Rekao sam da je prošlost važna, ali ne i presudna. Optimizam temeljim na činjenici da Hrvatska ima tri ključna čovjeka, a Srbija sedam. Najjači aduti su vam najprije trener Aco Petrović, a tek onda Šarić i Bogdanović. Svi ostali igrači su dobri igrači, ali nisu vrijedni spomena u kontekstu da bi ih se Srbija trebala plašiti. Bilan je dobar igrač, Simon zna biti jako opasan, mali Hezonja je budućnost košarke, ali trenutno imamo jaču reprezentaciju i zbog toga i jedino zbog toga smatram da ćemo pobijediti. 

 

 

Aco je najbolja stvar što vam se mogla dogoditi. Priznajem da sam još pod utiskom zbog jedne poruke, afirmativne, koju mi je nedavno poslao. Ispričao se zbog nekorektnog ponašanja u odnosu na mene. No, ne padam ja na takve fore i ne hvalim ga ja zato što se pokajao zbog nekih stvari. Hvalim ga zato što je vas je on doveo na Olimpijske igre.

 

Lani, za vrijeme Eura kad sam također komentirao za Index, premda u tom trenutku nismo imali nikakav odnos, istu stvar sam pričao. Nema to veze kakav je Aco čovjek i kako se nas dvojica slažemo. Tada sam napisao da je razlog vašeg debakla činjenica da imate samo jednog pravog stručnjaka, a to je Aco. I onda taj isti Aco mora ''kupiti klub'' da bi bio netko i nešto u hrvatskoj košarci. Sramota. To je vaša tragedija da ne vidite prave vrijednosti.

 

Noćas ćemo gledati utakmicu koja o puno toga odlučuje, netko će puno izgubiti, a netko će još više dobiti, no kako je i Aco rekao, i poslije 17. kolovoza košarka će se igrati, i mislim da su Olimpijske igre idealno mjesto da se susretnu Hrvatska i Srbija, jer ipak su to dvije vodeće košarkaške sile u regiji.

 

Vidim da se u Hrvatskoj čudite što je Aco od reprezentacije koja je prije manje od godinu dana dotaknula dno, stvorio ekipu koja tuče Španjolsku, Francusku, Litvu, Brazil. Vi Hrvati ste stvarno čudni. Pa što vam tu nije jasno? Tko vam je lani bio trener? Perasović. Unaprijed se ispričavam, ali Perasovića sam trenirao i jako dobro znam i njegove umne i svake druge sposobnosti. Ne razumijem tražite kojekakve razloge zašto ste došli do čuda, umjesto da prihvatite jedini mogući odgovor. U košarci je trener ekstremno važan, puno više nego u nogometu ili u nekom drugom sportu. Aco je ovo odradio rutinski, rutinski vas je odveo na Olimpijadu i u četvrtfinale kao prve u skupini. Pa što hoćete više?

 

 

Zašto mu ne odate priznanje za ovo? Samo ga čačkate i tražite dlaku u jajetu. Slobodno ga vi čačkajte, ali kad to zasluži. Sad je zaslužio da mu se naklonite jer vam je spasio košarku. Aco je stara škola, kad kažem stara škola, onda mislim na Ex-Yu. Pokažite mi sa ovih prostora jednog boljeg trenera od nekoga koje ispekao zanat u bivšoj državi. Nema ga. Taj se još nije rodio, a sumnjam i da hoće. O igračima neću ni govoriti, tri su puta lošiji (haha). Istina, smanjeni smo, brojčano smo slabiji nego nekad, nema više hiperprodukcije, i to je u redu, no samo ističem činjenice.

 

Kad kažem da je Srbija favorit protiv Hrvatske, onda pri tome mislim i na neke druge stvari. Zanemarimo sad trenere i igrače, uhvatimo se Saveza, dotaknimo se percepcije i tretiranja košarke kod vas i kod nas. Razlika je nebo i zemlja. Nemate sluha za košarku. Kod nas se živi za košarku. No, nemojte misliti da je kod nas po tom pitanju med i mlijeko. Prije par dana su me pitali za naše rezultate u Riju. Rekao sam i da imamo Vladu Divca na čelu olimpijskog odbora i da nam zato tako i ide. Kad se ostaviš košarke nema više skok-šuta, jedino što ti ostaje je asistencija, a to samo ako imaš nešto u glavi. Nedavno je bilo 30 godina od osvajanja zlata u Moskvi. Nitko nije objavio niti jedan članak o tome, a naš olimpijski odbor također nije smatrao da je to nešto važno da se na bilo koji način obilježi. Ako znamo da je predsjednik tog odbora bivši košarkaš, onda o čemu mi pričamo.

 

Međutim, i takvi kakvi jesmo, opet smo više zagrijani za košarki nego vi. To je poanta priče. Zanemarimo sad individualne sportove, na tome vam skidam kapu. Pričam o kolektivnim sportovima. Vi ste Hrvati možda veća gospoda pa tražite čistu kvalitetu. Onu kakva je nekad bila. Zaboravite na to. Nema više Kukoča, Rađe, Dražena. Morate se naviknuti na neke druge. Srbi gledaju i te druge. U tome je razlika. Kod vas finale Cedevite i Cibone pogleda 100 ljudi, a kod nas kad igraju Zvezda i Partizan dođe šest, sedam tisuća. Nemaš pojma tko su ti igrači, ti silni stranci, ali opet dođeš jer te zanima samo košarka. 

 

 

Što se tiče same utakmice, mislim da Hrvatska nema nikakvu prednost. Imate strašnog šutera Bogdanovića, dečko je rođeni strijelac i na njega se treba posebno obratiti pažnja. Šarić je univerzalan igrač, može zabiti, može skočiti, ima strašnu tehniku i kuži igru. Može iskočiti Bilan, Simon je užasno opasan ako ga krene, može iskočiti i neki mladi igrač, ali načelno, to je sve pod znakom pitanja.

 

Teodosić, Bogdanović, Jokić, Raduljica, Kalinić. To je već 5:2 za Srbiju. Naravno, to ne znači ništa. Bojan Bogdanović je takav igrač da ako ga krene može biti kao Jordan u Chicagu i tada se omjer snaga drastično mijenja. Ipak, igramo agresivnije od vas, uigraniji smo, ali imate kvalitetu. I ponavljam, imate sjajnog trenera. Ima da se ukaki kad bude čuo sve ovo što sam rekao za njega. Opasan trener, puno opasniji od našeg kojeg sam ja stvorio. Srbija je favorit, u postotku bih rekao 60:40, no ne bih se previše iznenadio i da izgubimo. U svakom slučaju, jedva čekam utakmicu.