DINAMO je na koračić od još jedne titule prvaka Hrvatske. U ludom derbiju 33. kola SuperSport HNL-a aktualni prvak je pobijedio Rijeku na Rujevici 2:1 i došao na korak do naslova. Momčad Željka Sopića povela je golom Marka Pjace iz penala u 49. minuti, ali je Dinamo okrenuo preko Brune Petkovića u 75. i Arbera Hoxhe u 89. minuti susreta.

Rijeka je cijelu utakmicu bila bolja, opasnija i konkretnija momčad, dok Jakirovićevi igrači u prvih 75. minuta praktički nisu ni postojali na travnjaku. A onda, Bruno Petković je pokazao zašto je najbolji igrač lige i remek-djelom najavio preokret koji je dovršio Hoxha.

Premda matematički Rijeka još ima neke šanse, trebalo bi se dogoditi čudo nad čudima da Modri izgube naslov, tako da je ekipa s Rujevice i dalje ostala na onom povijesnom naslovu iz 2017. kad ju je do duple krune predvodio tada najbolji igrač lige Franko Andrijašević.

Bivši igrač Hajduka, Dinama, Lokomotive, Rijeke i Genta već je tri godine član kineskog Zhejianga i nazvali smo ga u Aziju da popričamo o raspletu prvenstva. Franko nam je dao svoje mišljenje o Dinamu, pričali smo o Rijeci, ali i komentirali smo katastrofalnu situaciju u Hajduku. 

Kako komentirate pobjedu Dinama u Rijeci kojom je došao na korak do obrane titule prvaka?

Vidio sam baš kod vas da je netko za tu utakmicu rekao kako je ''to nogomet.'' I to je točno. Upravo zbog ovakvih utakmica i takvih raspleta je nogomet tako privlačan i zanimljiv. Prije utakmice sam predvidio gotovo sve što se i dogodilo. Spominjao sam Dinamov pobjednički mentalitet, ljudi se u SHNL-u ponašaju kao Real u Ligi prvaka.

Rekao sam da će Pjaca biti strijelac u slučaju da Rijeka pobijedi, a i da bi Petković mogao biti ključ eventualne pobjede Dinama. Eto, sve sam pogodio. Ipak, žao mi je Rijeke. Nije zaslužila poraz. Nije zaslužila čak ni remi. Odigrali su odličnu utakmicu i po meni su trebali slaviti. Na koncu, da je Rijeka pobijedila, otišla bi opet na +2 i do kraja bi bilo maksimalno zanimljivo.

Ovako mislim da je priča gotova i da je Dinamo opet prvak. Tri kola prije kraja imaju četiri boda viška, imaju puno lakši ždrijeb, a čak i u slučaju da nekim čudom kiksaju, bit će prvaci i ako budu imali isti broj bodova kao Rijeka zbog boljeg međusobnog omjera.

Dinamo do 75. minute i gola Brune Petkovića nije napravio baš ništa. Rijeka je bila bolja, imala je prednost, ali je na kraju ipak izgubila. Je li Sopić možda trebao napraviti nešto drugačije?

Lako je sad biti pametan i glumiti generala nakon bitke pa pričati kako je trebalo ovo ili kako je trebalo ono. Rekao bih da je Sopić napravio sve što je mogao. U redu, istina, Rijeka se nakon vodstva povukla. Sličnu stvar su napravili i protiv Hajduka kad su poveli.

Nesvjesno su se povukli, znali su da vode i mislili su da tako neće primiti gol. Možda je tu bila mala greška, jer su prepustili inicijativu Dinamu koji do gola nije zapucao prema Labroviću. Ponavljam, lako je sad nešto pričati. I sam sam bio igrač i znam da je sve u psihi igrača.

Tu trener ne može puno napraviti. Momčad koja vodi se nesvjesno povuče, zna koliko se namučila da postigne gol i nakon toga želi samo ne primiti ga, a ona ekipa koja gubi zna da nema što čekati i krene na sve ili ništa. Upravo se to dogodilo. Presudila su dva detalja. Petkovićev trenutak genijalnosti i kontra Hoxhe.

Na kraju je Rijeka imala vratnicu. Moglo se dogoditi da ta lopta uđe, a da Hoxhina pogodi stativu. Detalji i individualna kvaliteta Dinama su na kraju presudili. Vidim da neki krive Labrovića za taj slobodnjak. Kako sam ja vidio, Petković je to izveo tako dobro, baš ga je majstorski "zviznija", da sumnjam da je ikako mogao obraniti.

Ne znam, mislim da je glupo na silu tražiti razloge poraza. Tako je moralo biti. Na koncu, ove sezone Dinamo je tri puta pobijedio Rijeku i ima jedan remi. Mogu reći da mi je žao što Rijeka vjerojatno neće biti prvak, ali nitko ne može reći da Dinamo nije zaslužio novu titulu. S druge strane, od srca čestitam Rijeci. Svi znamo u kakvim su problemima što se tiče financija i zato je ovo sjajan rezultat. Mogu biti ponosni na ovo što su napravili. 

Kad je u siječnju Lokomotiva s 3:0 na Maksimiru pregazila Dinamo, ovaj rasplet sezone je malo tko očekivao. Pričalo se i pisalo o promašenoj sezoni, katastrofama, Jakirović je svaki dan bio na rubu otkaza, a samo nekoliko mjeseci kasnije Dinamo je u finalu Kupa i na pragu je još jedne titule. Što je po vama ključ Dinamovog sjajnog proljeća?

One dvije utakmice na Poljudu u razmaku od nekoliko dana. Te dvije pobjede su ih digle maksimalno i te bih utakmice označio kao ključne za naslov prvaka. Tad su krenuli i više nisu stajali. Otkako pamtim, a igrao sam u Hajduku i Hajduk je moj klub, ne sjećam se da je klub ikad toliko uložio i da je doveo toliko zvijezda.

U Splitu se inače često stvari i nerealno dižu na temelju neke euforije, no ovaj put je podloga za tako nešto i postojala. Bili su jesenji prvaci, stigao je Perišić, došao je Brekalo, nisu se bezveze svi digli na noge i očekivali naslov. I onda, Dinamo, koji je nikad ranjiviji, takav kakav je, dođe na Poljud i u razmaku od par dana dva puta dobije Hajduk.

O tome moramo pričati kad razgovaramo o Dinamu. To je taj šampionski gard koji treba potencirati. Netko će reći, ajde, prva utakmica, dogodi se. Ali, u drugoj je Dinamo tako izdominirao Hajduk, pogotovo u prvom poluvremenu, da je to bilo strašno. U drugom su se malo povukli, ali to rade cijelu ovu sezonu kad povedu.

Ne idu na silu, znaju se pametno braniti i to je to iskustvo o kojem pričam kakvo nema nitko u SHNL-u osim njih. Još jedna velika prednost Dinama je činjenica da su stalno prisutni u Europi. Nije bitno pričamo li o Ligi prvaka, Europa ligi ili Konferencijskoj ligi. Stalno su u tom krugu, navikli su igrati takve utakmice, naučili su se igrati pod pritiskom i sve je to nešto što ostatak SHNL-a može samo sanjati.

Uvijek kažem, nije važno kako kreneš u sezonu, već samo kako je završiš. Tamo gdje ju završiš, tamo i zaslužuješ biti. Gledajući sa strane, smatram da bi bilo lijepo da je Rijeka uzela titulu. Zbog tog silnog zajedništva i čitavog drugog dijela sezone. Sad će netko reći da je Rijeka trebala bolje iskoristiti brojne Dinamove kikseve, ali ruku na srce, nitko nije očekivao na početku sezone da će Rijeka četiri kola prije kraja sve imati u svojim rukama.

Posebice ne u konkurenciji Hajduka koji je uložio koliko je uložio i Dinama koji je uvijek Dinamo. Možemo sad izvlačiti detalj po detalj i razglabati je li se možda moglo više, ali iz vlastitog iskustva znam da s Dinamom je jako teško. Čak i one sezone, kad smo osvojili duplu krunu, čak i tada, kad smo bili bolji od njih, do zadnjeg smo strepili.

Do zadnjeg smo se mučili, do zadnjeg smo morali dati i zadnji atom snage da to osvojimo. No, da je Rijeka od te 2017. do danas osvojila još dva, tri naslova, onda bi ovo sad na Rujevici možda i bilo drugačije. Možda ne bi, možda bi bilo sito, ali tada bi Rijeka imala to što samo Dinamo kod nas ima - šampionski gard i mentalitet pobjednika, a upravo je to često ključ velikih pobjeda i trijumfa. 

Možete li povući paralelu između ove Rijeke i one vaše koja je prije sedam godina osvojila naslov prvaka? Što je imala Kekova generacija, a nema ova Sopićeva?

Rekao bih da smo mi bili moćniji. Dobra je ovo ekipa, ali mislim da smo mi bili veći mangupi. Rijeka vodi 1:0, do kraja je 15 minuta, nedostajao je netko da pokaže zube, da bude mangup. Nedostajao je igrač koji će možda i namjerno napraviti neku provokaciju, da se i publika podigne. Teško mi je iz daljine govoriti o detaljima, ali prema onome kako sam ja vidio to, tako mi se čini.

Spomenuli smo Hajduk. Jesenji prvaci, nikad veća euforija, a onda se u samo par dana sve raspalo. Kako je moguće da se u tako kratkom roku Hajduk mogao raspasti i rezultatski, ali i upravljački?

Kako sam već rekao, uvijek si na kraju tamo gdje si zaslužio biti. Nama je na početku sezone izvana izgledalo da je u Hajduku sve bajno i krasno, a možda i nije bilo tako. Do tih poraza od Dinama, prema vani se stvarala slika kako je sve divno i krasno, kako u klubu cvjetaju ruže, kako se dovode top igrači, a stvarnost je vjerojatno bila sasvim drugačija.

Atmosfera, odnosi, ambijent u klubu, možda nisu bili onakvi kakvi bi trebali biti. U tom su se periodu dogodili i neki ekscesi koji su se zataškavali. Ne znam detalje, nisam unutra i glupo mi je nekoga prozivati, ali znam da je bilo nekih svađa i prepirki koje su se zataškale, a stvarala se lažna slika idile u klubu.

Hajduk ove sezone očito nije imao dobru grupu i to je na kraju platio rezultatom. Sve prave momčadi, posebice mi na Balkanu, ovisne su o dobroj atmosferi unutar ekipe. Ako u momčadi nema odnosa da bi suigrač za suigrača ginuo, onda je praktički nemoguće nešto napraviti protiv jednog Dinama.

Na kraju krajeva, Dinamo ima to. Bio sam u Dinamu i znam kakva je tamo atmosfera. Naravno, i tamo je bilo i bit će nekih svađica i rasprava, ali očito je u Hajduku ove sezone toga bilo previše. Ne bih ulazio u detalje, ali čini mi se da unutar kluba na svim razinama nisu bila čista posla. A kad je tako, onda se ne treba čuditi da od sedam posljednjih utakmica izgubiš šest. 

Je li se Hajduk trebao riješiti Lukše Jakobušića ili je pogriješio smijenivši ga?

Smatram da se s tom odlukom trebalo pričekati. Nije mi jasno zbog čega su maknuli dva mjeseca prije kraja mandata. Ne vidim "di je bila priša". Mislim da se trebalo pričekati i da se hladne glave trebalo odlučiti treba li Jakobušić ostati ili otići. Trebalo se sagledati i analizirati sve ono što je Jakobušić donio u klub otkako je bio na čelu i naravno, sve ono što nije, a trebao je.

Tek nakon jedne takve šire analize, trebala se podvući crta i tek onda bi ta odluka imala nekog rezona. Sad se stvara slika da sve ide iz početka, da Hajduk kreće od nule. Teško je nešto graditi nekoliko godina, a onda se sve to sruši u par loših rezultata.

Sad je Hajduk dobio novog predsjednika, pa će dobiti novog sportskog direktora, pa se mora pronaći novi trener, pa se mora vidjeti kakav je igrački kadar, tko treba doći, a tko otići... Potreban će biti totalni remont, a ruku na srce, u Hajduku ionako nikad nije mirno.

Bez obzira na to što Hajduk 20 godina ne može do naslova, tamo će se uvijek tražiti prvo mjesto i titula. Ne krene li od početka dobro, pođe li nešto po zlu, mislim da se i novoj garnituri neće pisati dobro.

Razumijem taj mentalitet, u Hajduku samo počeo kao klinac i svašta sam doživio i proživio, sve mi je jasno, ali opet mislim da se takva odluka trebala donijeti hladne glave. Ovako, sumnjam da je Hajduk dobio nešto smjenom Jakobušića.