DOLAZAK Josipa Brekala u Hajduk očekivano je izazvao velike reakcije. Nije baš svakodnevna pojava da igrač takvog renomea dolazi u Supersport HNL, a kada se tome doda činjenica da je par dana prije trebao postati igrač Dinama, jasno je da priča izaziva veliki interes javnosti.

Saga o dolasku Brekala u Dinamo je trajala mjesecima, o tome je napisano na desetke članaka, a priča je imala više obrata nego prosječna meksička sapunica. Činilo se da smo vidjeli zadnju scenu ove priče njegovim izlaskom na Poljud uoči utakmice protiv Rijeke, ali u prethodna dva dana se pokazalo da smo bili u krivu.

Brekalo je sada postao simbol borbe njegovog agenta i Dinama, u kojoj obje strane prosipaju žuč puštajući u javnost informacije o tome kako je propao dolazak igrača Fiorentine u Dinamo. Previše je slojeva priče o odnosima Bare i Dinama da bi se razlučili u jednom tekstu, ali ono što iz Hajdukove perspektive posebno upada u oko je insinuacija iz Dinama da je dolazak u Hajduk dogovoren iz nekih skrivenih interesa.

Dinamo se pretvorio u najgoru verziju Hajduka

Teško je zaključiti na što je točno uprava Dinama mislila kada je slala svoja priopćenja u stilu najgorih iz prošlosti Hajduka, kada su se na Poljudu bavili svime osim nogometom i pumpali navijače nekom prividnom borbom protiv imaginarnih sila zla koje žele loše klubu pa su zbog toga peti u prvenstvu, a zapravo su bili nesposobni, što je savršeno demonstrirao Lukša Jakobušić svojim radom u protekle tri godine.

Kruže i priče kako je Hajduk doveo Brekala samo da, u suradnji s Barom, opali šamar Dinamu i napravi ga smiješnim. To je apsolutna glupost jer Hajduku je profil igrača poput Brekala nasušno trebao, a samom tom konstrukcijom se pretpostavlja da je Hajduk jadan pa uzima mrvice s Barinog stola i pristaje biti sredstvo njegove osvete Dinamu. Bijeli su odavno prestali biti jadni, a sva priča u tom smjeru služi tome da se zanemari notorna nesposobnost uprave Dinama i fokus prebaci na nešto drugo.

Što je istina, nitko ne može znati, ali uzimajući u obzir kako Hajduk radi u zadnje tri godine, to nije logična, nego navijačka pretpostavka. Uz to, Hajduk niti jednom riječi nije spomenuo Dinamo niti se posredno očešao o svog rivala nakon zaključenja ovog posla. Provociranje rivala je zadržano na navijačkom folkloru i to je navodno bila i izričita želja igrača kojem su fokus teren i mjesto u reprezentaciji.

Od početka ove sezone Hajduk je u problemima na krilnim pozicijama, za koje se opravdano smatralo da su najtanje u klubu i to se samo potvrdilo na terenu. Hajduk jednostavno nije imao dovoljno kvalitete, a krila mu nisu niti profilno odgovarala u kontekstu ostatka momčadi. Bijeli nemaju igrača koji je sposoban tražiti dubinu i koji je sposoban redovito raditi razliku jedan na jedan, a u Brekalu bi to morali dobiti iako treba ostaviti vremena da vidimo hoće li to zaista tako i biti.

Na Brekalu su ogromna odgovornost i pritisak

Dolazak Brekala u Hajduk se uspoređuje s onim Nike Kranjčara 2005. godine, kojeg su navijači Hajduka prihvatili s oduševljenjem i zbog percipiranih igračkih kvaliteta, ali i, ne treba se lagati, činjenice da je klub pokazao moć dovođenjem tadašnjeg kapetana Dinama. I danas Kranjčar ima posebno mjesto u glavama i srcima navijača Bijelih, ali to ne bi bilo tako da se nakon dolaska nije pokazao kao istinsko pojačanje.

Kranjčar je s Hajdukom osvojio naslov prvaka i zato je stekao mitski status. Da je igrao loše i otišao bez rezultata, njegov dolazak u Hajduk ne bi imao toliki povijesni značaj u kontekstu naše lige i brzo bi se publika okrenula protiv njega. Slična će priča biti s Brekalom.

Ako novi igrač Bijelih donese na teren ono što se od njega očekuje, i to već od prve utakmice u Osijeku, splitska publika će ignorirati sve tekstove i priopćenja iz Dinamovog tabora o tome da ga se koristi kao marionetu u sukobu agenta i zagrebačkog kluba. Ali ako Brekalo ne bude na razini koja se očekuje, a to je razina najboljeg igrača kluba uz Marka Livaju, te priče će postati "istina" i Hajduk će postati "naivan".

Hajduk treba Brekala, a Brekalo treba Hajduk

Za konačnu ocjenu ovog posla treba pričekati da Brekala vidimo u akciji na terenu, a on već od ovog vikenda jednostavno mora pokazati da može raditi istinsku razliku na razini HNL-a. Marka Livaje nema sljedeća tri tjedna i Hajduk treba novog "supermana" koji će staviti momčad na svoja leđa i povući je u dobrom pravcu nakon katastrofalne predstave protiv Rijeke.

Nije Brekalo slučajno upisao 219 nastupa u Njemačkoj i Italiji niti je slučajno nastupio 35 puta za reprezentaciju Hrvatske, ali isto tako nije slučajno da se vraća u HNL s 25 godina, kada bi trebao biti na vrhuncu karijere. Realno je u karijeri donio neke odluke koje se nisu pokazale ispravnima i sada u Hajduku ima priliku biti igrač oko kojeg se vrti puno toga te je za njega to šansa da vrati stari sjaj i izbori se za mjesto na Euru.

Dovođenje Brekala je objektivno vrlo smislen potez Hajduka i prilika koja se nije smjela propustiti te čak i ako priča ne završi na način koji se očekuje, upravi Bijelih se nema što zamjeriti, kao što im se ne treba zamjeriti dovođenje Ivana Leke unatoč tome što se to kasnije pokazalo kao promašaj.

Ne može se uvijek pogoditi, ali se može donositi odluke koje su bazirane na logici i stvarnim potrebama kluba pa tako smanjiti mogućnost promašaja. Hajduk to radi i zato je u poziciji da se može nadati naslovu prvaka nakon 19 godina suše, a sve ostalo će biti na Brekalu. Ili će biti novi heroj navijača ili će postati omražen u oba tabora ni kriv ni dužan. Sredine neće biti, a konačni sud će dati Zlatko Dalić kada sastavi konačan popis igrača za Euro u Njemačkoj.