DINAMO je i drugi put u manje od dva tjedna razbio zube na Lokomotivi (2:2). Nakon što mu je nekoć mlađa sestra priuštila nogometnu lekciju na Maksimiru (0:3), aktualni prvak je na jedvite jade uzeo bod na gostovanju u Kranjčevićevoj u jeku najžešće bitke za titulu u zadnjih par godina.

Nije tajna da klub ove sezone ima probleme i na terenu i izvan njega. Održavati ravnotežu i zdrav razum između svega što se događa nije lagan ni zahvalan zadatak, ali neki kriteriji moraju postojati. Kiks u ulici Pjesnika je ogolio najveću manu ovog Dinama. Jakirović je dobio vrijeme i resurse i pokazao je da ne zna. Vrijeme je za nekog drugog dok postoji nešto što se može spasiti u HNL-u ove sezone.

Što bi Jakirović dao da ima rakete kao Čabraja?

Dinamov trener, a odnedavno i sportski direktor, mjesecima terorizira javnost i Dinamove navijače narikanjem o tome kako ovo što ima nije dovoljno za njegovu viziju nogometa, a sam je više puta naglašavao kako treba "rakete" koje će donijeti atomski Dinamo. 

Ekipu trenera koji vječito kuka da treba bolje je dvaput u dva tjedna naigrala ekipa Silvija Čabraje, čovjeka koji je u pola godine razmaka ostao bez osmorice prvotimaca - Branimira Cipetića, Lukasa Kačavende, Luke Stojkovića, Ivana Miličevića, Josipa Pivarića, Ibrahima Aliyua, Justina de Haasa i Indrita Tucija.

S druge strane, može se samo zamisliti što bi Jakirović napravio s raketama poput 18-godišnjeg Fabijana Krivaka i, uz dužno poštovanje, Duje Čopa, čovjeka za kojeg su samo rijetki HNL fanatici znali do prije mjesec dana da se i dalje bavi nogometom.

Jakirović, čovjek koji u pola godine ima jednu odličnu utakmicu na klupi Dinama

Jakirović je u skoro šest mjeseci otkad je zasjeo na klupu Dinama imao tri odlične utakmice. Prve dvije takve utakmice su bile one protiv Rijeke i Sparte. Bile su one u suštini nastavak na Bišćanov Dinamo, oslabljen odlascima Livakovića i Šutala, a uskoro i Ivanušeca.

Izvan toga, Dinamo je odigrao jednu utakmicu na razini na kojoj bi trebao po svojem rosteru, veličini, rezultatima, kandidaturi za naslov ili bilo kojem drugom stvarnom ili manje stvarnom kriteriju - onu protiv Gorice prošli vikend.

Činilo se tada kako su se Plavi probudili i kako su potencijalno na tragu nečeg novog. Činilo se, na koncu, kako bi možda konačno mogle sjesti na mjesto Jakirovićeve najave o boljem Dinamu jednom kad dobije na miru pripreme i prijelazni rok. Ni nakon svog vremena ovog svijeta se ništa u Dinamu nije promijenilo.

Što napraviti kada netko ničim ne dokaže da je trener za Dinamo? Dati mu klub u ruke

Dinamov trener je odavno pročitan. Čovjek koji nema rezultata ni ideje u onim stvarima na koje trener ima utjecaj. Dinamo danas nije bolja ekipa ni u jednoj fazi igre u odnosu na početak njegovog mandata, a jedini igrač koji pokazuje više je Takuro Kaneko - isti onaj koji je kod njega slučajno završio u prvoj postavi, a protiv Lokomotive je još jednom bio pozvan da izvlači kestenje iz vatre.

Sve to je bio sasvim logičan znak da Jakirović nije samo idealan trener, nego čovjek kojem se praktički cijeli sportski segment kluba mora predati u ruke. Dinamo u zadnjih nekoliko godina funkcionira s one strane realnosti i razuma, ali neke stvari je teško objasniti čak i iz te perspektive.

Jakirović je maskota koja skriva blefere u Dinamovoj upravi

Šest mjeseci je puno više nego što je većina Dinamovih trenera imala za dokazivanje da su vrijedni svog posla. Bišćan je nakon gola u milijunitoj minuti nadoknade protiv AEK-a, u utakmici koja se igrala u najneregularnijim uvjetima od svih Dinamovih utakmica u zadnjih 20 godina, dobio otkaz.

Taj potez je tada bilo lako opravdati jer je Bišćan, barem je tako izgledalo, gubio kontrolu nad svlačionicom, a govor tijela i javni nastup su mu ionako oduvijek bile točke zbog kojih je bilo pitanje koliko dugo može trajati u Dinamu.

Jakirović je došao kao antipod takvom liku, čovjek koji ima (lažni) gard i galamu i koji te može uvjeriti da iza njegovih riječi stoji više nego što je to istina. Vrijeme je pokazalo da je apsolutno sve što je Jakirović pričao i propagirao bio čisti blef, obrambeni mehanizam čovjeka koji ne zna riješiti niti jedan problem koji vidi pred sobom.

Daleko je Jakirović od glavnog krivca u ovoj priči. Ta pritužba treba ići na adresu Dinamove uprave, a prije svega Vlatke Peras, žene koja je na čelu trusta mozgova koji je sposoban trenera učiniti sportskim direktorom, a onda razmišljati o zamjeni za njega nakon prvog kiksa, što se i dogodilo nakon (prve) Lokomotive.

Jakirović je danas tek maskota još većih blefera iznad sebe, ljudi koji opetovano dokazuju da nemaju ni minimum sportskog znanja za voditi ozbiljan klub i koji svakim svojim potezom djeluju kao trojanski konj koji treba učiniti sve da Dinamo izgubi dominaciju u HNL-u. I Jakiroviću i onima iznad njega treba odzvoniti već danas ako Dinamo misli spasiti išta od ove sezone.