnoj vrsti. Što to govori o razlici između Rijeke i Dinama?

Rijeka i Pašalić rade sjajne stvari, ali to nije dobitna formula za Dinamo

Cilj navedenog slijeda činjenica nije ni podcjenjivati Pašalićev učinak u klubu niti dovoditi u pitanje Dalićev odabir - i zbog toga što on ima puno pravo vidjeti takav profil igrača važnim za svoju viziju igre i zbog toga što je popis vrlo često uvjetovan ozljedama i drugim faktorima na koje izbornik ne može utjecati.

No, to ne znači da stvari ne treba staviti u ispravan kontekst. Pašalić je u Rijeci hit-igrač, dok bi se u Dinamu vrlo vjerojatno u navijačkoj masi već našao u društvu Darija Špikića, Takura Kaneka i Arbera Hoxhe, na listi za odstrel.

Pritisak i očekivanja u jednom i drugom klubu su skoro pa dijametralno suprotni. S obzirom na tradiciju i budžet, to je jedino logično, no u usporedbi igrača jednog i drugog kluba često smo spremni zanemariti puno relativnih okolnosti. Špikiću ili Kaneku su dovoljne tri slabije utakmice da ih se pošalje na klupu, a razjarena masa traži tko će ih zamijeniti iduće sezone.

Zato postoji gotovo pa plebiscitaran konsenzus da bi Dinamo s Rijekinim ovoljetnim pojačanjima protutnjao ligom i suprotno - da je većina Dinamovih igrača višak koji nema kvalitetu za plavi dres. Tome ne pomažu ni Jakirovićeve izjave, koji je uporan u implicitnim i eksplicitnim porukama da igrači ne obavljaju njegove zadatke i da mu uvijek trebaju nove i bolje rakete.

Jedna od tih nedosanjanih raketa je i Pašalić, a Jakirović niti za jednog svojeg napadača nije pokazao toliko strpljenja i povjerenja koliko je Sopić ukazao Pašaliću. On se za Rijeku već pokazao čistim pogotkom bez obzira na to kako sezona završi, a ima i još puno prostora za napredak u klasu iznad HNL-a.

S druge strane, priča da je njegovo nedovođenje veliki Dinamov propust i da je on raketa u odnosu na sve u trenutnom kadru je čista naknadna pamet i podlijeganje stava manjim i neusporedivim aršinima.