HRVATSKA košarkaška reprezentacija u Istanbulu nije samo pobijedila već i razmontirala Tursku u trećem kolu kvalifikacija za Eurobasket 2022.

S konačnih -17 Turci mogu biti i zadovoljni jer je Hrvatska u prvom poluvremenu u jednom trenutku imala i +25, a od favorizirane Turske, pojačane čuvenim Shaneom Larkinom i s nekoliko euroligaških igrača u sastavu, radila je što je htjela.

Rezultatski ovo je važna pobjeda. Hrvatska je nakon tri kola praktički izborila nastup na Eurobasketu i matematički joj za plasman treba barem još jedna pobjeda. Podsjećamo, u skupini su, osim Turske, još Nizozemska i Švedska. 

Trijumf u Istanbulu puno je važniji od samih bodova 

Međutim, trijumf u Istanbulu, posebice ostvaren na ovako impresivan način, puno je važniji od samih bodova koje je Hrvatska dobila na ljestvici. Zašto? Hrvatska bi se i bez ove pobjede najvjerojatnije plasirala na Eurobasket, s one dvije uvjerljive pobjede na početku protiv Švedske i Nizozemske odlazak na smotru najboljih ekipa Starog kontinenta nije ni dolazio u pitanje. Međutim, s ovom pobjedom reprezentacija je dobila nešto puno vrjednije i važnije od bodova. Mršić je u Istanbul morao otputovati bez onog najboljeg što Hrvatska ima. NBA igrači i Kruno Simon koji nastupa u Euroligi nisu dobili dozvolu za nastup. Mršić je momčad trebao skrpati od onoga što ima na raspolaganju, a kad se sjetimo da su ne tako davno ovakvu Hrvatsku pobjeđivale košarkaške ''velesile'' poput Rumunjske i Nizozemske, onda rapsodija u Istanbulu dobiva dodatno na značaju. Posebice u stvaranju davno izgubljenog kulta reprezentacije. 

Nakon dugo vremena hrvatski košarkaši nisu izgledali kao čopor međusobno posvađanih i izgubljenih likova 

Nakon dugo vremena hrvatski košarkaši na parketu nisu izgledali kao čopor izgubljenih i međusobno posvađanih likova, već kao kompaktna i homogena cjelina koja je od samog početka znala što hoće i koji joj je cilj. Fantastičan ulazak u utakmicu i tih nestvarnih 25 razlike, naravno, možemo objasniti našim bolesno dobrim šutom i očajnim Turske, ali činjenica je da je svaki šut hrvatskih košarkaša u tim trenucima bio strpljivo izgrađen, a da je obrana u prvih 20 minuta izgledala najbolje još pod prvog poluvremena protiv Grčke na kvalifikacijskom turniru za Igre u Riju u Torinu 2016.

Godinama smo u očima hrvatskih igrača gledali strah, u Istanbulu toga nije bilo 

U nastavku utakmice bilo je nerealno očekivati da ćemo otići i do 50 razlike, ali i bolje je da su se Turci približili. Tada je ova, nazovimo je B Hrvatska, pokazala karakter, kičmu i stav. Čak i onda kad je prednost pala ispod 10 razlike i kad je vanjski šut stao, igrači Veljka Mršića nisu paničarili niti su se raspali. Nisu radili sve ono što su godinama prije uporno radili njihovi puno iskusniji i na papiru, kvalitetniji kolege. Sjetimo se kako je to izgledalo kad je najjača Hrvatska protiv C reprezentacije Litve i prosječne Poljske hvatala zadnji vlak za SP u Kini. Nikako, eto kako. Ova momčad je danas rutinski privela utakmicu kraju. 

Drežnjak, Marčinković, Prkačin i Rogić su do danas Larkina samo na TV-u gledali

Nakon puno godina u očima hrvatskih košarkaša, kad im se prednost topila, nismo vidjeli strah. A to je fantastična stvar.
Kad je stao šut, lopta se davala u ruke Miri Bilanu, koji je odigrao partiju života. Kad bi Turci nekako i zaustavili hrvatskog centra, odnekud bi se pojavio Željko Šakić, koji bi tricama s deset metara uništavao nadu Turaka u preokret. Mateo Drežnjak, Pavle Marčinković, Roko Rogić i Roko Prkačin su igrače kao što je Shane Larkin do danas gledali samo na TV-u. Sad su odigrali kao da takvih utakmica imaju stotine i pokazali su još nešto što smo mislili da je iščezlo iz hrvatske košarke – muda.

Naravno, dobar dio istanbulskog rostera neće biti u sastavu kad se u momčad vrate Bogdanović, Šarić, Zubac i ostali, ali ovi momci su nas danas uvjerili da postoji još netko tko zaista želi sa srcem igrati za reprezentaciju Hrvatske.
A to je najvažnije što smo dobili iz ove pobjede.