ZLATAN IBRAHIMOVIĆ s 39 i Cristiano Ronaldo s 36 godina drmaju talijanskom ligom, 38-godišnji Fabio Quagliarella golovima u Sampdoriji u siječnju je zavrijedio velik interes Juventusa, ali njihov vršnjak Goran Pandev (37) ostao je u njihovoj sjeni prvenstveno zato što igra u "maloj" Genoi.

Makedonski as već dugo razmišlja o mirovini, no činjenica da je prošlog tjedna dogurao do 100. gola u Serie A pokazuje da je dobro odlučio time što je ostao u kopačkama najmanje do nadolazećeg ljeta. Tada će karijeru okruniti prvim, povijesnim nastupom na Euru, koji je njegova Makedonija izborila upravo njegovim pogotkom.

Jedan od najboljih igrača s balkanskog područja u svom vremenu

Pandev iza sebe ima impresivnu karijeru u kojoj je osjetio gorčinu očajnih rezultata, ali i ljepotu najvećih pobjeda. Kao mladi nogometaš kalio se u Anconi koja je ostala upamćena kao najgora momčad u povijesti Serie A. Šest godina kasnije s Interom je postao prvak Italije, Europe i osvajač kupa. Bio je predvodnik jedne od najjačih ekipa Lazija u ovoj eri i sjajne generacije Napolija koja je prvi put nakon vremena Diega Maradone ovaj klub vratila u vrh talijanskog nogometa.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Sličan put osjetio je i u reprezentaciji Makedonije. Znao je povezati čak sedam poraza i tugovati nakon 14 primljenih golova u tri susreta protiv Finske i Češke, ali je u studenom prošle godine zaliječio sve rane kada je protiv Gruzije zabio gol vrijedan plasmana na Euro. Prije mjesec dana bio je strijelac i u senzacionalnoj gostujućoj pobjedi nad Njemačkom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Makedonac dobro zna i kako je igrati na posudbama i biti dio ponude kojom klub želi dovesti boljeg igrača, a prošao je i iskustvo treniranja izvan prve momčadi nakon svađe s predsjednikom.

Još ne zna kada će nogometu reći zbogom, ali će sigurno ostati upamćen kao jedan od najboljih igrača s balkanskog područja u svom vremenu. U poznim godinama ne može brzinom varati protivnike kao nekad, ali njegova lucidnost i ubojita lijeva noga i dalje unose strah protivnicima u Serie A.

Karijeru je započeo u Belasici, klubu iz njegove rodne Strumice. Već kao 17-godišnjak debitirao je za prvu momčad, a u jedinoj sezoni u najjačem rangu makedonskog nogometa odigrao je 18 utakmica i zabio šest golova.

Inter ga je doveo za 25.000 eura pa ako prođe, prođe

Talentirani je mladić time privukao pažnju velikog Intera koji ga je na ljeto 2002. godine doveo u svoju U-19 momčad za beznačajnih 25 tisuća eura pa ako prođe, prođe. Nakon samo mjesec dana poslao ga je na posudbu u Speziju koja se natjecala u trećoj ligi, a godinu dana kasnije u Anconu koja je zalutala u Serie A.

U klubu čiji grad ima tek oko 100 tisuća stanovnika Pandev je skupljao iskustvo igranja na najvećoj razini, ali iznad svega učio je kako - gubiti. Ancona je u prvih 28 kola sezone 2003./2004. bila bez pobjede, a na kraju je imala samo dvije uz 21 postignut gol i čak 70 primljenih. Osvojila je tek 13 bodova, koristila čak 46 igrača i ostala upamćena kao najgora momčad u povijesti lige.

Iako je igrao u luzerskom klubu, Pandev je u 20 ligaških nastupa pokazao dovoljno da se zadrži u Serie A, ali ne i vrati u Inter koji je uz financijsku odštetu Laziju ustupio 50 posto prava na njega kako bi doveo Dejana Stankovića. Godinu dana kasnije preostalih 50% prepustio je Udineseu u sklopu transfera Davida Pizarra.

U rimskom klubu je proveo pet i pol sezona, a taj period najbolje će pamtiti po majstorskom golu u porazu od Juventusa u debitantskoj sezoni, osvajanju trećeg mjesta u Serie A 2007. i talijanskog kupa 2009. godine. 

Gol protiv talijanskog velikana bio je njegov drugi za Lazio, a postigao ga je nakon što je fintama prevario Fabija Cannavara, Liliana Thurama i Gianlucu Zambrottu, ponajbolje svjetske defenzivce tog vremena.

Koliko vrijedi to treće mjesto, najbolje pokazuje podatak da nakon naslova 2000. godine Lazio nikad više nije bio bolje plasiran, a taj je uspjeh ostvario još dvaput.

Nakon što mu u Laziju nisu dali uvjete koje je tražio, Pandev je na ljeto 2008. godine izrazio želju da napusti klub, a predsjednik Claudio Lotito je odlučio kazniti ga izbacivanjem iz prve momčadi. Do kraja tadašnjeg ugovora imao je još 12 mjeseci i bio je bez nastupa sve do siječnja 2009. godine, a u međuvremenu je na sudu pobijedio Lotita te dobio 160 tisuća eura i čiste papire s kojima se vratio u stari dom, Inter, ali ovaj put ne kao talentirani klinac koji se mora kaliti, nego kao gotov proizvod.

Nakon što pola godine nije igrao nogomet, prešao je u Inter i osvojio sve

Svjestan je toga bio i Jose Mourinho koji ga je dočekao raširenih ruku i odmah počeo koristiti u prvoj postavi. Pandev mu je uzvratio s tri gola i četiri asistencije u prvih pet ligaških nastupa, a posebno je oduševio u derbiju protiv Milana kad je Inter slavio 2:0. 

Bio mu je to tek četvrti nastup za Inter, a već u 10. minuti vrhunski je asistirao Militu. Mourinho ga je u 64. minuti planirao zamijeniti, ali kada je vidio da je njegova momčad izborila slobodan udarac iz kojeg može ugroziti gol, odgodio je izmjenu i sačekao da Makedonac šutira. Kao u filmskom scenariju, Pandev je fenomenalno zabio i raspametio navijače svog kluba, a onda uz ovacije napustio teren.

Prije povratka u Inter najviše je igrao na mjestima napadača i iza napadača, ali Mourinho je u njemu vidio krilo koje će mu pomagati i u obrani. Pandevu nije bio problem prilagoditi se zahtjevima trenera za kojeg je rekao da mu je bio poput oca.

Od sedam utakmica nokaut-faze Lige prvaka u toj polusezoni čak pet puta je bio starter, uključujući i finale protiv Bayerna kada je Inter podigao dugo čekani trofej, a Pandev ispunio dječački san i postao jedini Makedonac u povijesti koji je osvojio ovo natjecanje. Uz to je postao prvak Italije i osvajač talijanskog kupa.

No odlaskom Mourinha polako se počela raspadati nezaboravna generacija. Klub je u narednoj sezoni uspio obraniti titulu u talijanskom kupu i osvojiti drugo mjesto u prvenstvu, ali poslije je Pandeva je poslao na posudbu u Napoli, a zatim počeo tonuti te ispao iz društva talijanskih klubova koji redovito igraju Ligu prvaka.

Makedonac je u Napoliju odmah postao neizostavan član prve postave u kojoj su igrali Edinson Cavani, Ezequiel Lavezzi i Marek Hamšik. U prvoj sezoni klub je prvi put nakon 1987. godine osvojio talijanski kup, dok je u osmini finala Lige prvaka tek nakon produžetaka ispao od kasnijeg prvaka Chelseaja. 

Potom je Napoli otkupio njegov ugovor, a on mu je sa šest golova i devet asistencija u prvenstvu pomogao da osvoji drugo mjesto u Serie A, što je bio najbolji plasman kluba još od šampionske ere Diega Armanda Maradone. 

Nakon Napolija otišao je u Galatasaray gdje je 2015. godine postao i prvak Turske, ali osim po tituli tu sezonu neće pamtiti po dobrom jer je bio totalno zapostavljen i stigao je zabilježiti samo četiri ligaška nastupa.

Uslijedio je povratak u Italiju, a odabrao je Genou koja je iza sebe imala sjajno šesto mjesto na tablici. Po ostvarenom rezultatu trebala je igrati kvalifikacije za Europa ligu, ali nije dobila licencu Talijanskog nogometnog saveza. Tu je Pandev nakon dugogodišnje borbe za trofeje umjesto novog pohoda na mjesta koja vode u europska natjecanja dočekao stalnu borbu za ostanak koju i danas vodi.

Svojim karakterom i iskustvom pomaže suigračima da iz sezone u sezonu zadržavaju status člana Serie A, a sa šest golova u ovoj sezoni stigao je do okruglih 100 golova u najjačem rangu talijanskog nogometa i postao je prvi Makedonac s takvim učinkom u ligama petice.

Genoa je trenutno 13. na tablici i pet kola prije kraja prvenstva ima pet bodova više od 18. mjesta koje vodi u Serie B.

Paralelno s klupskim uspjesima Pandev je pomicao i granice uspjeha reprezentacije Makedonije te posvetio ogromnu pažnju razvoju nogometa u svojoj zemlji.

On je 2010. godine osnovao nogometni klub Akademija Pandev koji je sedam godina kasnije izborio plasman u najjaču makedonsku ligu, a onda 2019. osigurao i kvalifikacije za Europa ligu.

Pandev u ovom klubu uglavnom daje šanse mladim igračima, a tu se razvijao i Jani Atanasov koji danas kao posuđeni igrač Bursaspora igra za Hajduk. Kapetan Akademije je Goranov brat Saško Pandev koji je četiri godine bio član zagrebačkog Dinama.

Makedonci su ga davno odlikovali, a sad mu mogu dati još samo titulu kralja

Kada je riječ o uspjesima u reprezentaciji, Makedonija je od 2017. godine počela bilježiti sve bolje rezultate, a sve je kulminiralo u novoformiranoj Ligi nacija D gdje je ova reprezentacija osvojila prvo mjesto nakon što je u finalu u gostima golom Pandeva pobijedila Gruziju 1:0.

Osim u svog kapetana i najboljeg igrača u povijesti, Makedonci najveće nade polažu u Leedsova beka Ezgjana Alioskog, Napolijeva ofenzivca Eljifa Elmasa i Levanteovo krilo Enisa Bardhija, a veliki doprinos daju i igrači iz HNL-a Arijan Ademi, Stefan Ristovski i Darko Velkovski te bivši napadač Intera iz Zaprešića Ilija Nestorovski koji sada igra za Udinese.

Pandev će na Euru igrati protiv Nizozemske, Ukrajine i Austrije, a to će biti vrhunac impresivne karijere u kojoj je osvajao najveće trofeje na najvišoj razini te oborio nacionalne rekorde po broju nastupa (114) i golova (36) u reprezentaciji. Još nije siguran hoće li nakon povijesnog Eura okončati karijeru, ali ako to učini, neće imati za čim žaliti. 

On je još 2009. godine zbog sportskih dostignuća i popularizacije sporta u Makedoniji odlukom bivšeg predsjednika Branka Crvenkovskog dobio Orden zasluga. Nakon svega što je učinio od tada do danas, Makedonci mu još samo mogu dati titulu kralja.