U DVIJE godine od grbavog i blatnog terena druge hrvatske lige do zelenog i ravnog travnjaka škotskog Premiershipa. Uz podravski teren kao međustanicu, to je put koji je prevalio Ante Šuto (25). Imoćanin je u mladosti nosio dres matične Croatije iz Zmijavaca, RNK Splita i Hajduka, dok je seniorski staž od 2018. do 2024. proveo igrajući SuperSport Prvu NL za Zmijavce, na igralištu udaljenom nekoliko minuta hoda od kuće.

Pet godina zabijao je drugoligašima, pa je u siječnju 2024. godine prihvatio poziv Slaven Belupa. Prošlu sezonu s koprivničkim klubom završio je na petom mjestu SHNL-a, s bodom manje od pozicije koja bi ih odvela u kvalifikacije za Konferencijsku ligu. Pojavio se interes Hiberniana, ali Šuto je ostao u Slavenu, da bi zatim u 18 ovosezonskih utakmica došao do četiri gola i šest asistencija, najviše u SHNL-u.

Škoti su vidjeli dovoljno i vratili su se ove zime. Slavenu su ponudili 500.000 eura, Podravci su to prihvatili, a Šuto je, u sjeni priča o transferu Adriana Jagušića, odletio na sjever. Tek što je 1. veljače svjedočio remiju novog kluba s kultnim Rangersima, tri dana kasnije upisao je prvi nastup za klub iz Edinburgha.

Bio je to debi iz snova. Ušao je u 63. minuti, kada je Hibernian gubio 1:2 od Dundee Uniteda. U ludoj završnici svjedočio je autogolu za izjednačenje, a potom je u 93. minuti fantastično reagirao i glavom pogodio za pobjedu. Burno je proslavio pogodak i pobjedu, odgovorio na brojne poruke i čestitke te dva dana kasnije dao intervju za Index.

Bilo je teško dogovoriti termin razgovora s vama jer ste u gužvi nakon transfera, preseljenja u Edinburgh i gola u debiju. Kako se osjećate?

Odlično se osjećam. Najteži su mi bili prvi dani kada sam došao jer sam bio umoran od leta i nedostatka sna. Sada je sve super. Suigrači, treneri i ljudi u klubu su odlični, pomogli su mi od početka.

Fantastičan prvi nastup za Hibernian. Ušli ste u 63. minuti i za pola sata zabili pobjednički gol protiv Dundee Uniteda.

Nisam očekivao da ću tako rano ući u igru, ali očekivao sam da ću nešto napraviti kada dobijem priliku. Kao napadaču uvijek mi je cilj zabiti gol ili asistirati kako bismo pobijedili. Vizualizirao sam si da ću nešto učiniti i na kraju je ispalo kako je ispalo. Nije moglo bolje.

O čemu ste razmišljali kada ste zabili?

Isprva nisam ni vidio da je ušla, već sam čuo stadion kako je počeo slaviti. Onda mi je bilo ludilo u glavi, što se može i vidjeti po mojoj proslavi, haha.

Nevjerojatno je da ste do prije dvije godine igrali u drugoj hrvatskoj ligi za Croatiju iz Zmijavaca, što je poluprofesionalizam s obzirom na uvjete. Vaša karijera doživjela je uzlet.

Sve mi je to prošlo kroz glavu, ali sada sam tu i ne razmišljam o prošlosti. Cijelo sam to vrijeme vjerovao da ću jednoga dana doći na ovu razinu. U dvije godine napravio sam velik skok. Rekao bih da je to put koji svaki igrač mora proći.

Rekli ste mi da ste odbili nekoliko intervjua proteklih dana. Skromni ste u trenutku dok bi mnogi na vašem mjestu iskoristili pažnju koju imate.

Skroman sam i odbijam intervjue jer bi to sve skupa bilo previše. Fokusiran sam na teren, a ne na ono što se piše o meni, to mi nije toliko bitno.

Stepenica između Zmijavaca i Hiberniana bio je Slaven Belupo, u kojem ste bili od siječnja 2024. do sada. Kako je bilo u koprivničkom prvoligašu?

Bilo je teško jer sam došao kao nepoznanica iz druge lige. Nitko me nije znao, iako smatram da je naša druga liga jako dobra s puno dobrih igrača. Premalo ih dobiva priliku u prvoj ligi. Bilo bi puno više primjera poput mojeg kada bi dečki dobili šansu.

Nije mi puno trebalo da se prilagodim na prvoligašku razinu. Čim sam dobio bolju minutažu, probio sam se. Ponavljam, samo treba dobiti priliku. Ne samo ja, već svi igrači. Onda bi se moglo pisati više ovakvih priča.

U drugoj hrvatskoj ligi afirmirali ste se kroz Croatiju iz Zmijavaca, za koju ste igrali kao dječak, dok ste kao senior ondje proveli pet godina. 

Domaći sam dečko iz Zmijavaca, rođen sam u Imotskom, stadion mi je udaljen deset minuta pješke, a dvije minute autom. Bilo mi je odlično. Igrao sam kod kuće, ispred obitelji i prijatelja. Međutim, teško je probiti se u prvu ligu jer, opet kažem, druga liga nije kod nas dovoljno cijenjena.

Igrao sam dobro tijekom svih pet godina, ali priliku za iskorak dobio sam tek kada sam na polusezoni imao bolju statistiku od sedam golova i šest asistencija.

Drugoligaški igrači se prema vašim riječima ne analiziraju dubinski?

Da. Kada sam došao u Slaven, prvi razgovor s tadašnjim trenerom Royem Ferenčinom bio je o tome koliko sam golova i asistencija imao.

Zmijavci danas imaju kvalitetan teren, no u prošlosti je tema bilo blatnjavo igralište na kojem se igralo. Dok ste u drugoj ligi igrali na lošim terenima, sada vas u Škotskoj čekaju odlični travnjaci.

Igrao sam na tom blatnjavom terenu u Zmijavcima, a novi su napravili kada sam otišao. S druge strane, teren je na prvoj utakmici u Škotskoj bio odličan. U drugoj ligi sam do posljednje sekunde morao pratiti hoće li lopta odskočiti kako bih je mogao primiti. Ovdje to ne moram činiti, već se odmah mogu fokusirati na idući potez. Igra je puno brža i lakša.

Glasgow Rangers i Celtic su velikani škotskog nogometa. Jeste li osjetili njihovu važnost u ovih nekoliko dana u Škotskoj?

Rangersi i Celtic su ovdje najveći klubovi. Bio sam na na utakmici Hiberniana protiv Rangersa, gdje sam osjetio atmosferu i vidio njihove navijače. No, najveći rival Hiberniana je Hearts, koji se također nalazi u Edinburghu. Protiv njih igramo u utorak i to je jedna od najvažnijih utakmica sezone.

Kako ste se snašli u Edinburghu?

Još nisam našao stan. Pomažu mi Marijan Čabraja, koji je već igrao za Hibernian (sada je u Gorici, op.a), Vicko Ševelj koji živi u Edinburghu i igra za Dundee United, kao i Ivan Dolček koji je blizu. Svi su oni od velike pomoći.

Kako ste se odlučili prihvatiti ponudu Hiberniana, je li bilo još opcija?

Bilo je ponuda iz drugih zemalja tijekom zimskog prijelaznog roka, ali to me nije vuklo, nisam bio zadovoljan. Taman kad sam pomislio da ću ostati u Koprivnici, nazvao je Hibernian, s kojim sam se čuo i tijekom ljetnog prijelaznog roka. Bio je to pozitivan razgovor, nakon kojeg su me nastavili pratiti. Poziv je ponovno došao i brzo smo se dogovorili.

Nisam imao ništa protiv toga da ostanem u Koprivnici jer sam vjerovao da ću imati još golova i asistencija i da će na ljeto naići također dobra opcija. No, imao sam osjećaj da je ovo pravi trenutak za ići dalje.

Kažete da ste se čuli ljetos s Hibernianom i da su vas nastavili pratiti. Je li vam to stvaralo pritisak?

Nije. Nema pritiska, svaku utakmicu želim odigrati najbolje što mogu. Posao mi je dati 100 posto na terenu.

Po dojmu koji ste stekli, slažete li se da je škotska fizički zahtjevna liga?

Po onome što sam gledao protekli tjedan i onome što sam odigrao, da, jest. Puštaju se kontakti koji bi se u Hrvatskoj svirali. Puno je duela, povlačenja i udaranja. U Hrvatskoj bi u takvim situacijama bio žuti karton, a ovdje nije ni faul. Liga je jako teška, svi su fizički mašine, ali i ja sam, tako da ću se brzo snaći.

U SHNL-u suci prečesto prekidaju igru prekidima?

Možda, da. Kada u Hrvatskoj vikneš i tražiš faul, sudac ga dosudi. Ja nisam netko tko lagano pada, stoga nisam dobio puno prekršaja. Jednostavno moraš biti glasan. S druge strane, uvijek igram agresivno i na 100 posto, zbog čega ponekad izgleda kao da kontakt sa mnom nije bio jak. Na kraju ja zbog deranja loše prođem i dobijem žuti karton.

Kakva očekivanja imaju u Hibernianu od vas?

Rekli su mi da idem lagano i bez pritiska. Znaju kakav sam igrač i što mogu dobiti od mene. Putovanjem sam izgubio četiri-pet dana treninga, pa se sad moram polako vratiti. Zbog toga nisam ni očekivao da ću ući u prvoj utakmici jer sam imao samo jedan trening s ekipom, i to pred utakmicu. Doveli su me s razlogom, vjeruju u mene i znaju što im mogu donijeti. Bolje nisam mogao početi.

Dolazite iz malog mjesta i igrali ste u Koprivnici kao također mirnom gradu. Kako ćete se snaći u većem gradu i klubu i uz veća očekivanja?

Nemam problema s tim, prilagodit ću se. Razgovarat ćemo o tome jednom u budućnosti.

Čime se bavite izvan nogometa?

Miran sam i jednostavan, družim se s djevojkom i prijateljima.

Potpisali ste ugovor do ljeta 2028. Kakvi su planovi?

Idem korak po korak, pa što dragi Bog da. Ne gledam daleko u budućnost, idem iz utakmice u utakmicu i dat ću sve od sebe. Samo neka ne bude ozljeda.