PRIJE otprilike 400 godina slavni je Galileo Galilei, nakon što se morao odreći svoga heliocentričnog nauka ispred ipak jačih geocentričnih nazovi-argumenata inkvizicije, navodno, kada je odlazio, sam sebi promrmljao u bradu jednu od najznakovitijih rečenica u povijesti ljudskog roda: "Ipak se okreće". Iako većina povjesničara misli da je riječ o povijesnom fake newsu, priča je predobra da je se ne bi prisvojilo.

Kada je Pep Guardiola već peti ili šesti put na nevjerojatan način sa svojom momčadi ispao iz Lige prvaka, primivši dva gola protiv Real Madrida u samoj završnici utakmice, mnogi su - pa tako i mi na Indexu - odradili forenziku njegovih odluka i secirali sve pogreške. 

Da, Pep Guardiola griješi, kao i svi najveći treneri. Da, Pep Guardiola griješi kad je najvažnije, kao i svi najveći treneri. Ali ne, to nije razlog zašto su dosad njegove momčadi osvojile manje Liga prvaka nego su možda i trebale. Najveći razlog svih ispadanja krije se u nizu bizarnih okolnosti i situacija kakve nisu snašle niti jednog trenera. Ukratko: ipak je nesreća.

Počelo je s puno sreće

Pep Guardiola je kao trener startao odmah na najvećoj mogućoj pozornici. Prvu je momčad Barcelone preuzeo u ljeto 2008., a ekipa je tada imala puno zvjezdane prašine, ali i puno problema.            

Brzo je nametnuo svoju filozofiju igre, koja je ionako dio krojfovskog naslijeđa i zapravo satkana u DNA Barcelone, a to je polučilo i brzi uspjeh. Barcelona je u prvoj sezoni razmjerno uvjerljivo osvojila La Ligu, ali prave su se stvari zapravo dogodile u Ligi prvaka.

Nakon što je lako prošla skupinu ispred Sportinga, Šahtara i Basela, u eliminaciji je jednako lako prošla prvo Lyon, a onda i Bayern, s ukupno tri gola prednosti. Chelsea je bio protivnik u polufinalu i već se u prvoj utakmici vidjelo kako ima taktički recept za tiki-taka igru, pošto je utakmica na Camp Nouu završila 0:0.

Ovrebo obilježio uzvrat

Uzvrat na Stamford Bridgeu i danas je jedna od utakmica o kojoj se najviše priča, a ime Toma Henninga Ovreboa vjerojatno je dekretom zabranjeno u određenim dijelovima južnog Londona. Taj se dvoboj smatra najvećom sudačkom travestijom u povijesti Lige prvaka.

U najmanju ruku treba uzeti u obzir kako je zbog niza sudačkih pogrešaka Barcelona imala tada jako, ali baš jako puno sreće. Činjenica da je Iniesta postigao pogodak za 1:1 iz prvog pravog šuta, i to zapravo iz očaja s ruba šesnaesterca, zapravo govori o tome koliko se provukla.

Sve joj je išlo u korist: pravilo gola u gostima, nevjerojatni sudački previdi, kao i čitav niz velikih promašaja protivnika, da bi oni na kraju postigli pogodak iz očajničkog udarca. Barcelona je tada bila deklasirana, ali je ipak prošla do finala gdje je pobijedila Manchester United 2:0. Sve te stvari, koje su tada bile sretna okolnost za Guardiolinu Barcelonu, vratit će se kroz godine kao dio neke iskrivljene nogometne karme.

Vulkani, penali i nevjerojatni promašaji

Nagovještaj proljeća 2010. u Europi je počeo jednim doista nevjerojatnim događajem. Naime, tada je erumpirao islandski vulkan Eyjafjallajökull, što je za posljedicu imalo zaustavljanje zračnog prometa mjesec dana kasnije, taman kada su se igrala polufinala Lige prvaka.

Barcelona posljedično nije mogla avionom putovati u Milano, nego je u posljednji trenutak odradila 10-satnu autobusnu vožnju do Italije. Igrači su tijekom susreta bili vidno iscrpljeni, ali dvoboj se ipak odigrao, uz pobjedu Intera 3:1, iako je bilo govora i o odgađanju dotične utakmice.

Da bi stvar bila bolja, trebao je biti dosuđen i 11-erac za Barcelonu, koji bi vjerojatno lako bio suđen da je postojao VAR. Inter je na kraju prošao ukupnom pobjedom 3:2, ali doista bizaran prirodni događaj i okolnosti oko njega itekako su imale utjecaja na ishod.

Revanš protiv Chelseaja donio je novi niz bizarnosti

Nakon što je sljedeće sezone Barcelona ponovo slavila u finalu protiv Uniteda, uslijedio je revanš u polufinalu protiv Chelseaja 2012. godine. Taj je Chelsea bio značajno slabiji od onog prije tri godine, a na klupi je bio potpuno neiskusni Roberto di Mateo, kao tek vatrogasno rješenje jedne već gotovo pa propale sezone.

Pa ipak, momčad iz Londona prošla je uz nezapamćenu seriju promašaja Barceloninih igrača i bizarnih okolnosti. Samo je u prvom poluvremenu utakmice na Stamford Bridgeu - koju je Chelsea dobio 1:0 - Alexis Sanchez promašio pola tuceta sjajnih prilika uz nekoliko udaraca u gredu i vratnicu.

U drugom susretu, Messi je promašio 11-erac, da bi Barcelona morala igrati potpuno napadački kod prednosti 2:1 pošto je i dalje na snazi bilo pravilo gola u gostima. Pogodak Torresa odveo je tada Chelsea u finale, a u Barci se i danas pitaju kako su uspjeli izgubiti u tom dvomeču.

Uglavnom; vulkani, penali, VAR, pravilo gola u gostima, nevjerojatni promašaji i pogoci iz prvog pravog udarca protivnika snašli su Barcelonu u ta dva ispadanja pa se činilo da je tu Guardiola isplatio karmu koju mu je nametnuo Ovrebo. Međutim, nije bilo tako…

Nastavak sage u Bayernu

Tijekom Guardioline ere, Bayern je triput izgubio u polufinalu Lige prvaka. Prvi put, kada je Guardiola vjerojatno bio najkritičniji prema sebi tijekom press-konferencija, protiv madridskog Reala, uz katastrofu u Münchenu i poraz 4:0 u drugom susretu. Tada je rekao - cijele sezone igram po svom i onda sada promijenim u 4-2-4. Nevjerojatno da sam to napravio.

Ukratko, podlegao je (prije svega medijskom) pritisku. Bayern je i dalje vukao Heynckesovo nasljeđe određenog stila i formacije igre, a Pepu se spočitavalo kako ga ne prati. I onda je popustio u ključnom trenutku.

Sljedeće sezone Bayern je izgubio protiv Barcelone koju su predvodili Messi, Suarez i Neymar, ali to nije pretjerano bitno. Manje-više vlada konsenzus kako je tu Barcelonu, s takvim trojcem naprijed koji igra u punoj sinergiji, bilo nemoguće pobijediti. 

I onda se dogodio Atletico Madrid u posljednjoj sezoni. U prvoj utakmici ponovo pogodak iz prvog, a na kraju se ispostavilo i jedinog ozbiljnog udarca Atletico Madrida, uz promašene prilike Bayerna u drugom poluvremenu.

U drugoj utakmici stara priča. Dominacija, vodstvo i onda promašeni 11-erac Thomasa Mullera, sve isto kao u polufinalu protiv Chelseaja. Na kraju pobjeda 2:1 uz nekoliko promašenih prilika na samom kraju utakmice te i dalje vrijedeće pravilo gola u gostima.

Iako je Münchenu Guardiola afirmirao čitav niz igrača koji su 2020. bili ključ Bayernove pobjede u finalu Lige prvaka, iako su u Bundesligi dominirali kao nikad dotad, ostao je gorak okus tri puta ispadanja u polufinalu Lige prvaka.

Cityjeva Odiseja

Nakon prve sezone prilagodbe, Guardiolin City u drugoj je sezoni ostvario učinak od 100 bodova, jedini u povijesti Premier lige. Pa ipak, u Ligi prava su zaustavljeni u četvrtfinalu protiv Liverpoola, a prvu su utakmicu izgubili 3:0, uz potpunu dominaciju Redsa.

U drugoj su krenuli žestoko od početka, poveli 1:0, samo da bi im zbog zaleđa bio poništen drugi pogodak i dalje na samom početku utakmice. Da je tada postojao VAR, poveli bi 2:0 i utakmica bi vjerojatno otišla drugim tokom. Međutim, nije.

Sljedeće sezone stara priča protiv Tottenhama, sada ponovo u četvrtfinalu. Za početak Aguero nije realizirao 11-erac, da bi kasnije ponovo pravilo gola u gostima bilo presudno na kraju drugog susreta. Osim toga, pogodak za prolazak Cityja u posljednjoj minuti druge utakmice poništen je intervencijom VAR-a, prvom takvom od značaja u Ligi prvaka. Dakako, protiv ekipe Pepa Guardiole. 

Protiv Lyona opet problemi

Sezonu kasnije igralo se na jednu utakmicu zbog covid-situacije, a Pep Guardiola napravio je taktički pogrešnu procjenu protiv Lyona, ponovo u četvrtfinalu. Mijenjao je sustav bez potrebe, ali napravio je preinake u drugom poluvremenu.

Ponovo, kod rezultata 1:2 u jeku pune dominacije Cityja Raheem Sterling promašuje potpuno prazan gol, što je i danas vjerojatno najveći promašaj u eliminacijskoj fazi Lige prvaka. 

Za kraj, posljednje dvije sezone. Prošle je City igrao konačno finale u kojem je Chelsea - ekipa za koju se i ranije vidjelo da mu ne odgovara - bio bolji. Pa ipak, čak i tada, zbog bizarnog sudara glavom, City je dobar bio drugog poluvremena igrao bez De Bruynea.

Ove sezone su ispali protiv Real Madrida primivši dva gola u posljednjim minutama utakmice, čemu je prethodio nevjerojatan Grealishev promašaj, odnosno Mendyjeva intervencija na gol-liniji. Iako se Pepu zamjeraju zamjene, City je trebao proći taman i da je Guardiola izvadio dva igrača, a ne ubacio nikoga, nego igrao s devetoricom do kraja utakmice. 

Suma nevjerojatnih situacija

Možda doista Guardiola i sve njegove ekipe isplaćuju dugove te noći na Stamford Bridgeu kada je sve išlo u korist Pepa i Barcelone. Jer količina promašenih 11-eraca te situacija čak i boljih od toga u odlučujućim trenucima, bizarnih sudačkih odluka i promjena pravila, efikasnosti protivnika i svega ostalog na što trener zapravo nema nikakvog utjecaja, doista je nevjerojatna.

Na trenutak, čovjek bi pomislio kako je možda doista i Yaya Toure u pravu kada govori da je to zasluga afričkih šamana koji su bacili kletvu na Pepa Guardiolu.

Postoje u osnovi tri interpretacije

Prva se svodi na gubitnički mentalitet zbog kojeg Pepove ekipe posrću kada je najvažnije. Zašto bi zbog Pepa Guardiole igrači koji su sve osvojili u karijeri - poput Aguera, Mullera ili Messija - baš tada promašili 11-erac, ostaje nejasno.

Ali opet, postoji ogroman broj ljudi koji vjeruje da su Ovnovi tvrdoglavi, a Djevice sitničave, tako da nije čudno kada psiholozi upozoravaju da je vjerojatno najveći ljudski bias tzv. apofenija - povezivanje stvari koje se ne bi trebale povezivati. 

Druga interpretacija pomalo je i komična, a dotiče se upravo spomenutih šamana ili karme. Dugovi se moraju otplatiti, pa makar i oni simbolični. Koliko god ova interpretacija bila simpatična, ipak spada u zonu mistike.

Treća je najjednostavnija i gotovo sigurno točna. Da, Pep Guardiola je donosio odluke kojima si je smanjivao šanse za uspjeh. Međutim, svi treneri to rade. Ali tome unatoč, on je na pogrešnoj strani bacanja kocke, što je na malom uzorku - a spomenutih 10-ak utakmica je iznimno mali uzorak - i dalje vrlo moguće.

Jedini način kako se to liječi je povećanje frekvencije. Problem s tim je činjenica da je trenerski vijek ograničen pa postoji vrlo dobra šansa da takvo što nikad nećemo ni dočekati. Dotad barem imamo karmu, šamane i sve ostalo što život čini lijepim.