DINAMO je u prvom kolu Europa lige odigrao 0:0 protiv Hapoel Beer Sheve. Hrvatski prvak osvojio je bod, ali još jednom ostavio skroman dojam u utakmici u kojoj je imao problema s intenzitetom, stvaranjem prilika i prilagodbom na agresivnijeg protivnika.

O Dinamovoj igri, problemima momčadi Marija Kovačevića i sve slabijem intenzitetu HNL-a razgovarali smo s Dejanom Radonjićem. Objasnio je što nedostaje treninzima u hrvatskim klubovima i kako sudački kriterij utječe na ritam igre. Govorio je i o čestim promjenama trenera, radu s mladim igračima, rasporedu s dvije utakmice tjedno te objasnio zašto smatra da je uvođenje pet zamjena naštetilo nogometu.

Radonjić se osvrnuo i na borbu Dinama i Hajduka za naslov te upozorio na podcjenjivanje protivnika hrvatskih klubova. Smatra da javnost od Dinama često očekuje uvjerljive pobjede i potpunu dominaciju, ne uzimajući u obzir kvalitetu suparnika i razliku između domaćeg i europskog nogometa.

Radonjić (35) bivši je napadač Dinama, Istre, Lokomotive i Šibenika, a igrao je i u Izraelu, Rusiji i Kini. Njegovu karijeru obilježio je nesvakidašnji put od juniora Bayerna, preko studija prava, rada u tvornici oružja i županijskog nogometa do nastupa na najvišoj razini. Tri godine nakon završetka igračke karijere radi s mlađim kategorijama NK Karlovca i postupno gradi svoj trenerski put.

Kako vidite Dinamovu utakmicu protiv Hapoel Beer Sheve? Je li problem nedostatak kvalitete, nepostojanje jasne ideje kako iskoristiti tu kvalitetu ili nešto treće?

Mislim da je tu dosta faktora. Prije svega, u našoj se javnosti u određenim trenucima očekuje malo previše. Ne kažem da je Dinamo odigrao bajnu utakmicu, ali uvijek se mora gledati i protivnika. Hapoel nije bezvezna momčad. Igrao sam u Izraelu i to nije bezvezna liga, intenzivnija je od naše. Ondje ima dobrih igrača. Uostalom, Dinamo je želio Dora Peretza, s kojim sam igrao u Maccabiju dok je bio jako mlad, a koji je sada jedan od najboljih strijelaca te lige.

Mislim da je najveći Dinamov problem u Europi intenzitet. On nije bio na zavidnoj razini ni dok sam ja igrao, a moram otvoreno reći da intenzitet naše lige iz godine u godinu pada. Puno je razloga za to. Razumijem trenere u našoj ligi koji dobivaju otkaze nakon jednog ili dva poraza. U takvoj situaciji nećeš tražiti sve ono što zahtijeva moderan nogomet, pogotovo ako se uspoređujemo s Engleskom, Njemačkom ili nekim francuskim momčadima.

Dinamo takav podražaj ne može dobiti u našoj ligi. Tu su financijski faktori, česte smjene trenera i brojni odlasci igrača iz svih klubova. Ne podržavam stalne smjene trenera koje razbijaju kontinuitet rada u našim klubovima.

Koliko je uopće moguće izvana procijeniti stvarne razloge Dinamovih problema?

Svi imamo svoje nogometno razmišljanje i svatko ima pravo komentirati, ali ne znamo što se događa unutar momčadi. Ne znamo jesu li igrači mogli normalno trenirati, je li netko bio ozlijeđen ili je radio po posebnom programu.

Znamo da Beljo nije igrao, a on je važan faktor. Možemo raspravljati o tome koliko je dobar, ali on je Dinamov napadač i nije slučajno doveden ni plaćen koliko je plaćen. Netko je o tome razmišljao. Na početku je mnogima bio promašaj, a sada ga smatraju pogotkom.

Kod nas se igrače prebrzo proglašava promašajima. Tako je bilo i s Wilfriedom Kangom. Govorilo se da je najgori Dinamov igrač, a sada je proigrao u Genku i prodan je u Saudijsku Arabiju. Svojevremeno su slične stvari govorili i za mene.

Svaki se igrač mora pronaći u određenom sustavu i okruženju. Rezultat će na kraju biti glavno mjerilo, ali postoji puno faktora. U našoj se javnosti sve prebrzo označava: dobar je, nije dobar, ne zna, pao je, nema pojma. Nije lako biti trener Dinama u ovom trenutku.

Kako ocjenjujete rad Marija Kovačevića?

Kao trener mi se jako sviđa. S Varaždinom je ušao u prvu ligu, a sa Slaven Belupom napravio je dobar posao. Sigurno ima kvalitetu. Koji su dublji problemi, to je na njemu da riješi. Svi imamo pravo komentirati, pa tako i ja u ovom intervjuu, ali vrlo je teško znati točne razloge.

Možemo reći da sustav nije dobar ili da nema dovoljno dobrih igrača, ali ti su igrači dovedeni. Je li ih sve doveo Kovačević ili su odluke donesene zajedno s drugim ljudima u klubu? To ne možemo znati. Nogomet je vrlo kompleksan. Zadovoljan sam bodom iz prve utakmice. Dinamo može i mora igrati bolje, ali sada cijeli klub mora raditi na tome da se situacija popravi.

Često se govori o niskom intenzitetu HNL-a. Sportski direktor Hajduka Robert Graf usporedio ga je s intenzitetom druge poljske lige, a Dejan Ljubičić nakon odlaska u Schalke rekao je da mu više odgovara njemački nogomet. U čemu je problem?

Mogu navesti par faktora u koje sam uvjeren na temelju svojeg nogometnog iskustva iz Hrvatske, Izraela, Rusije i Kine. Prvi su suci. Kod nas se igra nešto "mekše". Puno sam razgovarao sa sucima. Imamo dobre i spremne suce, ali oni sude po vrlo mekanom kriteriju. Koji su razlozi tome, ja ne mogu znati jer se time apsolutno i ne želim baviti. 

Volio bih da se igra mnogo čvršći nogomet, kakav se, primjerice, igra u Rusiji. Nije svaki kontakt prekršaj. Ne bi se trebalo automatski suditi prekršaj čim branič padne nakon minimalnog kontakta s napadačem.

Koji su ostali razlozi?

Drugi je trening, koji nije dovoljno intenzivan. Nema dovoljno sprintova ni dovoljno ponavljanja sprintova. Sve je malo laganije, pazi se da se netko ne ozlijedi i zbog toga intenzitet pati. Postoje i drugi faktori. U većim ligama klubovi imaju veći broj igrača, a nogometaši mogu raditi s individualnim trenerima jer imaju znatno veće plaće.

Ne možemo uspoređivati igrača NK Karlovca, koji živi od svoje plaće i njome hrani obitelj, s igračem Wolfsburga koji zarađuje 50 ili 60 tisuća eura mjesečno. Takvom igraču nije problem izdvojiti pet ili deset tisuća eura za individualne treninge, prehranu i sve ostalo.

Zbog toga i treneri u našim klubovima moraju paziti. To nije kritika trenerima koji su mene vodili jer ih sada, kada sam i sam unutar sustava, potpuno razumijem. Slične stvari moram raditi sa svojim mladim igračima, koji uz nogomet još idu u školu.

Nadalje, u hrvatskom nogometu praktički ne postoje sportski centri kao u ostalim državama, a tu mislim i na zemlje slične veličine i proračuna kao naša. Sportski centar u kojem igrač može spavati, jesti itd. Raditi svoj posao 24 sata dnevno. To je jedan veliki faktor u kojem strašno kaskamo za drugim ligama i državama. 

Kako se niži intenzitet vidi u samoj igri?

Kod nas protunapadi i poluprotunapadi praktički ne postoje. Kada momčad osvoji loptu na sredini terena, prvo ide dodavanje unatrag kako bi se potvrdio posjed, a zatim se ponovno gradi kontinuirani napad. U bilo kojem sportu najteže je postići pogodak iz kontinuiranog napada. Za to igrači prema naprijed moraju biti pravi majstori. Danas su svi naučili igrati obranu i svi znaju postaviti niski blok.

Tu moram spomenuti Igora Pamića, on je takav nogomet igrao prije 20 godina. Prepoznao je da se na taj način može doći do rezultata i to je potpuno legitimno. Uostalom, i José Mourinho je tako osvojio Ligu prvaka. Mnogima se takav stil nije sviđao i nazivali su ga antinogometom, a danas ga koristi gotovo cijeli svijet, osim 15 ili 20 najboljih momčadi.

Najbolji klubovi mogu kupiti vrhunske igrače. Normalno je da mogu igrati izrazito ofenzivno kada naprijed imaju majstora poput Mbappéa i Viníciusa. Takve igrače nema svaka momčad. Nema ih ni Dinamo i, uz dužno poštovanje, ne može ih ni imati.

Kako se to odražava na Dinamove europske utakmice?

Dinamo u domaćem prvenstvu uglavnom igra protiv zatvorenih momčadi i mora naučiti napadati takve obrane. Kada zatim dođe protivnik poput Hapoel Beer Sheve, koji nije toliko zatvoren, igrač se ne može prilagoditi u sekundi.

Dva mjeseca igra protiv zatvorenih obrana. Ne mora svaki put odmah sprintati prema svojem golu jer protivnik nema toliku kvalitetu. Ne mora svaki put odraditi trku i otvarati prostor niti savršeno primiti loptu i stvoriti višak. U našoj ligi ima više vremena jer protivnički igrač često neće agresivno iskočiti na njega, nego će ostati iza lopte i kontrolirati obrambenu fazu.

Zato će se Dinamo mučiti u svakoj europskoj utakmici, bez obzira na protivnika. Treći problem je, prema mojem mišljenju, to što se prevelika važnost pridaje ciklusu utakmica i oporavka.

Riječ je o muškarcima u najboljim godinama. Nitko od njih nema 40 godina. Iznimke su Modrić i Ronaldo, koji su drukčije građeni, već 20 godina prate sve trendove, zdravo žive i imaju vrhunske sportske navike. Takav režim ne može imati svatko.

Smatrate li da je raspored s dvije utakmice tjedno prečesto alibi?

Po meni ne može stalno biti alibi to što se igra subota, srijeda, subota, srijeda. Upravo suprotno, mislim da većini igrača to odgovara. To vidim na Mišiću. On najbolje igra kada nastupa subotom i srijedom jer je stalno u ritmu i tada donosi najbolje odluke. U takvom rasporedu gotovo da i nema klasičnih treninga. Ako on može igrati u tom ritmu, mogu i drugi.

Kako vidite borbu Hajduka i Dinama za naslov te njihove mogućnosti u Europi?

Hajduk ove sezone izgleda lijepo. Gonzalo García tjera po svome i to mi je drago. Nadam se da ima podršku jer Dinamo može biti bolji samo ako je i Hajduk dobar. To smo vidjeli tijekom prijašnjih sezona.

Bilo bi mi drago da se do kraja bore za prvo mjesto, prije svega zbog hrvatskog nogometa. Ne bi bilo dobro da netko, a najčešće je to u posljednjih 20 godina bio Dinamo, nakon zime pobjegne na 15 ili 20 bodova prednosti.

Još je malo prerano za prognoze jer je prvenstvo maraton. Nije riječ o turnirskom natjecanju. Moraš pobjeđivati iz kola u kolo. Jedna utakmica može ne značiti ništa, a može značiti jako puno. To ćemo znati tek na kraju.

Uskoro nas očekuje i derbi Hajduka i Dinama na Poljudu. Što očekujete od te utakmice?

Moja očekivanja od naših derbija nikada nisu previsoka. Ulog je velik i nitko ne želi izgubiti. To smo najčešće gledali i prijašnjih godina. Nismo često vidjeli pravi nogometni praznik. To mogu razumjeti. Nijednoj momčadi ne bi bilo ugodno izgubiti od najvećeg suparnika s četiri ili pet pogodaka razlike. 

Lijepo je vidjeti da je Hajduk pogodio s nekoliko igrača. Prije svega mislim na Šotičeka. Mislim da je njegov dolazak pogodak i za klub i za njega. Želim mu svu sreću, da se dobro razvija i vrati na pravi put. Basel očito nije bio najbolji izbor, ali unutarnje razloge bolje znaju on, Hajduk i ljudi koji su sudjelovali u tim odlukama.

Dinamo će u domaćem prvenstvu i dalje biti dominantan u 80 ili 90 posto utakmica. Međutim, u Europi ima velik problem. Prema očekivanjima dijela javnosti, Dinamo bi svaku utakmicu morao dobiti s tri ili četiri pogotka razlike ili barem pobijediti 1:0, ali pritom potpuno nadigrati protivnika.

Ja bih radije da Dinamo uzme rezultat jer je u seniorskom nogometu rezultat glavno mjerilo. Treba razlikovati dječji od seniorskog nogometa. Ne bih imao ništa protiv toga da Dinamo ponekad stane u niski blok i pokuša pobijediti iz protunapada. Zašto ne, ako mu takav pristup donosi rezultat?

Problem je u tome što bi ga javnost u tom slučaju razapela i pitala kakav je to nogomet. Kao društvo nismo pošteni prema svojim klubovima, bilo da je riječ o Dinamu, Rijeci ili Hajduku.

Smatrate li da previše podcjenjujemo protivnike hrvatskih klubova?

Stalno podcjenjujemo tuđe momčadi. Možda protivnik za svoju razinu ima dva ili tri vrhunska napadača i možda je protiv njega bolje igrati zatvorenije te čekati poluprotunapad ili protunapad. Ne vidim u čemu bi bio problem.

Naravno da svi volimo napadački nogomet. Svi bismo voljeli gledati svoju momčad kako postiže sedam pogodaka poput Barcelone. Ali zašto Borussia Dortmund Nike Kovača ne postiže sedam pogodaka u svakoj utakmici? 

Uvijek postoji netko tko je bolji od tebe. Hapoel Beer Sheva nije brutalno nadigrala Dinamo. Imala je nešto više od igre i nekoliko prilika više, ali Dinamo treba biti zadovoljan bodom. Prva utakmica uvijek je najteža. Sada se sve spojilo s porazom od Osijeka i nešto slabijom formom u posljednje vrijeme, ali ne vidim razlog za veliku brigu.

Apsolutno bih podržao Kovačevića i sve ljude koji ondje rade. Mislim da će uskoro pronaći rješenje. Dinamo ima kvalitetne igrače. Trenutačno zbog nekih razloga ne funkcionira najbolje, ali doći će njegovo vrijeme. Nijedna momčad ne može stalno biti na najvišoj razini.

Kod nas se često govori o poniznosti, a zapravo je nemamo dovoljno. Mislimo da su svi drugi pekari koji nogomet igraju rekreativno, a riječ je o profesionalcima. Nažalost, ne vjerujem da će se takav odnos kod nas uskoro promijeniti.