Hajduk nije bio ovako užasan od Kerumove ere
PORAZOM (0:2) od novog prvoligaša Gorice, Hajduk nakon četiri prvenstvena kola ima samo dva boda.
Iz Europe je ispao od nejakog protivnika već u trećem pretkolu Europa lige.
Navijači su bijesni, igračima prijete batinama i gađaju ih bakljama.
Uprava i trener su pred padom, a da sezona od koje se toliko očekivalo nije ni počela.
Umjesto na titulu, miriše na užasnu 2009.
Sve navedeno kao na startu 2018/19 Hajduku se dogodilo i prije devet godina, na samom početku 2009/10.
U ljeto 2009. i Hajdukom pod vodstvom Ante Miše, Dinamo je riješio prvenstvo do sredine kolovoza i pobjegao na sigurnu udaljenost, iako je pod predsjednikom Matom Perošem najavljivana borba za titulu pod dirigentskom palicom Florina Cernata.
Miše je smijenjen, a dovođenjem vojnika kluba Ivice Kalinića nastojalo se barem proći Žilinu u pretkolu Europa lige. Međutim, pokušaj europskog spašavanja još jedne izgubljene sezone HNL-a završio je debaklom, a Kalinića je slavlje skromnih Slovaka na Poljudu umalo koštalo života - pred kraj utakmice je osjetio slabost, pa je hitno prebačen u splitski KBC, a spasilo ga je što je tamo doživio srčani udar. Sačuvao je život, a ostao mu je i rekord da je vodio Hajduk samo jednu utakmicu.
Sezona s pet trenera
Nakon ispadanja iz Europe, Mate Peroš pred novinarima je dao ostavku, pa klub ostaje bez lidera, a momčad drugi put u par dana bez trenera. Tek je kolovoz, a već je tu treći vođa na klupi: Joško Španjić koji je momčad vodio tek dvije utakmice, s po jednim remijem i porazom.
Torcida je i tada bila ogorčena; samo što nije provalila u svečanu ložu tražeći glavu gradonačelnika Željka Keruma, stvarnog gazde Hajduka. Na čelo kluba dolazi Kerumov komesar Joško Svaguša, zbog kojeg navijači teren zasipaju krafnama. Najpoznatijim proizvodom njegova pekarskog lanca.
Savjetnikom za struku imenovan je Ivica Šurjak, a sportski direktor Ivan Buljan morao je otići. Oko prekrcane Hajdukove svlačionice i tada, kao i sada kruže emisari, impresariji, agenti i kontroverzni poduzetnici.
Šurjak i Svaguša tada rade ono što ovaj Hajduk nikako ne može; za trenera dovode iskusnog talijanskog mačka Edoarda Reju. Ali to nije sve, za basnoslovnih 2,3 milijuna eura iz Rijeke dolaze braća Anas i Ahmad Sharbini.
Raskošni i rastrošni Hajduk š.d.d., u kojem je Reji asistirao Igor Tudor i u kojem je glavni igrač Senijad Ibričić, a momčad puna mladih i budućih reprezentativaca (Subašić, Vejić, Andrić, Skoko, Strinić, Vukušić, Tomasov...), pod glasovitim Rejom završava prvi dio sezone na sedmom mjestu HNL-a, a ispred njega su bili Karlovac, Cibalia i Šibenik. Dinamo je čak povećao prednost ispred Hajduka u odnosu na dan kada ga je preuzeo Reja. Tada je bio na deset bodova viška, a Hajduk je pod Rejom došao na minus 11.
Finale ovog poučnog podsjećanja Narodnog Hajduka na vrijeme odnarođenog i prerastrošnog Kerumova Hajduka ipak ima sretan kraj:
peti trener te sezone bio je Stanko Poklepović Špaco koji u labuđem pjevu svoje karijere na proljeće 2010. osvaja Kup.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati